Moraš maknuti taj analitički um, misli o poslu, o djetetu. Racio je na neki način naš neprijatelj. Jer, koji razum bi ti rekao da je ovo što radimo OK, kaže Marko Mišković, rođeni Puljanin, diplomirani FER-ovac, koji zajedno s 15-ak prijateljica i prijatelja iz pulske udruge TWG hoda po gurtni rastegnutoj na 40 metara visine iznad kamenoloma u Vinkuranu

Nagrađivani pulski književnik i jezikoslovac Igor Grbić svoju najnoviju knjigu "Mrvice s gozbe" otvara esejom o akrofobiji. Strah od visine, piše, u osnovi je strah od mogućnosti tjelesnog pada, koji je pak puki odbljesak straha od duhovnog pada.

- Radi se o sjećanju na prvi pad, prapad, prepričan i kao pad Luciferov (na transcendentnoj razini), odnosno kao izgon iz Raja (na imanentnoj razini), piše lucidno Grbić. Znanstvenici su vjerovali da je uzrok straha od visine neka doživljena trauma, no oni su prst uprli na krivu traumu, psihičku, osobnu, dočim se tu, piše autor, radi o općoj, metafizičkoj traumi duha samog… Ono što je osobito grozno jest taj trenutak prisjećanja, sjećanja na prvu dramu, katastrofalnu, svetvornu i tvarnu. Na iskoračenje iz iskona. Na pad od čistog bitka", piše Grbić.

Dok on nadahnuto literarizira, racionalizira taj strah, 15-ak mladih i odvažnih Puljana, gotovo svakodnevno hodajući po gurtni nategnutoj na visini od 40-ak metara iznad kamenoloma u Vinkuranu čine upravo suprotno - uklanjaju razum!

- Moraš maknuti taj analitički um, misli o poslu, o djetetu. Racio je na neki način naš neprijatelj. Jer, koji razum bi ti rekao da je ovo što radimo OK. Tebi gore razum vrišti, i ti ga moraš znati isključiti, kaže nam Marko Mišković, rođeni Puljanin, diplomirani FER-ovac, koji u slobodno vrijeme, zajedno s prijateljicama i prijateljima iz pulske udruge 'Unity TWG', voli hodati po slacklaneu odnosno highlaneu.

Nije to bungee jumping

Slackline je hodanje po elastičnoj gurtni (širokoj dva i pol centimetra), nategnutoj između dviju točki, bila to stabla ili nešto drugo, dok se u highlineu ta gurtna rastegne na deset metara visine ili više. Istina, udomaćen je hodanje po žici, ili po špagi, no pravi naziv je - po gurtni.

- Mnogi gledaju na to kao na adrenalinski sport, ali ovdje morate biti mirni, bez toga ne možete stajati na užetu, metar od zemlje. Adrenalin postoji, ali poanta je u tome da ga znaš kontrolirati. Kad, primjerice, skačeš bungee jumping, adrenalin te udari, skočiš i više ništa ne moraš uraditi. A ovdje moraš sve imati u potpunoj kontroli. Inače ništa ne možeš napraviti, zalediš se i to je to. Highline je odličan da se ljudi oslobode straha od visine, kaže on.

Koliko je ovo atraktivan sport (ili aktivnost), govori i to da je prije tri mjeseca božićno hodanje po gurtni na 40 metara visine između dva nebodera u Šijani izazvalo veliku pažnju građana, a iznenađenje pa i šok neinformiranih susjeda s okolnih balkona i prozora.

Pulski nebeski hodači prošli su svašta - išli su i preko kanjona Tijesno blizu Banja Luke na čak 150 metara visine. No, hodanje na takvim visinama je 100 posto osigurano. Sve je dvostruko osigurano, nema teoretske šanse da se nešto dogodi.

Strah od pada na zemlju nije realan. Pad se događa, ali svega dva metra, koliko je dugo sigurnosno uže zavezano za gurtnu po kojoj hodaju, a tu je i penjački pojas. Osim osiguranja za hodače, osigurana su i sidrišta, kočioni sustav...

- Nadamo se da ćemo postaviti highline preko pulske Arene, to nam je velika želja, kažu pulski nebeski hodači. Kad se već kamenom iz vinkuranskog kamenoloma Cave Romane gradio pulski amfiteatar, red bi bio da se, 21 stoljeće kasnije, ovoj želji pulskih nebeskih hodača udovolji.

Najvažnije je zajedništvo

Najzanimljiviji dio je postavljanje highlinea preko provalije. Nekad se to radi dronom, a nekad štapom za pecanje. To traje satima i

umara, ali je zabavno.

- Ako se netko želi baviti slacklineom, definitivno je, na prvom mjestu, važna volja. I ustrajnost. I treće, dosta je važno upoznati nekoga tko se time bavi; puno je brži napredak i puno je sigurnije

sve raditi.

- Zajedništvo, 'comunitiy' definitivno je nešto što me gura u slacklineu. Na tjednoj bazi upoznajemo nove ljude. Pogotovo u highlineu, to je jako emocionalna stvar jer se ljudi koja sam upoznao bore s najvećim strahovima. To definitivno nije cirkuska vještina. Time se može baviti svaki čovjek, samo je potrebna volja.

Lea Finderle, tajnica udruge, kaže da još nije prevladala strah za hodanje na velikoj visini iznad tla. Zasad samo hoda po gurtni samo iznad vode. "Ako padnem, ipak ću preživjeti", smije se. Udruga okuplja 15-ak mladih ljudi, a osim hodanja po gurtni, tu su još akrobatska svila i žongliranje.

- Pridružile su nam se i cure koje u Rojcu plešu na svili pa smo jedno vrijeme djelovali u Rojcu, ali svi koji žele najbrže nas mogu pronaći preko Facebooka, pojašnjava Lea.

Marko dodaje: "Ovo je ekstremno teško. Ljudi pokušavaju, ali da bi se doveo na razinu hodanja, treba uložiti godinu do dvije upornog treninga".

Osim kontinuiranog treninga, Mateo Klarić navodi važnost mentalne stabilnosti.

- Nije visina problem. I penjači će se ovdje izgubiti. Jer ovdje nemaš nikakvu dodirnu točku. Mozak se malo pogubi u tom praznom prostoru, kaže. Njemu je prvo highlane iskustvo bilo u Zadru, gdje se tada uopće nije znao nakon pada podignuti, sjesti i ponovno se ustati na gurtni.

Portugalska Puljanka

Pridružuje nam se vedra Cristiana Rodriques iz Portugala, nakon što smo je pola sata gledali kako hoda 40 metara iznad provalije u Cave Romane, pada, vješto se diže i opet hoda.

- Sad se lakše diše. Nisam previše potrošila snage. Ne želim se preforsirati, govori nam mlada grafička dizajnerica iz okolice portugalskog sveučilišnog grada Coimbra, koja je preko studentske razmjene došla prvo do Praga, da bi je ljubav dovela do Slunja gdje je učila hrvatski jezik dvije godine i sad zadnjih šest mjeseca bila u Puli.

Pitamo koliko zna vjetar biti problem.

- Ako nije prejak, vjetar ti čak pomaže, smanji to lijevo - desno. No, bura ovdje u kamenolomu nikako ne pomaže.

Akrofobija je, kažu, jedina fobija koja pogađa ljude u starijoj dobi, jer im nedostaje adrenalina.

- Sad imam 31 godinu, a prvi put sam ovo probao s 29. Nije isto nego da probaš u 20. godini. Sad imam i dijete, razmišljaš o mnogim stvarima. A s 20 godina ne razmišljaš, samo kreneš, kaže Mišković.

Na pitanje da li im pad s gurtne, i sad kad znaju hodati, iznova izazove bar mali strah, Mateo Klarić kaže da se strah pojavljuje samo u prva dva-tri pada, no kasnije ništa - ostaje samo gušt.

- Prisustvo straha ovisi i o odgoju, odrastanju, i stečenoj vještini prilagođavanja, dodaje portugalska Puljanka Cristina, koja jako dobro barata hrvatskim jezikom.

Opasno je uz rub

Alen Milanović bavi se hodanjem po gurtni godinu i pol dana, a trebalo mu je, kaže, šest mjeseci odlaska na liniju kako bi se izborio sam sa sobom da napravi taj prvi korak. A onda i počeo vjerovati opremi. "Nije da ne poštujemo visinu. Ako idemo nešto raditi ovdje uz rub, vezat ćemo se", dodaje Alen. Naši sugovornici slažu se da ne postoji univerzalna tehnika dobrog hodanja na gurtni, no lakše je

nižoj osobi.

Oprema ne košta malo. Jedna ovakva linija košta, plus-minus oko tisuću eura. Cijena ovisi o brendu, no ona jeftinija nije manje sigurnija jer je sva oprema licencirana.

- Sve je duplo, dupla gurtna, a ovo uže unutar svake gurtne može nositi tri tona, ističe Mateo. Ne može ti se ništa dogoditi, ne možeš udariti glavom, ne može ti se ništa opremi dogoditi, moraš se samo čuvati da se ne ozlijediš uz rub.

Na pitanje o dosadašnjim tragičnim padovima, kažu nam da je u sva tri slučajeva razlog bio ljudska greška. Prije dvije godine poginuo je u Makedoniji slovenski highliner jer nije koristio ring, koji se ne može otvoriti, već karabinu koja mu se otvorila. Prošle godine stradao je Talijan koji se zaboravio vezati, a nedavno je nastradao Brazilac, ignoriravši prejaki vjetar koji ga je iščupao iz pojasa.

- Kad se netko od nas zaveže, druga osoba mu provjeri je li sve

ispoštovao, jer može se zaboraviti.

Uz veliku dozu hrabrosti, potrebna je snaga i, naravno, tehnika, pogotovo kada se "padne" s gurtne i treba se opet, vještinom nogu, ruku i dobre ukupne mišićne konstitucije, iznova popeti. Nekome to ide lakše, nekima teže.

'Together We Grow '- 'Zajedno rastemo' ili 'Zajedno smo jači', glavni je moto udruge, a otud i njen skraćeni naziv TWG. Nije naodmet reći da su pulski nebeski hodači udomili šest pasa iz azila te sudjelovali u nekoliko humanitarnih akcija.

I djecu u kamenolom, hodat će… malo iznad tla

Sve će biti besplatno. Od 5. do 7. travnja u vinkuranskom kamenolomu održat će se 'Together We Grow Festival' - Zajedno rastemo, zajedno smo jači). Na festivalu će posjetitelji moći hodati ili uživati u pogledu na pet postavljenih linija, raznih dužina i visina.

U podnožju kamenoloma moći će sudjelovati u više radionica popraćenim cjelodnevnom glazbom, te za one malo hrabrije i iskusnije bit će organizirane radionice highlinea i bušenja stijena. Na festivalu će se održavati besplatne radionice žongliranja, acroyoge, hodanja po gurtni na maloj visini, i za djecu, plesa na svili, izrade dream catchera i mandala, a sve će biti popraćeno cjelodnevnom glazbom domaćeg Munchies Sound Systema.