NAJNOVIJE



ZRCALO VREMENA: Mons. Šimun Vosić

NIJE MU SE IŠLO IZ BAJNE VENECIJE U BAR: Papa gubio strpljenje prema neposlušnom Motovuncu

| Autor: Robert BURŠIĆ

Šimuna Vosića oslovljavali su Simone da Montona, dalla Terra di Montona in Istria, upravljao je slavnom barskom nadbiskupijom, pa koparskom biskupijom i nosio naslovnu titulu patraskog nadbiskupa

U Fragmentima motovunske povijesti, povjesničar Slaven Bertoša piše da je s motovunskog područja bio čitav niz uglednika (cittadini eccellenti), među kojima "msgr. Simeon Vosich, prvi biskup Patrasa". Tko je bio ovaj motovunski velikodostojnik, kojeg je barbanski kanonik Petar Stanković uvrstio u svoju knjigu "Biografie degli uomini distinti dell Istria" (Trst, 1828.), ali ga nema ni u Istarskoj enciklopediji ni u Istrapediji? Šimun Vosić (Simone Vossich, Vosich, Vozić, Vosi), oslovljavan Simone da Montona, della Terra di Montona in Istria, bio je crkveni velikodostojnik koji je služio kao nadbiskup Bara od 1462. do 1473. godine, (nad)biskup Kopra od 1473. do 1482. godine, ujedno naslovni nadbiskup Patrasa (1473.-1482.). Povrh toga, bio je upravitelj opatije Sv. Marije Ratačke (1469.-1474.) i Sv. Jurja pred Perastom (1479.), te opatije S. Mihele di Mirano na području Trevisa. Preminuo je u Rimu u kolovozu 1482. godine.

Patrijarhov vikar i barski nadbiskup

Simone da Montona bio je na službi generalnog vikara venecijanskog patrijarha Andrea Bondumiera (kanonik Stanković imenuje GA Gondulmiero) kada ga je papa Pio II., prije toga tršćanski kardinal Enea Silvio Bartolomeo Piccolomini, 4. siječnja 1462. godine, imenovao barskim nadbiskupom (Simon Montana electus Antibar., anno 1462. 4 januarii). Simon je bio patrijarhov miljenik, očito sposoban, koji ga se olako nije htio odreći. A i samome Simonu nije se dalo ići u nesigurnu nadbiskupiju. Zato su odugovlačili s odlaskom. Papa nije bio naklonjen takvom neposluhu pa je čak kanio povući nadbiskupsko imenovanje. Intervenirao je i mletački senat da Simon ostane u Mlecima dok patrijarha ne nađe prikladnu zamjenu. Papa se isprva odupirao tomu i konačno popustio 1463. godine. Simona iste 1463. godine papa šalje kao svoga izaslanika kod ugarskog kralja Martina Korvina. Njegova je misija na ugarskom dvoru trajala dvije godine, a kroničari su zapisali da se nadbiskup Simon da Montona konačno pojavio u Baru 1467. godine. Očito nije dugo prebivao u nadbiskupiji, kao što je bio slučaj kod većine crkvenih prelate.

Barska nadbiskupija upravo ove godine obilježava 930. obljetnicu (1089.) uzdignuća na rang nadbiskupije. U svojem najvećem duhovnom zamahu, bila je metropolija kojoj su bile podređene sve biskupije od Bosne i Srbije do današnjih Crne Gore i Albanije. Stoljećima je barski nadbiskup bio i primas Srbije. Za prošlih gotovo tisuću godina najčešće su barski nadbiskupi bili Talijani. Nakon Talijana uvjerljivo je najviše bilo nadbiskupa Hrvata iz različitih hrvatskih gradova, krajeva i pokrajina. Dužnost barskih nadbiskupa obnašali, uz Šimun Vosić iz Motovuna, Ambroz Antun Kapić iz Osora na Cresu, Marin Bici s Raba i dr.

U Kopar s titulom nadbiskupa Patrasa

Papa Siksto IV. premjestio je mons. Vosicha, 23. studenoga 1473. godine, iz Bara u Kopar, dodijelivši mu počasnu titulu nadbiskupa Patrasa. Anno 1473. 23 novembris Simon transfertur ad Eccl. Justinop. et providetur de archiepiscopatu Patracensi.

(U Istri je poznat još jedan slučaj da je na čelu biskupije nadbiskup: dominikanac Vincenzo Maria Mazzoleni, porečki biskup od 1731. do 1741., na tu je dužnost došao kao nadbiskup Krfa u Grčkoj, koju je nadbiskupiju vodio od 1727.).

Godine 1473. mons. Šimun Vosić postaje referentom (izvjestiteljem) kardinala Rodriga Borgija, tada obnašatelja dužnosti vicekancelara Svete rimske crkve. U tom je trenutku kardinal Borgia, kasniji papa Aleksandar VI., biskup grada Alba Longa u Laciju. Sedam godina upravljao je koparskom biskupijom, zapisano je: mudro i skrbno. Naslijedio ga je Jakov Vallaresso (1482.-1503.) iz mletačke plemićke obitelji, čiji je brat Maffeo bio zadarski nadbiskup od 1450. do 1496. godine; upravo ga je on, zajedno s krčkim i ninskim biskupom (obojica imena Nikola) posvetio za biskupa.

Upravitelj Ratačke opatije

Tijekom povijesti bilo je niz uglednih ratačkih opata i komendatora (upravitelja). Jedan od njih bio je i Šimun Vosić. U vrijeme dok je bio barski nadbiskup imao je u komendi ratačku opatiju. I kao koparski biskup i patraski naslovni nadbiskup želio je zadržati komendu (prihod) nad Ratcem. To su poduprli i tamošnji redovnici i stanovnici, pa je Šimun doista ostao ratačkim komendatorom bez obzira što u tom trenutku više nije bio barski nadbiskup. Ratačka sv. Marija u povijesnim dokumentima spominje se 1247. godine kao opatija, zajednica koja ima svoju moć i značaj. Sve do tada bila je to Opatija sv. Mihaela arkanđela, kada 13. st. Mijenja ime dolaskom ikone Sv. Marije, čije je štovanje naglo raslo. Ratački su opati uz barskog nadbiskupa i kotorskog biskupa svrstavani u nezaobilazne crkvene i svjetovne osobe. Njihovo imenovanje bilo je pod direktnom ovlasti Rimskog biskupa, pape. Za mjesto opata sv. Marije Ratačke mnogi su pokazivali interes iz sasvim razvidnih razloga: opatija je bila slavna i bogata. Neki su komendatari držali po nekoliko opatija u isto vrijeme, pa je tako nadbiskup Vosich držao i opatiju Sv. Jurja pred Perastom (1479.).

U biografiji kardinala Francesca Pisanija zapisano je da je uz Sv. Mariju Ratačku (1522.-1553.) držao opatiju Sv. Stjepana kraj Splita (1518.?), Sv. Sergija i Vakha na Bojani (1536.) te Sv. Ivana Krstitelja u Trogiru (1545.-1560.). Kardinal Pisani, Mlečanin, još je po nečemu zanimljiv: u tri navrata (1526.-1535.,1559.-1561. i 1565.-1570.) bio je administrator novigradske biskupije. Kardinalom ga je imenovao 1517. papa Lav X., bio je poznat po pohlepnosti, pa je tako osim novigradskom upravljao i padovanskom i treviskom biskupijom. Preminuo je u Rimu 1570. godine u 76. godini života.

Prvi naslovni nadbiskup Patrasa

Mons. Šimun Vosić, nemalo nakon što je imenovan koparskim biskupom 1473. godine, u studenom iste godine dobio je doživotni počasni naslov patraskog nadbiskupa. U popisu patraskih nadbiskupa Simon Vosich prvi je naslovni nadbiskup, a posljednji nadbiskup ordinarij bio je Pandolfo Malatesta, rodom iz Riminija, koji je patraskon nadbiskupijom upravljao od 10. svibnja 1424. do 1411. godine; na tu je funkciju došao iz francuskog Contancesa, a prije toga upravljao je nadbiskupijom Bologne i Brescije. U gradu Patrasu na sjeveru Peloponeza. prema predaji, apostol Andrija osnovao je jednu od prvih kršćanskih zajednica u Grčkoj i Europi; tu je podnio mučeništvo, pribijen je na križ (tzv. Križ sv. Andrije). Patras u Grčkoj zovu Vratima zapada. Godine 1408. postaje dio Mletačke Republike, njime upravlja nadbiskup u ime pape sve do 1430. Godine. Otomansko carstvo zauzima Patras 1458. godine.

Posljednji naslovni nadbiskup Patrasa bio je tršćansko-koparski biskup Luigi Fogar, od listopada 1936. do kolovoza 1971. godine. Nadbiskup patraski bio je godinu dana (1520.-1521.) Cresanin fra Antonio Marcelo, konventualac, koji će od 1521. do 1526. voditi novigradsku biskupiju.

U popisu novigradskih biskupa nalazimo fra Jakova iz Motovuna koji je biskupiju vodio 1409. godine. Više podataka ima o Francescu Polesiniju, koji je najprije bio pulski (1772.-1778.), a potom porečki biskup (1778.-1819.).

(Nad)biskupi đaci Riječke i Pazinske gimnazije

Aktualni barski nadbiskup Rrok Gjonlleshaj (Rok Đonlešaj) kao 64. po redu nadbiskup barski ustoličen je 2016. godine. Mons. Đonlešaj je filozofske i teološke studije pohađao u Rijeci. Za svećenika je zaređen 1987. godine. Njegov prethodnik, salezijanac Zef Gashi, umirovljeni barski nadbiskup, pohađao je salezijsku klasičnu gimnaziju u Rijeci. Na čelu kotorske biskupije u Crnoj Gori od 1996. godine je mons. Ilija Janjić koji je pohađao slavno pazinsko sjemenište.


Podijeli: Facebook Twiter




Više iz rubrike

Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini
Webcams provided by webcams.travel add a webcam