Beskrajan dan Vladimira Maraktajeva

(Hina/EPA)

Već dva mjeseca dvadesettrogodišnji Rus Vladimir Maraktajev živi u čekaonici za odlazak u zračnoj luci Incheon glavnog grada Južne Koreje Seula.

Nakon što je 24. rujna prošle godine primio poziv za vojnu službu u Ukrajini u sklopu ruske "djelomične mobilizacije" taj student lingvistike napustio je dom u sibirskom gradu Ulan-Udeu i pobjegao preko granice u susjednu Mongoliju.

Nakon odlaska na Filipine, odletio je u Južnu Koreju 12. studenoga nadajući se da će dobiti izbjeglički status u zemlji koju je smatrao jednom od najstabilnijih demokracija.

Podnio je zahtjev za izbjeglički status nakon dolaska, ali južnokorejske vlasti odbile su njegov zahtjev uz obrazloženje da bijeg od novačenja nije valjan razlog za dobivanje azila.

Nakon šest dana provedenih u pritvorskom centru, vraćen je u zračnu luku. I otad je nije napustio. Žalio se na presudu, što znači da još ne može biti deportiran iz Južne Koreje i mora ostati u zgradi terminala dok čeka ishod.

On je jedan od petorice Rusa koji su trenutno zaglavili u Incheonu, glavnoj međunarodnoj zračnoj luci u zemlji, čekajući da se razmotre žalbe u njihovim slučajevima.

"Moj život je kao beskrajan dan", rekao je Vladimir. Rekao je da se njegovi dani sastoje od šetnji po čekaonici aerodroma i pokušaja čitanja knjiga i učenja korejskog. "Cijeli dan ne radim zapravo ništa", rekao je.

On i njegovi sunarodnjaci žive u maloj prostoriji pored čekaonice za odlazak u zračnoj luci, gdje spavaju na dekama na podignutom dijelu poda. Mogu se tuširati, ali količina tople vode je ograničena i odjeću moraju prati ručno.

Novca ima vrlo malo, jer su ruske bankovne kartice uglavnom prestale funkcionirati osim u nekoliko zemalja, a hranu dobiva od južnokorejskog ministarstva pravosuđa.

“Sve što sam imao dugo vremena bila je gotovina koju sam uzeo kad sam otišao od kuće”, rekao je. "Za Novu godinu kupio sam si kavu jer sam osjetio da se moram nekako počastiti", dodao je.

Unatoč limbu u kojemu se nalazi, rekao je da je život u zračnoj luci "manje zlo" u usporedbi s povratkom u Rusiju, gdje bi, vjeruje, bio uhićen po dolasku.

Njegova rodna regija Burjatija doživjela je jednu od najagresivnijih kampanja mobilizacije u Rusiji, a rekao je da je jedan od njegovih najbližih školskih prijatelja već ubijen u Ukrajini.

"Prije samo dva tjedna dobio sam vijest od svojih srednjoškolskih prijatelja da je poginuo u jesen. Ne znaju čak ni hoće li njegovo tijelo biti vraćeno ili ne. To je nešto što ne bih poželio ni najgorem neprijatelju", rekao je Vladimir.