Tršćanske vlasti navode da je jugoslavenska okupacija bila nasilna, s uhićenjima i deportacijama u režiji političke policije, s tisuće mrtvih i nestalih * Jakovina: Ovo je i posljedica relativizirajućeg odnosa hrvatske desnice spram partizanske borbe. Hrvatska država je naprosto učinila lakšim ovakve poteze. Imali smo spomenik d'Annunziju u Rijeci, a i iz Mađarske su se, bez prave reakcije, dogodila posezanja prema hrvatskim teritorijima

 Gradsko vijeće Trsta, na konačni prijedlog gradonačelnika Roberta Dipiazze iz Forza Italije, u utorak je proglasilo 12. lipnja "Danom oslobođenja grada Trsta od jugoslavenske okupacije", obilježavajući time povlačenje jugoslavenskih trupa iz Trsta tog istog lipanjskog dana 1945. godine, nakon što su partizani prethodno, 1. svibnja 1945., oslobodili Trst od njemačke vojske.

U rezoluciji se ističe "nasilna priroda jugoslavenske okupacije, s uhićenjima i deportacijama u režiji političke policije, tisuće mrtvih i nestalih", a nešto kasnije se, obrazlažući dodjelu Zlatne medalje za vojnu hrabrost gradu Trstu navodi i ovo: "Podvrgnut mukotrpnoj stranoj okupaciji, Trst je ponosno trpio mučeništvo pokolja i fojbi, pritom se nikad ne odričući svoje privrženosti domovini".

Uoči usvajanja odluke, dogradonačelnik Trsta Paolo Polidori iz Salvinijeve Lega Nord izjavio je za odabrani datum: "Bio je to kraj razdoblja terora, očekujemo da će se svi složiti s ovom odukom". No već i ta inicijativa Salvinijevih desničara izazvala je, kako piše Il Piccolo, trvenja u tršćanskoj vladajućoj koaliciji u kojoj su Sjeverna liga, Forza Italia, Fratelli d’Italia, jer su pripadnici stranke Forza Italia i Fratelli d’Italia vidjeli ovaj prijedlog Sjeverne lige kao posezanje u njihovo biračko tijelo. Potom je cijela inicijativa, do usvajanja prije tri dana, poslana na 'dodatnu doradu', dok je opozicija (Demokratska stranka, Pokret pet zvjezdica) vidi kao "gubitak vremena i udaljavanje od važnijih problema". Sličnih reakcija ne manjka ni u komentarima ljudi pod ovu vijest na pojedinim tršćanskim portalima, poput TriestePrima.

Obljetnica 12. lipnja prvi je put upriličena 1990. na inicijativu tamošnje Unije Istriana, da bi se zatim od 2000. svečanost odvijala uz prisustvo predstavnika Grada Trsta i regije Friuli Venezia Giulia. Ideju o spomen danu inicirala je, dakle, stranka Mattea Salvinija, čovjeka koji je na izborima prije dvije godine uveo ekstremno desnu Sjevernu ligu u talijanski mainstream.

Povjesničar prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina kaže da, prvo, Trst nisu oslobodili Talijani nego vojnici Novog Zelanda.

- Vjerojatno bi trebalo pozvati novozelandske diplomate da uveličaju to oslobođenje. U odnosu na jugoslavenske partizane, Novi Zeland je bitno dalje od Trsta, kaže ne bez cinizma Jakovina, no zatim izriče suštinu: "Zašto su se u Trstu zatekli jugoslavenski i novozelandski vojnici, e to je pitanje za talijansku stranu: Što se to dogodilo s Italijom, da su ti vojnici bili u Trstu? Odgovor na to pitanje mora biti u bazi ovog spomen dana. Bez rata, bez Mussolinija ne bi bilo tih vojnika u Trstu! Talijanska strana mora pogledati u sebe, a ne u druge, ističe dr. Jakovina.

- Koji je drugi korak nakon ovakve odluke tršćanskih vlasti? Je li drugi korak otvaranje pitanja "talijanskih prostora" izvan Italije? Vrijeme je da se, bit ću vrlo mekan, otvori dijalog između talijanskih i hrvatskih povjesničara te talijanskih i hrvatskih političara pa da podvučemo jesmo li još uvijek načisto s temeljnim zaključcima 1945. godine. Ja znam da je ovo, između ostalog, posljedica relativizirajućeg odnosa hrvatske vladajuće desnice spram partizanske borbe. Hrvatska država je naprosto učinila lakšim ovakve poteze, i ovaj zadnji nije jedini; imali smo spomenike d'Annunziju u Rijeci, a dogodila su se i iz Mađarske neka posezanja prema hrvatskim teritorijima. Iako takvi potezi nikad neće proći, hrvatske vlasti nisu reagirale kako su trebale, nastavlja Jakovina.

Podsjetit ćemo da je prošle jeseni (dok se Rijeka na 100. obljetnicu D'Annunzijeve okupacije prisjećala svih onih koji su zbog D'Annunzija patili) Trst tog istog D'Annunzija slavio kao revolucionara i osloboditelja, prešutno legitimizirajući osvajanje Rijeke. Ni riječi o teroru koji je D'Annunzio zaveo nad slavenskim stanovništvom, smatrajući ga inferiornom rasom.

- Nasilno ponašanje jugoslavenskih vlasti u Trstu nitko ne spori, kao što nitko, nadam se, ne spori talijanski fašistički koncentracijski logor na Rabu, ističe Tvrtko Jakovina, kazavši da se ovdje treba razjasniti jesu li posljednjom odlukom tršćanskih vlasti ponovno problematizirane granice ili je riječ o žrtvama. To pitanje, dodaje, treba podjednako postaviti i talijanska i hrvatska strana.

- Kakvigod bili vojnici, mi smo slabiji. Talijana ima 60, a Hrvata četiri milijuna. Hrvatska ima šanse očuvati granice ukoliko sačuvamo međunarodni poredak kroz Europsku uniju i granice utvrđene 1945. godine. Sve drugo znači katastrofu za male nacije poput Hrvatske, zaključuje povjesničar Tvrtko Jakovina.