Prednost je ta što smo mi tu kemiju imali i prije ovoga, jer se znamo, prijatelji smo godinama. Ljudima je bilo, u načelu, simpa koliko se mi međusobno gazimo. Mi zapravo i izvan etera tako komuniciramo. Vjerujem da smo ih nekako, pod navodnicima, kupili na taj šarm i tu nekakvu međusobnu provokaciju, kaže Battifiaca
Robert Ferlin i Mario Lipovšek Battifiaca (Foto Dario Njavro / HRT)
Iako znaju već i oni koji nisu pasionirano pratili emisiju, da su Robert Ferlin i Mario Lipovšek Battifiaca pobjednici 10. sezone HRT-ova showa "Zvijezde pjevaju", nas je zanimalo jesu li najzad i oni shvatili da su prave zvijezde ili ih je ova pobjeda ipak iznenadila. U redakciji smo komentirali da su bili pravo osvježenje u masi programa ovakvog tipa, a tu lepršavu energiju potvrdila je i činjenica da smo ovaj intervju napravili telefonski dok je popularni dvojac putovao za Zagreb. Razgovor s njima očekivano je nepredvidljiv, ali silno zabavan.
- U čemu je tajna vašeg uspjeha?
Battifiaca: U zdravoj kosi Megan Markle. Duboka hidratacija, a naša tajna je isto duboka hidratacija i imitirali smo Megan Markle. Ako ide njoj, što ne bismo i mi?!
Toliko jak talent
- Čitala sam neke komentare na vaš nastup, do onih koji, očigledno, ne poznaju vaš lik i djelo. Pitaju, tko je u vašem dvojcu zvijezda, a tko pjevač?
Ferlin: Halo, halo… puca nam veza… ulazimo u tunel, ne čujemo se dobro…
Battifiaca: To kaže on, ja odgovaram, zna se tko je zvijezda. Sve je u jednom liku - u meni. I zvijezda i pjevač.
- Iz istog ste grada, obojica radijski voditelji, je li to dokaz da najbolji pjevački dueti moraju imati međusobnu kemiju, prošlost i znači li, ujedno, da su radijski voditelji multitalentirani?
Ferlin: Ne mora značiti da su svi talentirani. Ja sam se nagledao netalentiranih. Na kraju krajeva, i za sebe ne mislim da sam nešto talentiran, nego stvarno volim to što radim. I Mario to voli, a ljudi to valjda prepoznaju. I onda, s obzirom da imamo koju godinu staža na tim radijima, on i ja, postoji ta neka kemija između slušatelja i radijskih voditelja, što drugi mediji nemaju. Možda je i to došlo na naplatu, tijekom ovog showa.
Battifiaca: Prednost je ta što smo mi tu kemiju imali i prije ovoga, jer se znamo, prijatelji smo godinama. Ljudima je bilo, u načelu, simpa koliko se mi međusobno gazimo. Mi zapravo i izvan etera tako komuniciramo. Vjerujem da smo ih nekako, pod navodnicima, kupili na taj šarm i tu nekakvu međusobnu provokaciju.
- Kakvo vam je bilo ovo iskustvo? Bez obzira na dugogodišnje prijateljstvo, ovakav tip suradnje niste imali?
Ferlin: Imali smo na MIK-u nekoliko dana ludovanja, ali ovako nešto nismo. Zadnji put kad sam izlazio sedam subota za redom bilo je kad sam bio apsolvent na faksu u Rijeci, kad me nitko nije mogao kontrolirati. A i to mi je bilo naporno! Tako da je ovo fantastično iskustvo. Jedino za ljude u godinama, kao što je Mario, možda malo naporno, ali ja sam ga cijelo vrijeme hrabrio da izdrži.
Battifiaca: Meni je to stvarno bilo napornije, nego je to Ferlinu, zato jer je trebalo ustrajati na tim dugim, na tim teškim tekstovima i ja sam crn krenuo u ovo. Ustvari, da sam crn krenuo u ovo, opet bih izašao ovakav. Jer je Ferlinov talent toliko jak da se ne da krpiti, on kad zapili jednu glazbenu liniju, koja nema veze s onom koju je napisao autor glazbe, on ju pjeva.
Ferlin: To je jednostavno stvar karaktera, za razliku od ovih nižerazrednih pjevača, poput Marija, koji se prilagođavaju, oni pjevaju kako drugi sviraju. Ja ne. Ja sam Istrijan. I to jazzer Istrijan, kao što je moj mentor rekao, i samim time ja furam svoju liniju.
- S repertoarom ste izlazili iz regionalnih okvira. Tko je birao pjesme?
Battifiaca: Tu sam ja bio taj, to je posao mentora. Prilagođavao sam pjesme vrlinama i tom ogromnom rasponu moje zvijezde, te njegove četiri oktave koje može otpjevati i onda sam se u potpunosti prilagodio njemu. Čak na trenutak i nauštrb sebe, i kad sam htio otpjevati neku veću glazbenu liniju, ali mislim da je na kraju sve pogođeno. Čak mi se zvijezda bunila u nekoliko trenutaka, mislila je da neće pjesma pasti na plodno tlo, ali srećom jeste.
Nastup na televizijskom showu "Zvijezde pjevaju"
- Tko vam je bio najveća konkurencija?
Battifiaca: Mislim da smo sami sebi bili najveća konkurencija i najveća smetnja. Uz sve naše uspone i padove i to što smo apsolutno iz emisije u emisiju išli neopterećeno jer, kao što rekoh, ja sam nakon prve emisije rekao da mi nećemo dugo. Svi su nam bili konkurencija! Nama je gospođa iz garderobe bila konkurencija, gospođa što je radila frizure je bila bolja od nas. Svi na HRT-u u ovom showu su nam bili konkurencija.
- Jeste li vi to nekog podmitili?
Ferlin: Nosili smo čokolatine.
Battifiaca: Da, srećom da se na čokoladice ljudi rastope. Ali, to je reka Ferlin; znate, kao kad se neki ferma, kad vidi da je neka nesrića, pa gleda tu nesriću, ono ča je, ča je. Pa su ljudi glasali za mene i Ferlina jer su čuli da to zvuči kao nesrića na televiziji, pa su mislili; ma ča će drugi put ova dva naša tondina, i evo… Tako smo došli do finala.
- Je li tajna u opuštenom, ležernom nastupu, s uvijek poželjnom dozom humora?
Battifiaca: Ja mislim da da. Jer na pjevanje stvarno nismo mogli proći, to jedino što je, taj nekakav humor, ali koji nije namjerno rađen, kao što je rekao Ferlin, mi tako funkcioniramo, kao što se i sada čuje, izvan etera, izvan kamera, izvan bilo kakvog javnog nastupa, mi se verbalno šamaramo, kad god možemo.
- Je li ipak bilo ozbiljnosti kad ste vježbali?
Battifiaca: A to je, je. Ne bih volio da netko percipira da mi nismo vježbali. Vježbali smo kao i svi ostali. Trudili se kod Roberta Grubišića tu u studiju u Rijeci, jednom ili dvaput tjedno, koliko bismo stigli, i onda bi još u Zagrebu imali termine prije emisije.
Ferlin: I u autu…
Battifiaca: Bilo je, doduše, trenutaka kad bih nakon tri sata probe, njemu rekao, moraš istaknuti samoglasnike, moraš sjesti točno na ritam, nemoj ići ispred i tako dalje, i kad bi on počeo razmišljati previše o tim stvarima, onda bi zaboravio riječi pjesme, gdje treba upasti i slično, pa bi mu na kraju probe rekao, ma ništa, zaboravi sve što smo radili i ti pjevaj kako ti dođe.
Ferlin: Bilo je trenutaka kad sam mu rekao da ću po Zagrebu lizati ove rukohvate od tramvaja, da popušim koronu, tako da ne moramo više raditi.
Battifiaca: Da, htio je odustati u jednom trenutku, ali mu nismo dali.
- Mislite li da je, kod ovakvog tipa realityja, ipak došlo do hiperprodukcije?
Ferlin: Ja mislim da jest, ovo je premala zemlja, na kraju krajeva. Uoči ovog showa samo sam čekao natpise i komentare "kakve zvijezde, tko je ovdje zvijezda?". U zemlji od četiri milijuna ljudi teško da možeš nakon deset sezona očekivati da ćeš imati zvijezde i u pjevanju i u plesanju. Mislim da sve to treba shvatiti kao zabavu, mi smo to tako shvatili, ljudi su to prepoznali i očito bi stvarno trebali biti manje ozbiljni u zabavnim stvarima.
Battifiaca: S druge strane, nadovezat ću se, ako pričamo o ovom showu, koji se u originalu zove "Just the Two of Us", dakle, samo nas dvoje, mi smo to preveli kao "Zvijezde pjevaju", a bilo bi bolje da se zove kao original. Ako ćemo se držati toga, "zvijezde", eventualno bi dvije sezonice ta emisija mogla nositi to ime, sljedeće dvije "Zvjezdice pjevaju", nakon toga "Zvjezdana prašina pjeva", a mi smo tu gdje "Prašina pjeva". Da, poplava je na svim televizijama tih realityja, ali ovo nije takva emisija. Ja nikad ne bih pristao ići u klasični reality, tamo ne delaš niš. Ljudi te špijuniraju kako živiš: ja se tuširam, evo ja jedem, a Marica mi je pojela hrenovke iz frižidera... Dakle, to ne, ali ovo ipak ima nekakav šarm i talent.
- Da vam ponude nešto slično u budućnosti, bi li ponovno sudjelovali?
Battifiaca: Za sebe mogu reći da sam se i za ovaj nećkao, u jednom trenutku, a i Ferlin. Ja sam trebao biti u nekoj drugoj funkciji, ali se priča okrenula, jer je Ferlin postavio uvjete.
Ferlin: A uvjeti su bili da pristajem sudjelovati, samo ako mi on bude mentor. I tu sam mu izbio neke druge poslove iz ruke, ali mi uopće nije žao.
Battifiaca: Ni tebi, ni meni.
- Je li vam ipak pred kraj bila želja i pobijediti? Jesu li vaši najbliži revno glasali?
Ferlin: Eventualno zbog ljudi, ali ne. Jer Marina i vaš Perojac Marko su definitivno klasa iznad mene. Recimo da su Mario, Ivana svoj neki razred, ali ja definitivno nisam u rangu s ovima, tako da, objektivno, ako se gleda samo pjevanje, ja nikakve nade nisam imao. Nakon četvrte emisije, sve je bio bonus. To je pjevački show i mi smo zaključili, sedam parova su pjevački, a jedan par je show. I na kraju je taj pobijedio.
Brižan, vajk je drugi
- Battifiaca, ljudi neke godine svog života nazivaju "svojim godinama". Je li ovo tvoja godina s obzirom na Zlatni studio koji si osvojio kao najbolji radijski voditelj? Ferlin ti je u ovom potonjem slučaju bio "ljuta konkurencija"?
Battifiaca: Ma ja i dalje volim držati titulu "vječiti drugi", jer sam šest godina zaredom na MIK-u bio drugi, pa igram ljudima na empatiju, jer misle "gle ga, brižan, vajk je drugi", ali nekako je ove godine došao na naplatu minuli rad. I Zlatni studio i Večernjakova ruža, urednik emisija, kuntenat sam. Bilo bi bahato da povedam da mi ni drago.
- Ima li umora u radijskom poslu, je li kod vas došlo do svojevrsnog zasićenja?
Ferlin: Ne, još uvijek ne. Na kraju krajeva, i zbog tih nekih izletića na festivale i na televiziju, onda radio ostaje vječna ljubav. Ja sam jednom rekao, pa su mi malo zamjerili, ali ponovit ću to još jedanput: radio je žena, sve drugo su ljubavnice.
Battifiaca: Iako sam stvarno na Radio Istri našao svoj radijski dom i nikad u životu ljepši, bolji i draži kolektiv od njih, ako već nije pozornica, onda mi je svakako radio draži od televizije.
- Što vam je trenutno u fokusu, kakvi su profesionalni planovi?
Ferlin: Pa niš, idemo dalje, čekamo neke nove ponude o kojima se priča, ali smo zaključili da smo već stari telci i da baš nećemo zagristi na prvu udicu. A nove projekte ćemo vjerojatno prihvatiti, ukoliko smo i jedan i drugi zadovoljni s time i ako budemo mogli ostati ono što jesmo.
Battifiaca: Jedino bih Ferlina ispravio na ovo "stari". On je, ja još nisam.
- Pred tobom su, Mario, i brojne predstave. O čemu se radi?
Battifiaca: S predstavom "Casabianca" ovog ću ljeta biti po cijeloj Istri. Uživam u toj predstavi. To mi je najveći gušt delati, a Ferlin je ljubomoran, ali šta ću kad nije kadar igrati predstave.
- Naučio si ga pjevati, naučit ćeš ga i glumiti.
Battifiaca: Mi smo čak i glumili u jednoj predstavi Kazališta Komedija i Ferlin je imao tri replike, a od te tri bi jednu zaboravio.
Ferlin: Nakon Zlatnog studija sam ga ostavio u Gorskom kotaru, to je bio drugi mjesec i ne znam kako je preživio, vjerojatno ga je našla obitelj polarnih medvjeda, pa su ga vratili, ali nakon ovoga što je sad izgovorio, možete komotno zaključiti članak kako je Ferlin ponovno Marija ostavio u Gorskom kotaru.