ČLAN MNOGIH EKSPEDICIJA

Porečki planinar Kemal Pršeš osvaja najveće svjetske vrhove pripremajući se na Učki. "SAN MI JE ZASTAVU POREČA RAZVITI NA MOUNT EVERESTU"

Mnogi kažu da je za uspon na Everest dobra priprema 7.134 metra visok vrh Lenjin u Tadžikistanu koji nema toliko težak uspon, ali je ipak jako visok, što predstavlja izazov za svakog alpinistu. Taj vrh je sigurno jedan od onih koji je na popisu mojih želja, kaže 40-godišnji Kemal Prseš

| Autor: Boris BILAS
Kemal Pršeš nedavno se popeo na najviši vrh u Jordanu

Kemal Pršeš nedavno se popeo na najviši vrh u Jordanu


"Nije to bio najzahtjevniji uspon u našoj karijeri, ali zbog velikih vrućina i suhog zraka bio je vrlo izazovan i nimalo jednostavan", kaže na početku razgovora 40-godišnji Porečan Kemal Pršeš, koji se u svibnju ove godine s kolegama iz Rovinja i srpskog grada Leskovca popeo na najviši vrh Jordana, Jabal Umm Ad Dami, koji se nalazi na 1.854 metara nadmorske visine.

Taj je vrh, na samoj granici između Jordana i Saudijske Arabije, bio cilj još jedne u nizu ekspedicija ovog planinarskog društva koje je već osvojilo neke od najviših vrhova svijeta. Ovaj put cilj nije bio jedan od najviših vrhova, budući da su zbog pandemije koronavirusa ograničena putovanja i ulazi u veliki broj država. Zato su za svoju novu avanturu Pršeš, te Vesna Dapinguente i Vladimir Majerić iz Rovinja, uz još troje kolega iz Makedonije i Srbije, izabrali Jordan.

Pršeš otkriva da su osim planinarenja ovo putovanje iskoristili i za upoznavanje ove bliskoistočne države.

- Putovanje je, osim najvišeg vrha ove bliskoistočne zemlje, obuhvatilo i druge tamošnje destinacije - Amman, Jerash, Ajloun, Mrtvo more, Petru, Wadi Rum i Aqabu. Zanimljivo je da smo u Jordanu bili taman u vremenu kada su se događali veći sukobi između Izraelaca i Palestinaca pa se put do samog Jordana malo zakomplicirao, a kako smo prošli i blizu granice sa samim Izraelom, svjedočili smo i demonstracijama Jordanaca na granici, priča Pršeš koji se planinarenjem aktivno bavi od 2005. S kolegama iz Rovinja se u siječnju ove godine popeo na najviši vrh Ekvadora i treći najviši vrh Južne Amerike, 6.267 metara visoki Chimborazo.

- Zanimljivo je što sam samo mjesec i pol prije odlaska u Ekvador imao obostranu upalu pluća pa je bilo upitno mogu li uopće izdržati napore uspona na Chimborazo, ali nekoliko pripremnih uspona na Učku uoči puta u Ekvador pokazali su da bolest nije ostavila veće posljedice te sam se uspio popeti na vrh za koji Ekvadorci kažu da je viši i od Mount Everesta ako se gleda udaljenost od središta Zemlje, a ne nadmorska visina. To je zbog toga što Zemlja nije pravilna kugla, nego je spljoštena na polovima, a ispupčena na ekvatoru. Zbog tog ispupčenja, koje je oko 20 kilometara, vrh Chimborazo, koji se nalazi gotovo na ekvatoru, udaljeniji je od središta Zemlje nego Mt. Everest, kaže Kemal Prseš.

Otkriva da je uspon na ovaj ekvadorski vrh vjerojatno bio i najteži uspon u njegovoj planinarskoj karijeri nakon uspona na planinu Elbrus na Kavkazu, koji je ujedno i najviši europski vrh.

- Iako je Elbrus nešto niži, uspon je bio teži jer smo krenuli s nešto manje nadmorske visine na posljednji uspon. Taj posljednji uspon na Elbrus je trajao 13 sati, dok smo se na Chimborazo popeli za nekih sedam sati. Međutim, na oba uspona su temperature bile vrlo niske i niti jedan nije bio ni malo jednostavan, priča nam Pršeš, koji se popeo i na Kilimanjaro te Mont Blanc.

Baš je primjer Mt. Blanca uzeo kao najbolji koliko ponekad planinari trebaju biti oprezni i koliko je to zapravo opasan hobi. Naime, Prseš se na Mt. Blanc popeo tek iz drugog pokušaja jer ih prvi put spriječilo loše vrijeme, što je, kako kaže, bio ispravan potez jer "planina nikamo nije otišla te nas je čekala na istom mjestu i sljedeći put".

- Nekoliko prijatelja me pitalo mogu li ih odvesti na Mont Blanc kao da je to najlakša stvar na svijetu. Međutim, riječ je o prilično teškom usponu za koji su potrebne pripreme i iskustvo. Ponekad kada planinari u pripreme ulože puno vremena i novca ne žele odustati od uspona, iako su usponi teški. U tim trenucima treba imati snage reći dosta i odustati, a to je naše društvo u nekoliko navrata i napravilo, napominje Prseš.

Za svoje se planinarske izazove najbolje priprema penjući se na Učku s kvarnerske strane od Medveje i, ako mu vrijeme i obveze to dopuste, svaki vikend napravi tu rutu.

- Taj uspon je odličan za pripreme na bilo koju planinu. No, za uspon na najveće svjetske uspone poput Mt. Everesta ipak trebate otići na neke više vrhove. Tako mnogi kažu da je za uspon na Everest dobra priprema 7.134 metra visok vrh Lenjin u Tadžikistanu koji nema toliko težak uspon, ali je ipak jako visok, što predstavlja izazov za svakog alpinistu. Taj vrh je sigurno jedan od onih koji je na popisu mojih želja, ističe porečki planinar.

No, kaže i da su na njegovoj listi želja prije Lenjina ipak neki drugi vrhovi.

- Nadam se da će se zastava Poreča uskoro zavijoriti na najvišem južnoameričkom vrhu, na 6.960 metara visokoj Aconcagui. To nam je velika želja i nadam se da će nam korona dozvoliti da u bliskoj budućnosti taj cilj i ostvarimo. Naravno da je najveći san uspon na Everest, ali to će još neko vrijeme pričekati jer za taj uspon treba oko 50 tisuća eura, a to je stvarno teško prikupiti. Zato ćemo, prije nego se odlučimo popeti na Everest, za prvi put biti zadovoljni i usponom do prvog baznog kampa, a tu avanturu planiramo za ožujak, ako naravno sve bude u redu, zaključuje Pršeš.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter