Zar nije ljepše da oko vas radi neka ženskica? Ima puno salona gdje samo žene rade. Kako je došlo do toga? Nekada davno bili su brijači, i oni su bili muškarci, a danas se više traže frizeri, i malo je muškaraca ostalo koji friziraju muške. Mi smo preuzele vlast! A i istina je da su muškarci postali sve više frizeri za žene. Pa i ženama je valjda ljepše kada oko nje radi muškarac, zar ne, priča Rezija Laković

"Do daljnjeg ne vršimo usluge brijanja", piše na ulazu u frizerski salon za muške "Mladost". U taj objekt u Ulici Sergijevaca, odmah iza Zlatnih vrata, ušli smo radi priče o brijačko-šišalačkim navikama Puljana. No, od koronavirusa ovih se dana očito nigdje u Puli ne može pobjeći. Salon "Mladost" zatječemo prazan, frizerke u ugodnom ćaskanju. Šefica Rezija Laković uvjerava nas da je prazan salon samo slučajnost. Već slijedeći trenutak ulazi mušterija na šišanje i potvrđuje njene riječi. Zabrinutosti zbog zaraze nema, čujemo, a obustava brijanja samo je mjera predostrožnosti.

        - Morala sam ograničiti brijanje, to je na preporuku doktorice. Kada brijemo, onda smo u najbliskijem kontaktu s mušterijom. Šišanje radimo kao i prije. Ma, izdržat će muški neko vrijeme bez britve, kaže nam gostoljubiva Rezija Laković. Mi bradati hoćemo, ne znam kako će oni koji vole biti glatko izbrijani?

Majstor Fehmi

        A takvi mogu pak skočiti kod Fehmija Xhemajlija u Uspon Vincenta od Kastva. Majstor Fehmi upravo je za našeg obilaska priveo jednog Puljanina da mu potkrati bradu i izbrije po rubovima. Je li se zaista u Pulu na velika vrata vratilo brijanje kod brice u modu?

- Dolaze Puležani često na brijanje. Istina, nekad su se brijali kod nas i više, ali sada ih puno nosi brade pa i te brade treba urediti i oblikovati, kaže Fehmi, koji se frizersko-brijačkim zanatom bavi 31 godinu, nakon što ga je ispekao kod strica frizera iz Labina. U tih više od tri desetljeća karijere Fehmi je dobar dio odradio u poznatoj staroj brijačnici na početku Scalierove ulice, koju sada drži njegov brat. U butigi na usponu posluje već 20-ak godina, što je dovoljno za stvaranje stalne klijentele i posebnih veza, koje se mogu uspostaviti samo kod brice. To je i dovoljno dugo razdoblje za razvijanje dnevnih, tjednih ili mjesečnih rituala.

Jednom mjesečno na šišanje dolazi i mali David, koji uskoro slavi treći rođendan. Sjedi mirno na visokoj stolici, gleda crtić na televiziji dok ga frizira Andrea Kožljan.

- Dolazimo jednom mjesečno i oduvijek kod Fehmija, još otkako je David imao osam ili devet mjeseci. Razlog je što ovdje nikada ne plače i miran je dok ga šišaju. I on već zna gdje idemo pa se veseli i zove ga: "Fehmi, Fehmi!", priča nam otac Dorijan Pipunić. "Hajde, Davide, siđi. Sada će se tata šišati", govori sinu. Dječačić sjeda sa strane, a otac zauzima svoje mjesto na stolici za odrasle.

- Moram reći da su Puležani postali zahtjevni. Dosta njih prate trendove, postali su uredniji, dobri su klijenti. Imamo mušterije od godine dana do 90 godina. Istina, malo je situacija postala i nezahvalna otkako je Uljanik zatvoren, osjeti se to, ali ipak nam dolaze ljudi jer drže do uređene frizure. Ovdje smo 21 godinu, a u Scaliarevoj 31. Dug je to period i vidim da su se navike dosta promijenile. Ali i vi novinari ste se promijenili. Glas Istre kupujem već 33 godine, svaki dan, tu se čita svakog jutra i vidim da sve više pišete o modi. Tako smo se i mi frizeri počeli mijenjati, vi nam zadajete trendove, a mi ih moramo pratiti, priča u šali sklon Fehmi.

Doista, u jednom kutu sjedi gospodin, mirno čita Glas Istre i samo se lagano osmjehuje na Fehmijeve riječi. Na prvu je jasno da mu genetika nije podarila kosu koju bi trebalo često uređivati pa je očito da ovdje dolazi zbog brijanja.

- On mi je čista zarada, smije se Fehmi i britvom pokazuje na gospodina s novinama.

- Istina, ja mu samo plaćam da tu sjedim, šalom uzvraća gospodin. Zove se Davor Cetina, uljanikovac, zapravo zaštitar u Uljaniku, ali već za koji dan odlazi u penziju.

- Dolazim često na brijanje. Da li me ikada zakačio britvom? Pa ja sam već pola litre krvi izgubio otkad dolazim ovdje, nastavlja opakim škercima Cetina, a Fehmi, koncentriran na mušteriju na drugom stolcu, smiješkom uzvraća u stilu: Vidjet ćeš ti kada sjedneš ovdje.

Dok ti je uljanikovac za brijačkim stolcem, lako se pokrene priča o sudbini brodogradilišta u prvom susjedstvu.

- Kod brice se svašta događa, sve su teme otvorene. Priča se o svemu, godinama dolaziš, stječu se čvrsta prijateljstva i sve se zna. Priča se o familiji, o problemima, o lijepim stvarima. Zajedno smo brico i ja sve faze u Uljaniku prošli. O čemu se još priča? O politici i o seksu, kaže Cetina.

- Da, o svemu se može pričati samo što ja politiku neću u svoju butigu, odgovara Fehmi u maniri popularnog Meštra kojeg je u "Velom mistu" utjelovio pokojni Boris Dvornik. To je ta dobra, gotovo obiteljska atmosfera karakteristična za salone. Kako i nećeš biti dobar s bricom, kada ti pod grlo stavlja oštru britvu? Ako u njega nemaš povjerenja, u koga bi imao?

Ritual i navika

Mušterija, kojoj je Fehmi upravo sredio bradu, na odlasku kratko komentira i izgovara staru mudrost: "Kod brice se ne dolazi šišati i brijati nego popričati s dobrim ljudima". Je li tako još uvijek i u drugim pulskim salonima?

        - Nego? Ovdje kod nas dolaze i starije mušterije, stalne. Salon "Mladost" otvoren je prije 70 godina, nakon rata, tako da imamo mušterije koje od početaka dolaze. Sve ih je manje, ali ima ih još. I naravno da se stvara poseban odnos, prijateljstvo, navika, ritual, priča nam Rezija, dok mušteriju preuzima njena radnica Monika. U salonu još rade i Vesna, koja je pobjegla od fotoaparata, te Petra i Zorica u popodnevnoj smjeni.

        Nekada davno, priča nam Rezija, u "Mladosti" je radila samo jedna žena, pokojna Nada, među pet muških, a jedan od njih bio je poznati pulski brico Đildo.

- Mi smo žene preuzele posao od muških brica. Logično, muški više vole da ih žena gladi nego da ih muški dira po glavi. Zar nije ljepše da oko vas radi neka ženskica? Ima puno salona gdje samo žene rade. Kako je došlo do toga? Nekada su bili brijači, i oni su bili muškarci, a danas se više traže frizeri, i malo je muškaraca ostalo koji friziraju muške. Mi smo preuzele vlast! A istina je da su muškarci postali sve više frizeri za žene. Pa i ženama je valjda ljepše kada oko nje radi muškarac, zar ne, priča Rezija.

        "Mladost" je jedan od onih salona koji je zadržao starinski štih, njime dominira bjelina, čistoća. U njemu su stare brijačke stolice koje je Rezijin otac, pokojni frizer Mustić, koji je imao salon ispod Tvornice stakla, nabavio još 1973. godine. Na tim su stolicama Rezijine sestre učile zanat, a kad joj je otac odlazio u penziju, Rezija ih je sa sestrom preuzela za "Mladost". Samo su istrošeni crveni tapecirung stolica zamijenile aktualnim crnim. Na bijelim zidovima tek je poneka slika, i to mladića s modernim frizurama (i bradama), izbrijanim od iza i po strani, s dužom kosom povrh glave.

Neizbježan konjić

- Dolazi nam puno mladih dečki pa izvade mobitel da bi mi pokazali kakvu frizuru hoće. U pravilu mi pokazuju neke nogometaše. A dolaze nam i djeca. Evo tu još uvijek imamo konjića za njih, kaže Rezija i izvlači drvenu stolicu s konjskom glavom. Vidi se da je star, da je ručno izrađen. Zatekla ga je u salonu kad ga je preuzela prije 32 godine.

- Stvarno je star konjić, barem stotinjak godina. Došli su jednom neki Talijani, koji se bave antikvitetima, da bi ga kupili. Dođu mi i dečki, danas zapravo ljudi od 40 godina, pa me pitaju gdje je konjić. Kažu: "Kad sam bio mali vi ste me šišali na konjiću". Stari je ovo salon, stare stolice, stari konjić, samo su mušterije sve mlađe, šali se Rezija Livaković.

Žene su zavladale i još jednim pulskim salonom sa 70-godišnjom tradicijom koji odiše onim nepatvorenim starinskim štihom - frizerskim salonom "Naprijed" na tržnici. Na istim onakvim starinskim stolicama, kakve smo vidjeli u "Mladosti", sjede Dean Žužić i Nenad Radosavljević, dugogodišnje mušterije.

- Dolazim ovdje odmalena na frizuru. Kada se na nešto naviknete, onda to ide svojim tokom, već duže od 40 godina, tako da se sjećam razdoblja kada su ovdje bili i Bruno, Miro, Giordano, što je svirao harmoniku, Ive… U svim brijačnicama se dolazilo i radi razgovora, priča nam friško ošišani Dean. Diže se sa stolice i ostavlja curama veliku manču.

- Muški su klijenti, za razliku od nas žena, puno jednostavniji i opušteniji. A starije mušterije ne vole promjene, traže uvijek isti klasičan izgled, priča nam Anita dok mašinicom na kratko šiša Nenada.

- Jedino se ovdje šišam i dolazim odavno. Nekada je u salonima stvarno znala biti i gužva, dugi se red čekao. Sjećam se da su ovdje radili po četvero u jednoj smjeni. Neki su dolazili samo da bi čuli što je novoga, pretresale su se teme koje bi tog dana bile aktualne, što je bitno rečeno na vijestima, što se događa u gradu, priča Nenad.

Da je danas manje posla nego nekada, to je i za očekivati. Potvrđuje to i frizerka Anita, ali napominje da je dobra stvar da se stvara nova klijentela, koja bi mogla steći nove navike posjeta frizerima.

- Lijepo je što su nam počeli dolaziti i mlađi dečki, zadnjih pet, šest godina trend je da se mlađi vraćaju u salon. Oni traže nove moderne frizure. Prije nego smo mi došle raditi ovdje, rekli su nam, vidjeli bi gospođe u godinama i nisu ulazili jer ih je bilo strah da će dobiti neku staromodnu frizuru. Sada su konačno stekli povjerenje, pa već imamo i stalne mušterije među mladim dečkima, riječi su kojima razgovor zaključuje Anita.

Povezane vijesti

• Koji su to aktualni poslovi na tržištu rada?
• Čitave obitelji odselile u strane zemlje, sa sobom odveli i pse i - kanarince
• Preko portala Gastroposao.eu tražit će se kvalitetna radna snaga u ugostiteljstvu i turizmu