Željezna zavjesa na Kaštijunu

Jel' radi uopće taj novi Kaštijun? Ovo se pitanje često može čuti, jer ljudi jednostavno nemaju pojma što se u novom Županijskom centru za gospodarenje otpadom događa. Što konkretno i kako radi, ni mi nismo u mogućnosti doznati, jer na nekoliko zahtjeva da nam se omogući reportažni obilazak, Uprava tvrtke to ignorira. Rečeno je da obilasku možemo prisustvovati tek kad bude organiziran službeni posjet s predstavnicima resornog ministarstva i nadležnog Fonda za zaštitu okoliša.

Čemu braniti novinarima da izvijeste javnost o radu novog centra stvarno mi nije jasno, pa se s pravom otvara sumnja da netko nešto skriva. U međuvremenu su ga posjećivali mališani iz vrtića, gradski vijećnici, Facebook ekipa pulskog gradonačelnika, ali eto, za nas nema pristupa.

Osim silnih peripetija koje su pratile izgradnju, a potom i enormno kašnjenje s otvaranjem, istarska javnost jedino što sigurno zna da je odvoz smeća i do 300 posto skuplji i da je za to kriv taj novi Kaštijun. Već smo odavno trebali biti svjesni da smeće košta i da ga ne možemo bacati po livadama i šumama, ali to se događa upravo nakon uspostave novog Kaštijuna. Nije zgorega spomenuti da veliki broj Puljana od prošlog ljeta dobiva uplatnice po novom obračunu pa neki umjesto 55 kuna za dva mjeseca sada plaćaju sto kuna svaki mjesec, no i dalje su prisiljeni sve bacati u istu kantu. Tome je tako jer im Grad još nije osigurao uvjete za novi sustav odvajanja otpada, što ga pritom ne priječi da već pola godine sugrađanima masno naplaćuje novi model koji u nekim dijelovima grada uopće ne funkcionira!

Danas, nakon gotovo jednog desetljeća koliko se rađao novi centar, mnogo je jasnije da se radi o promašenoj investiciji koju ćemo još godinama skupo plaćati. Osim što pogon u sklopu centra ne zbrinjava otpad u potpunosti jer se dio i dalje odlaže na samom odlagalištu što ne ide u prilog smjernicama kružnog gospodarstva, k tome i to famozno gorivo iz otpada koje nastaje u postrojenju još nitko ne želi preuzeti. Naime, u istarskom centru za gospodarenje otpadom imamo tehnologiju koja proizvodi gorivi otpad koji zbog svoje loše kalorijske vrijednosti nitko ne želi.

Sve to predugo traje, a bale s SRF-om se iz dana u dan gomilaju se, slažu i opterećuju Centar. No, nadležni šute. Nitko da bi riječ rekao i ukazao na mogući problem koji će u konačnici, kad se jednom riješi zbrinjavanje, morati plaćati građani. Tu i tamo novinari uspiju izmusti koju informaciju pa se spominju razne varijante o tome kako bi SRF iz Pule mogao put Srbije, Bosne, Našica… Spominju se i Plomin, Koromačno… Sve su opcije otvorene, a vrijeme curi.

Za Kaštijun kao da nije zainteresirana ni država koja je u konačnici i nametnula model kojeg danas imamo, jer nacionalni je plan bio graditi takve centre diljem Hrvatske. Ta ista država nije se pobrinula da se alternativno gorivo koje će nastajati u postrojenjima negdje plasira. Sada u nadležnom ministarstvu, s debelim zakašnjenjem, najavljuju izradu smjernica koje bi valjda trebale otkriti toplu vodu i riješiti ovaj gorući problem.

Rješenja imaju i privatni investitori koji za Kaštijun nude koncesijski model te o svom trošku žele graditi energanu koja će koristiti SRF i stvarati električnu energiju. Zasad Grad Pula i Istarska županija za takve prijedloge nisu pokazali interes, ili barem mi ne znamo da jesu, no vrijeme je da se svi zajedno suoče s problemom zbrinjavanja alternativnog goriva za koji se od samog početaka znalo da će nastajati.