"Zelena knjiga: Vodič za život" u režiji Petera Farrellyja PUTOVANJE OTPADNIKA

Opa, znači u Hollywoodu je moguće snimiti u film u kojem se drama ne mora pojačavati grmljavinom ili pak govorenjem u kameru. "Green book" odnosno u hrvatskom, nepotrebno produženom prijevodu "Zelena knjiga: Vodič za život" Petera Farrellyja naoko je standardna priča o različitim individuama i različitim svjetovima. Tonyja Vallelongu zvanog Tony Usna (Viggo Mortensen, poznat i kao Aragorn iz "Gospodara prstenova"), neotesanog grubijana zlatnog srca kao vozača angažira cijenjeni pijanist dr. Don Shirley (Mahershala Ali) da ga vozi na turneju kroz američki Duboki jug godine 1962., u vrijeme kada su rasizam i segregacijski Jim Crow zakoni vrlo živi. Njih dvojica razlikuju se po porijeklu, obrazovanju, društvenom statusu i rasi, no u "Zelenoj knjizi" ništa nije crno-bijelo. Rasa je tek povod.

Sve je kristalno jasno

Tony i Don trebaju jedan drugome. Don je vrsni glazbenik, iznimno obrazovan, svjetski putnik poliglot, a pritom i ukočen poput metle, no Tony zna kako se izvući i iz najgadnijih situacija. Tony u početku pokazuje rasne predrasude, no putovanje će promijeniti njega, ali i Dona koji čuva jednu tajnu. Kada konačno otkrijemo o kakvoj se tajni radi, bit će to žestoko, ali kratko, jer, sve je jasno, čemu dužiti i nabijati na nos? Nije ovo "Odjel za žrtve".

Don i Tony su otpadnici. Iako se čini da se Tony odlično uklopio u svoju sredinu. Nema puno para, ali ima sjajnu ženu, obitelj i prijatelje, no i on će doći u situaciju da zbog svog porijekla i statusa osjeti kako je to biti "onaj drugi". Na kraju nije da će se jedan i drugi pretvoriti u svoje suprotnosti, to nikako, ali naučit će se kako prihvaćati razlike. Neće to biti nikakvo prosvjetljenje, nikakvo pokajanje, pa neće biti niti suza, niti epskih monologa. Tek pokoja pahulja, onako usput. No, sve te promjene djeluju potpuno logično. Nema tu, kao u ostalim filmovima, da se pitamo zašto je ovaj lik učinio ovo ili ono. Znamo zašto, objašnjeno je, sve je kristalno jasno.

Odlični dijalozi začinjeni humorom

Jasno je i zašto je "Zelena knjiga" nominirana za Oscara za najbolji film. Netko bi mogao reći da ovaj film govori, pogotovo Amerikancima, ono što žele čuti, ali to nije baš tako. Mračne teme u filmu obrađene su kroz odlične dijaloge začinjene humorom taman koliko treba. Nema kreveljenja niti ponavljanja štosova. Ovo je prije svega drama, ozbiljna, ali ne uštogljena, optimistična, ali ne i naivna.

Redatelj i jedan od scenarista Peter Farrelly (da, onaj koji je režirao "Svi su ludi za Mary" i "Glupog i glupljeg") imao je jako puno prilika ovaj film pretvoriti u sladunjavu, napadno pedagogiziranu moralku, no nekim čudom izbjegao je većinu zamki. "Zelena knjiga" je suptilan film, filigranski odmjerenih, montiranih scena pa taman kada se čini da ćemo prisustvovati redateljsko-scenarističkom popovanju, scena završi, jer savršeno je jasno o čemu se tu radi. Sada je na gledateljima da o tome dodatno promisle.

Film zna biti tu i tamo predvidljiv, ali nikada nije dosadan, unatoč trajanju od dva sata. Nema ovdje scena koje bespotrebno produžuju minutažu pa ako američki glasači za Oscara budu ignorirali film u svim drugim kategorijama, nadamo se da će film osvojiti prestižni kipić barem za montažu. Film zaslužuje sve Oscare za koje je nominiran, no posebna priča su Viggo Mortensen kao Tony i Mahershala Ali kao Don koji su također nominirani, no samo radi njih trebala bi se uvesti nagrada za najbolju izvedbu u interakciji pa da obojica osvoje jednu nagradu. Mortensen i Ali su jaki, ali do kraja zablistaju tek kada krenu razgovarati i otkrivati se jedan drugome. Nažalost, među nominiranima nema Linde Cardellini kao Tonyjeve supruge Dolores. Njena uloga domaćice koja drži tri kuta kuće jest malo stereotipna, čak i prizemna, ali ona je važna jer Dolores je glas Tonyjevog razuma. Kada Tony komunicira s njom, glasom ili pismima, vidimo koliko je sposoban voljeti.

Inspiriran istinitim događajima

Ima tu još nekih, lijepo smještenih detalja. Primjerice, Shirley putuje na turneju sa svojim triom pa se ostala dvojica voze u drugom autu i jedan od njih je Rus. Uz to, prolaze kroz neka mjesta koja su u to vrijeme bila ili su tek postala važna kao mjesta borbe za ljudska prava u Americi 20. stoljeća. Uzgred, spomenimo da je film inspiriran istinitim događajima, ali to zbilja nije toliko važno za praćenje radnje. (Mladen RADIĆ)