ŽELE DOBITI PARKIRNA MJESTA ZA TURISTE? Branko Šegando : "Neću im dozvoliti da sruše čempres!" / Upravitelj zgrade: "Naknadno ćemo posaditi tri ladonje"

Zgrade na kućnim brojevima 12 i 14 imaju zajedničko dvorište (M. MIJOŠEK)

U dvorištu su nekada bila tri čempresa. Sada je ostao samo jedan. Star šezdesetak godina. Tog posljednjeg Branko trenutno čuva od rušenja. Rukama i nogama. Ističe da nikad nije potpisao suglasnost za rušenje čempresa. No, predstavnik stanara i upravitelj zgrade rekli su mu da je za dozvolu potreban potpis tek 51 posto stanara

Sjećam se kad je taj čempres bio mladica. Skakao sam preko njega kao dijete i neću im dozvoliti da ga sruše!, kaže 69-godišnji Branko Šegando, stanar zgrade u Ulici Castropola u Puli, odmah podno Kaštela. Tamo su, u zajedničkom dvorištu zgrade na kućnim brojevima 12 i 14, nekad bila tri čempresa. Sada je ostao samo jedan. Star šezdesetak godina. Tog posljednjeg Branko trenutno čuva od rušenja. Rukama i nogama. Učinit će, veli, sve što treba da tamo ostane netaknut. Makar danonoćno stražario.

Tvrdi da stablo njegovi sustanari žele ukloniti samo da bi pogodovali turistima kojima ljeti iznajmljuju stanove. Ciljano su, govori, išli uništavati okućnicu zgrade. Prošle su godine srušili zidić. S njim su srušena i dva čempresa. To su, po njemu, učinili da bi napravili parking. A razlog zbog kojeg je došlo do toga je veoma jednostavan. Parkirno mjesto diže cijenu najma, turistima pruža komociju. No, s tim su zidom pala i dva čempresa. Ta priča je, govori, već gotova. Posječeni čempresi više se ne mogu vratiti. Kao ni ostatak zelenila koje je nekad krasilo dvorište. A bilo je tamo i oleandara i ostalog mediteranskog bilja. On se toga sjeća jako dobro jer na toj adresi živi cijeli život. Tamo je rođen. Sjeća se i kad je taj čempres, kojem sada prijeti odstrel, posađen. Tada je bio tek dijete. Cijela ga situacija, ogorčeno priča, boli. Jer po njemu nema ničeg ljepšeg od dvorišta u centru grada ispunjenog biljkama.

S ostalim je stanarima, prisjeća se, nekad bio u dobrim odnosima. Međutim, ovakvu devastaciju nije mogao tolerirati. Sukob je bio neizbježan. U skorije vrijeme nije se ni trudio s nekim od njih problem riješiti razgovorom. Jer, pita se, kako da priča s ljudima koji žele posjeći stablo zbog običnog parkinga. I to bez njegove suglasnosti.

Zvao je on već, i to u više navrata, komunalne redare i policiju. Redari su tada bili na bolovanju. Kasnije su rekli da će doći, ali na kraju se nitko nije pojavio. Branko ističe da nikad nije potpisao suglasnost za rušenje čempresa. No, predstavnik stanara i upravitelj zgrade rekli su mu da je za dozvolu potreban potpis tek 51 posto stanara. Njegov odvjetnik, sasvim suprotno, tvrdi da se moraju složiti svi stanari.

Drugu stranu priče, pak, ima upravo predstavnik stanara Igor Mandalinić. On kaže da im je Grad naredio da maknu čemprese jer potkopavaju zid. Gospodin Šegando, govori on, smatra da ostali stanari provode samovolju, ali zapravo je obratno.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU