27. svibnja 1933. godine, u Filipani kod Pule, rođen je naš istaknuti botaničar dr. sc. Ivan Šugar, koji je do odlaska u mirovinu (2001.) predavao botaniku na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Preminuo je u Zagrebu u studenom 2015. godine.

Osnovnu školu završio je u Marčani, maturirao je 1953. godine u Pazinskom sjemeništu, diplomirao 1961. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, Odsjeku za biologiju, te stekao doktorsku titulu obranom teze "Flora i vegetacija Samoborskog gorja".

Kultno drvo čempres

Prije odlaska u Zagreb, dr. Šugar je 1960./1961. radio na Pedagoškoj akademiji u Puli. Cjelokupni znanstveni rad dr. Šugara temelji se na istraživanju flore i vegetacije Hrvatske te na pripremi Vegetacijske mape Hrvatske. Objavio je brojne znanstvene radove i surađivao na brojnim projektima.

Za leksikografsko-rječničko djelo "Hrvatski biljni imenoslov" (Nomenclator botanicus Croaticus) dobio je nagradu Ivo Horvat za 2008. godinu. U obrazloženju je istaknuto da je autor osoba koja se posvetila istraživanju flore i vegetacije u Hrvatskoj, a da je njegovo djelo kapitalno djelo hrvatske fitonomije. Po svom obujmu od 1.200 stranica najiscrpniji je dosad objavljeni popis hrvatskih biljnih imena. Osim toga, svaki naziv ima izvore u kojima je zabilježen i podatke o zdravstvenom i prehrambenom aspektu pojedine biljke.

U prigodi 90 godina rođenja botaničara dr. Ivana Šugara, izuzetnog istarskog znanstvenika, u prilagođenom obliku i obujmu, objavljujemo što je napisao i objavio o čempresu (Priroda, časopis Hrvatskog prirodoslovnog društva, br. 10 i 7, 1970.).

"Piramidalni čempres gotovo da nema premca među drvećem u religioznoj simbolici, počevši od gotovo najstarijih civilizacija Europe i Afrike, a djelomično i Azije, pa do danas. Kao znamen različitih božanstava nalazimo ga gotovo kod svih naroda prvih kultura, koji su se pojavili u širem području Sredozemlje.

Dr. Ivan Šugar

Što je pogodovalo tome da je čempres tako snažno ušao u kult? Tumači neobjašnjivih zbivanja u sferi čovjekovog duhovnog i materijalnog života, svećenici, kod naroda Prednje Azije, nastojali su na temelju živoga protumačiti Vezu između tvorca i stvorenja. Davši već ranije stvaralačkom božanstvu oblik čunja, piramide ili obeliska, čempres im je po krošnji posebnog piramidalnog oblika već rano pao u oči.

Simbol smrti

No, naravno, nije bio samo oblik čempresa taj koji je utjecao na to da on uđe u sferu religiozne simbolike. Čovjek je vrlo rano otkrio mnogobrojne kvalitete toga stabla, koje su također imale važan udio u tom značenju.

Od davnina je poznata dugovječnost njegova stabla, trajnost njegova drva, ugodan miris tvari koje on širi, zimzeleni listovi, a napokon i spol: kod njega se na istom stablu nalaze i muški i ženski cvjetovi. Kako su pak pojedina božanstva katkad objedinjava u sebi i muške i ženske osobine, čempres je i tu imao prednost pred mnogim drugim vrstama da uđe u sferu religiozne simbolike. Čempres, osim toga, raspolaže i izvanrednom snagom i vitalnošću te jednako dobro odolijeva velikim vrućinama, mrazovima i snijegu.

Prije čempresa, narodi oko Sredozemlja služili su se palmom kao simbolom oznake pojedinih božanstava.

Kod starih naroda nalazimo čempres na mnogobrojnim spomenicima kao simbol božanstva koja su bila čašćena kao posredni sudionici kod stvaranja života, kao bića koja su bdjela nad njegovim očuvanjem, množenjem i podržavanjem. U takvom obliku nalazimo čempres najčešće kao simbol Venere i drugih božanstava ljubavi, koja se, pobuđujući ljudsko srce na ljubav, brinu za održavanje života na Zemlji.

Na bezbrojnim mjestima nalazimo čempres kao znak smrti, tuge i žalosti, a radi svoje dugovječnosti i trajnosti drva zbog toga je držan vječitim i kao znamen vječnoga trajanja onih nad grobovima kojih je stajao.

Simbol smrti

O tome kako i zašto je čempres postao simbolom smrti, tuge i žalosti ima više mišljenja. Jedni drže da je čempres uzet kao simbol smrti i vječnosti zato što je držano da su njegovo stablo i drvo vječni i neuništivi.

Drugi drže da je Noeva lađa (iz Biblije) koja je, navodno, bila izrađena iz čempresova drva, simbolizirala pravi pokop života pa prema tome čempres od kojeg je bila izgrađena ne može simbolizirati drugo nego smrt.

Ima tih koji misle da je čempres kao vječno drvo sađen prvenstveno na grobove velikih i zbog slave koju su stekli neumrli ljudi koji su zaslužili božansko štovanje, čime je čempres postao simbolom i smrti tih velikana, ali i njihove neumrlosti, odnosno vječnosti, a tek se naknadno taj običaj proširio i na "običan" puk.

Religiozna simbolika vezana uz piramidalni čempres, razvijena prethodno kod različitih nekršćanskih religija i naroda, nije ostala bez utjecaja ni na kršćanstvo. Gotovo da nema kršćanskog groblja ni crkve koje ne krasi čempres".

Povezane vijesti

• Neprirodna cestovna trasa Trst-Pula politički nametnuta
• 29. PROSINCA 1993. PROGLAŠEN MEĐUNARODNI DAN BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI: Posljednjih 150 godina u Istri izumrlo petnaest vrsta biljaka
• Iz knjige Drage Orlića: "Kako sam prepoznao umjetnine majstora iz Poreča? SVE JE POČELO S NOGOM, STOPALOM, ODNOSNO NOŽNIM PRSTIMA"