"Otići u Pulu, a ne posjetiti gradske utvrde isto je kao otići u Rim i ne posjetiti Vatikan". Tako je ukratko opisana jedinstvena priča o gradu koji je stvorila vojska, o njegovim utvrdama i bitnicama, o moćnome Arsenalu koji je služio na ponos nekad slavne Austro-Ugarske Monarhije. Tako bi se, baš kao što piše u predgovoru, mogla opisati i knjiga "Tvrđava Pula - Fortifikacijski sustav glavne austrougarske ratne luke", autora Danijela Tatića, nedavno izašla iz tiska i odmah prevedena na engleski i njemački jezik.

Ovaj jedinstveni presjek zlatnog razdoblja pulskog razvoja, ilustriran nevjerojatnim fotografijama i starim kartama, ima za cilj biti svojevrstan vodič koji će čitatelju na što jednostavniji način nastojati dočarati svu ljepotu i kompleksnost fortifikacijskog sustava nekadašnje glavne austrougarske ratne luke.

Neraskidiva veza vojske i civila

Kako piše u predgovoru, Tvrđava Pula bila je satkana od niza raznih tipova utvrda i bitnica, ali i drugih fortifikacijskih objekata kao i onih koji su služili vojsci koja je boravila u njima, lokalnom stanovništvu i njihovim gostima koji su u Pulu pristizali iz svih krajeva dvojne monarhije i ostatka svijeta.

Priča o utvrdama spaja se i sa civilnim dijelom jer je svaki izlazak vojnika u grad, svaki dolazak njegovih bližnjih u posjet imao utjecaj na gradski život. "Kućni proračuni gradskog stanovništva ovisili su o prihodima koje su ostvarivali u Arsenalu ili nekoj od vojnih institucija ili pak pekara koje su pekle kruh za mornare i posade utvrda i bitnica. Gradski proračun bio je ovisan o prihodima koje je donosila vojska, u konačnici, vojska je i stvorila grad s njegovim vizurama kakvim se Pula diči i danas. Vojska je stvorila grad - tvrđavu".

Kako se navodi u knjizi, cijeli fortifikacijski sustav Pule kolosalan je u pravom smislu riječi, a posebno mami činjenica da je riječ o još uvijek skrivenom turističkom potencijalu koji tek čeka vrijeme svoje pune turističke eksploatacije. "I dok gradom dominiraju veličanstveni rimski spomenici poput amfiteatra i Slavoluka Sergijevaca, gotovo cijela današnja Pula zapravo je veliki spomenik nekada velebne Austro-Ugarske Monarhije. Posjetitelji će tako, približavajući se gradskoj rivi iz smjera Velog Vrha, proći pored zgrade željezničke stanice, ispred koje ponosno stoji parna lokomotiva. Prvi vlak stigao je u Pulu na rođendan cara Franje Josipa daleke 1876. godine i od tada grad vezivao s ostalim dijelovima Monarhije. Ondašnji imućniji posjetitelji mogli su odsjesti u luksuznom hotelu "Rivijera"… Ispred nje i danas postoje parkovi u kojima je ostao tek po koji tračak nekadašnjeg sjaja. Posjetitelje je dalje vozio tramvaj… Prolazeći pored zgrade zapovjedništva, posjetitelj stiže do brodogradilišta Uljanik, nekadašnjeg Arsenala, ponos austrougarske ratne brodogradnje, epicentra širenja gradske jezgre. Upravo je zaštita Arsenala i ratne flote nametala nužnost izgradnje fortifikacijskog prstena, a time i doseljavanje brojne radne snage iz drugih krajeva Monarhije".

Provincijsko mjesto postaje moderan grad

Fortifikacijski sustav Pule predstavlja kolosalnu mrežu utvrda, baterija, skloništa, bunkera, molova i ostalih objekata koji su Pulu pretvorili u glavnu ratnu luku Austro-Ugarske Monarhije. Upravo je taj fortifikacijski sustav razvio Pulu iz malog provincijskog mjesta u moderan i napredan grad. U knjizi se opisuje razvoj Pule od pripojenja Monarhiji do gradnje Arsenala i potom fortifikacija. Kako piše, u Puli su izgrađeni svi nužni znanstveni, duhovni, zdravstveni, obrambeni, tehnički, pomorski, hidrografski, brodograđevni, operativni, stambeni, skladišni, školski i svi drugi elementi neophodni za normalno funkcioniranje grada i siguran boravak brodova u luci. Time je Pula bila uvrštena u najelitnije pomorske baze svijeta u drugoj polovici 19. stoljeća. Upravo se za drugo desetljeće 19. stoljeća veće i početak radova na izgradnji pulskog fortifikacijskog prstena. A najvažnija točka ratne luke, epicentar širenja fortifikacijskog sustava i osnovni objekt mornaričke infrastrukture, bio je Arsenal.

"Premda se čin polaganja kamena temeljca od strane cara Franje Josipa I. i carice Elizabete (Sissi) uzima kao datum osnivanja Arsenala, 9. prosinca 1856., stvarni datum početka njegove izgradnje seže u 1848. godinu kada su počeli radovi na izgradnji prvih skladišta unutar budućeg Arsenala".

"Moćan fortifikacijski prsten sastojao se od dva dijela, kopnenog i pomorskog, a prostirao se od Barbarige i Vodnjana na sjeveru, preko rta Kavran i Marlera na jugoistoku do rta Kamenjak na samom jugu istarskog poluotoka pa obalom preko Brijuna natrag do Barbarige. U trenutku ulaska Italije u rat, 1915. godine, pulski je garnizon brojao 1.500 časnika, 50.000 ljudi i 3.500 konja."

Između ostalog, navodi se da je razvoj ratnog zrakoplovstva nametnuo i potrebu za gradnjom podzemnih protuzračnih skloništa, a da su upravo zračna bombardiranja Pule tijekom 1917. i 1918. godine izravno utjecala na intenzivnije opremanje fortifikacijskog prstena protuzračnim skloništima. Najveći broj takvih objekata bio je u gradu. "Kada je 15. kolovoza 1917. godine vršeno snimanje kapaciteta skloništa zaključeno je da za boravak u njima tijekom cijele noći ima mjesta za 4.640 osoba premda se za vrijeme trajanja uzbune u njih može skloniti oko 11 tisuća osoba". Kako je proširenje nastavljeno u doba Italije, već 1944./45. zaštitu u tim skloništima mogli su naći svi stanovnici Pule, odnosno oko 50 tisuća ljudi!.

Detaljan opis svake utvrde

Osim samog opisa stvaranja tvrđava, knjiga donosi opsežan pregled funkcije tvrđava, stanju ljudstva i naoružanja u njima, poveznicu između obrambenih prstenova i minskih polja, spominju se i nesreća "Baruna Gaucha", vježbe napada na Pulu i ostalo.

Posebna su poglavlja posvećena utvrdama Grosso, Bourguignon, tornju San Giorgio, obalnim utvrdama i bitnicama pulskog prstena, obalnoj utvrdi Punta Christo, obalnoj bitnici Valmaggiore, obalnoj utvrdi Kaiser Franz I, obalnoj utvrdi Verudella, utvrdi Stoja, obalnoj utvrdi Musil, obalnoj utvrdi Maria Louise, kopnenim utvrdama, utvrdama Castelier, Valmarin, San Daniele, Turtian i Pomer, brijunskim utvrdama i bitnicama - obalnim utvrdama Tegetthoff i Peneda, obalnoj bitnici Cavarolla na Velikom Brijunu, obalnoj bateriji Naviglio, obalnoj bitnici Giaconi, obalnoj bitnici Monte Salvie, obalnoj utvrdi Brioni Minor, skupini Barbariga, obalnoj utvrdi Forno u općini Bale i obalnoj bitnici San Benedetto te utvrdama Paravia Ost i Paravia West na području Barbarige.

Objavljene fotografije omogućili su zaljubljenici u fortifikacije i to iz Belgije Johan Vanpee, njegov poljski kolega Jan Pavel i Puljanin Tibor Dinka, a dio je iz muzejskog arhiva Pomorskog i povijesnog muzeja Istre.

Povezane vijesti

• Život je sačinjen od "Kapi radosti"
• Predstavljena knjiga "Novi testament" tiskana u Urachu 1562. i 1563.
• BOOKtiga: Bogat program za ljubitelje pisane riječi