(Privatna arhiva)
U 84. godini života preminula je Branka Červar, dugogodišnja prosvjetna djelatnica koja je mnogima poznata kao ravnateljica Osnovne škole Tone Peruška, te također i kao osnivačica prve privatne osnovne škole u Hrvatskoj.
Branka Červar rođena je 1942. godine u Zagrebu. Pripada prvoj generaciji studenata Pedagoške akademije u Puli koja je pod mentorstvom profesora Tone Peruška radnu i stručnu praksu stekla u njezinoj vježbaonici.
Tijekom 25 godina rada kao nastavnica matematike i fizike u školi koja od 1965. godine nosi ime Tone Peruška, kao mentorica je svoja stručna pedagoška znanja prenosila generacijama studenata Pedagoške akademije u Puli, te time održavala sponu između te dvije ustanove.
Stupivši na mjesto ravnateljice 1987. godine, preuzela je vođenje škole u kritično lošem stanju, suočena s podstanarskim statusom škole, rješenjem inspekcijske službe o zabrani rada, u vremenu raspada države, sustava i nadolazećeg rata.
Svoj ravnateljski mandat je završila 1991. godine ostavivši gradu Puli OŠ “Tone Peruško” s rješenim statusom, obnovljnu, nadograđenu i opremljenu za školski život.
Tada, u punini svog radnog iskustva i velike radne energije u odgoju i obrazovanju, 1991. godine otvara “Pitagoru”, tvrtku za pružanje intelektualnih usluga iz matematike i fizike.
Nošena vizijom i pionirskim duhom, Branka Červar je 1993. godine otvorila “Prvu privatnu osnovnu školu Juraj Dobrila” – prvu privatnu školu u Republici Hrvatskoj.
Školu je otvorila u prostoru obiteljskog stana u Puli. Od 1995. godine škola djeluje na Stoji, kada je svu svoju imovinu uložila u rekonstrukciju napuštene, ruševne zgrade dobivene na korištenje od Istarske županije.
U svojoj viziji o važnosti cjelovitog razvoja djece, 1997. godine osniva Dječji vrtić “Dobrilići”, a 2001. godine i “Privatnu gimnaziju Juraj Dobrila”, realizirajući tako jedinstveni odgojno-obrazovni projekt od najranije dječje dobi, do njihove punoljetnosti.
Mogućnost otvaranja privatnih odgojno-obrazovnih ustanova za Branku Červar je bila prilika za uklanjanje ograničenja koja joj je nametao sustav, uvođenje pluralizma u odgoju i obrazovanju, kako je govorila - za školu bez zvona. Školu u koju učenici dolaze bez straha, iz koje izlaze bez stresa, u kojoj nastavno gradivo savladavaju sa željom i osjećaju se kao u svom domu.
Kao vrsna metodičarka, izradila je brojne školske kurikulume, čijom je primjenom to postizala inzistiranjem na individualiziranom pristupu u radu sa svakim učenikom, prepoznavanjem afiniteta kod svakog djeteta, pa poticajnim radom na njima.
Dug i plodonosan, cijeli pedagoški rad Branke Červar imao je svoj temeljni cilj – osposobljavanje djece za snažni ulazak u život.
Posljednje godine života, provela je u svom domu, okružena ljubavlju svoje troje djece, unuka i praunuka.