(Privatna arhiva)
Umro je Vaso Popović (21.7.2025.), istaknuti i priznati vatrogasni veteran ostavivši svojim volonterskim radom veliki trag u pulskom i istarskom vatrogastvu, ali i na drugim područjima. Preminuo je u 93.-oj godini života, dragi čovjek, koji je uvijek bio ispunjen optimizmom, koji je i najteže životne trenutke znao učiniti podnošljivima. Preselio se u vječnost vatrogasni entuzijast koji je gotovo pola stoljeća bio sudionik brojnih intervencija u gašenju različitih požara. Pri tom je rado isticao da vatrogasci spadaju među najhumanije i najplemenitije ljude, jer su uvijek spremni da se žrtvuju za čovjeka i njegova materijalna dobra. S pravom je govorio da pravi vatrogasac može biti samo onaj tko voli život, tko voli ljude, i za to treba jednostavno imati dušu. Upravo takav bio je Vaso Popović:
-Vatrogastvo mi je ostalo u krvi i kad god sam čuo sirenu – poziv za gašenje požara - uvijek sam se odazvao. Za svoju angažiranost u vatrogasnim aktivnostima dobio sam mnoga priznanja na koja sam ponosan. Jer, bilo je lijepo dobiti ono što je čovjek zaslužio često puta žrtvujući sebe za spas ljudi i imovine. Uz vatrogasna priznanja, među njima i najviše u hrvatskom vatrogastvu – "Povelja i plaketa s likom Đure Deželića", posebno mi je draga Nagrada Grada Vodnjana 2011. godine, kao kruna za višegodišnji predani rad i osobit doprinos općem dobru, posebice perojskom vatrogastvu, govorio je Vaso Popović.
Popović je bio višegodišnji predsjednik DVD-a Peroj, a riječ je o entuzijastu kakvog može samo poželjeti svaka sredina, jer je oduvijek bio na raspolaganju za sve aktivnosti usmjerene općem ljudskom dobru. Krasila ga je i komunikativnost i susretljivost prema svim ljudima. U poodmaklim godinama također ga je sve zanimalo, a naročito novi vatrogasci i nova vatrogasna tehnika, te se rado osvrtao i na vatrogasnu povijest Puljštine i cijele Istre.
Vaso Popović rođen je u Peroju 26. ožujka 1932. i gotovo od svojih mladenačkih dana obnašao je brojne javne i društvene funkcije. Svoj radni vijek proveo je od 1948. do 1957. godine kao djelatnik na otočju Brijuni, a od 1957. do 1983. godine, tj. do umirovljenja, radio je na poslovima unutar državne uprave, u Carini i u Policiji, kada je uz ostalo bio zapovjednik policijskog patrolnog broda. Prije umirovljenja, 1977. godine, započeo je s obnašanjem rukovodećih funkcija u Mjesnoj zajednici Peroj. Od 1977. do 1988. godine bio je tajnik Mjesne zajednice Peroj, a nakon toga i predsjednik od 1988. do 1994. godine, odnosno do nastanka Općine Vodnjan kada su se Mjesne zajednice ukinule. Prilikom osnivanja Mjesnog odbora Peroj, u 2007. godini, postaje predsjednikom Mjesnog odbora.
U pulsko, odnosno istarsko vatrogastvo aktivno je uključen od 1979. do 1993. godine i u tom je razdoblju obnašao dužnosti predsjednika, tajnika i zapovjednika DVD-a Peroj, a od 1993. bio je predsjednik društva u pet mandata.
Vaso Popović nije bio aktivan samo u vatrogastvu, primjerice od 1977. godine aktivno je sudjelovao u organizaciji izgradnje Sportske lučice Peroj i bio član Upravnog odbora Sportsko ribolovnog društva Peroj. Isto tako, od utemeljenja Društva perojskih Crnogoraca (DPC 1657) aktivno je djelovao u svim segmentima rada i organizacije kao jedan od najaktivnijih članova. Istodobno bio je angažiran i u Udruženju antifašističkih boraca i antifašista grad Vodnjana.
Osim aktivnog djelovanja u raznim društvenim i kulturnim organizacijama, Vaso Popović je svojim dugogodišnjim radom i angažmanom uvelike doprinio razvoju i izgradnji komunalne infrastrukture i uređenja naselja Peroj, te bio jedan od inicijatora potpisivanja Povelje o bratimljenju Peroja s Podgoricom u Crnoj Gori, u kojoj su korijeni perojskih Crnogoraca.