OBJAVLJENO U GLASU ISTRE 1991. GODINE
VOJNI VRH PRIJETI HRVATSKOJ Nakon sastanka s Miloševićem Tuđman izjavio da je dogovoren miran put razdruženja
Predsjednik Tuđman dan prije zasjedanja Sabora susreo se s Miloševićem i izjavio je da su dogovorili miran put razdruženja tadašnje države. Rekao je da su otklonjene svake sumnje da bi vojska u Hrvatskoj mogla izvršiti udar. Dogovoreno je da vojska prijeđe u normalno stanje bez povećanog stupnja borbene gotovosti i da se puste kući rezervisti, izjavio je tada Tuđman
Početak je 1991. godine. U Hrvatskoj se osjeća prijetnja rata i čuje zveckanje oružjem. Na izvanrednom zasjedanju Hrvatskog Sabora 25. siječnja 1991. godine predsjednik Franjo Tuđman pozvao je sve Hrvate i građane Hrvatske u domovini i diljem svijeta da podignu svoj glas mirnog prosvjeda protiv opasnosti i prijetnji što su se nadvile nad domovinom.
Dan kasnije diljem Hrvatske i u inozemstvu održani su protestni skupovi za slobodnu domovinu i mir. I u Puli gdje je skup organizirao HDZ oko dvije tisuće ljudi ispunili su cijeli Forum koji se tada zvao Trg Republike. Miting mira otvorio je gradonačelnik Luciano Delbianco apelirajući na mir kojeg želi Istra.
Razgovor Tuđman - Milošević
Prosvjed za Hrvatsku u Zagrebu je ispunio glavni trg, a slično je bilo i u ostalim gradovima. Na skupu je Stipe Mesić tada još uvijek u ulozi potpredsjednika predsjedništva SFRJ umirivao narod da neće doći do agresije, jer su se hrvatski predstavnici o svemu lijepo dogovorili u Beogradu sa Slobodanom Miloševićem. Predsjednik Tuđman dan prije susreo se sa Miloševićem i izjavio je da su dogovorili miran put razdruženja tadašnje države. Rekao je tada da su "otklonjene svake sumnje da bi vojska u Hrvatskoj mogla izvršiti udar. Dogovoreno je da vojska prijeđe u normalno stanje bez povećanog stupnja borbene gotovosti i da se puste kući rezervisti," izjavio je Tuđman i dodao da će se povući i odmetnici iz balvan - hajdučije u Kninu. Hrvatska je dakle nakon tog sastanka poslala kući rezervni sastav policije, jer se smatralo da je otpala opasnost od vojne intervencije u Hrvatskoj.
Na završnom zasjedanju Sabora Tuđman je informirao zastupnike o uspješnim beogradskim razgovorima poslije kojih je otpala opasnost od vojne intervencije u Hrvatskoj, kako je rekao tada. "Povratak mira i spokoja", "Zrelost hrvatske politike", naslovi su toga dana u novinama. Ipak ima i komentara koji upućuju na drugačiju zbilju. Tako Danko Plevnik piše u tekstu s naslovom "Posljednja Miloševićeva laž" da Milošević mir uvjetuje ratom.
Predsjednik SIV-a Ante Marković izjavio je da je spriječen krvavi rasplet. "Eskalacija je išla u pravcu bratoubilačkog rata, ali nakon razgovora s predstavnicima Srbije stvoren je minimum uvjeta za demokratski izlaz iz krize," rekao je Marković.
Međutim, čitamo u tadašnjim novinama i izjave iskusnijeg političara, Janeza Drnovšeka, slovenskog predstavnika u predsjedništvu SFRJ koji je posvjedočio da je sjednica predsjedništva SFRJ bila na trenutke vrlo konfliktna i našla se na samom rubu međusobnih sukoba. Potvrdio je da je na momente čak i sam napustio sjednicu. "Da sam tada otišao iz Beograda više se nikada ne bih vratio, rekao je tada Drnovšek po povratku u Ljubljanu. Njemu je očito bilo jasno što se događa. Izjavio je da je put Slovenije prelazak na samostalan put. Sve drugo moglo bi je odvući previše od europskih zbivanja.
U to se vrijeme ratovalo i drugim dijelovima svijeta koji su i danas tempirana bomba. U siječnju 1991. započeo je prvi Zaljevski rat. SAD je napao Irak a povod je bila iračka invazija i zaposjedanje Kuvajta u kolovozu 1990. godine. Nakon neuspjelih pokušaja da se iračko povlačenje iz Kuvajta ishodi diplomatskim putem i sankcijama, SAD i njegovi saveznici su 17. siječnja započeli dotada nezapamćeno zračno bombardiranje vojnih i civilnih ciljeva u Iraku i okupiranom Kuvajtu. Zatim je 24. veljače iz Saudijske Arabije pokrenuta i kopnena ofenziva koja je za četiri dana izbacila iračku vojsku iz Kuvajta, pod savezničku kontrolu stavila veliki dio iračkog teritorija i prisilila Iračane na prihvaćanje savezničkih uvjeta primirja.
U samom Iraku je nakon toga izbila pobuna protiv režima Sadama Huseina koja je vrlo brzo i brutalno ugušena. Jedino su Kurdi na sjeveru uspjeli očuvati de facto neovisnost stvaranjem tzv. sigurnosne zone pod američkim pokroviteljstvom.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
