(N. LAZAREVIĆ)
Verudeži nemaju nikakvih primjedbi na svoj kvart. Ili gotovo nikakvih. Uglavnom su zadovoljni jer ovdje nema čega nema. Imaju tržnicu s dva kafića gdje se okupljaju stanovnici cijelog grada. Dolaze s Vidikovca, iz Šijane, ima tu i Crkvenjaka sa Stoje, a neki potegnu i s ruba grada, Štinjana i okolnih naselja.
Tu je velik parking i ne moraju tegliti špežu kao u centru grada gdje je, doduše, ponuda veća i cijene nešto niže. Ali i ovdje ima domaćeg sira i mlijeka, kruha i piletine s lokalne farme. Tu su banka i samoposluga, velika drogerija, knjižnica i čitaonica, cijeli jedan mali grad. Blizu su more i gradski bazen, veliki trgovački centar. Verudeži ustvari nemaju razloga spustiti se u centar. Nemaju zamjerki ni kad je riječ o malim komunalnim akcijama koje mogu pokrenuti putem svog mjesnog odbora.
Tržnica na Verudi središte je kvarta. Tu je ujutro košnica, muving, kupuje se, prodaje, ali i intenzivno druži. Ovdje svatko svakog zna. Za stolom jednog od kafića sjedi skupina penzionera. Imaju vremena koliko hoćeš. Iako nisu svi s Verude, o Verudi znaju sve. Ovdje su svaki dan. Robert Paulinić je iz Štinjana, Mario Benčić i Remiđo Hrvatin s Vidikovca, a jedini Verudež među njima je Ante Dobronić. Njemu, pak, na Verudi ništa ne fali.