POVIJEST MEDICINE U ISTRI

Venerolog dr. Valentin Lucas: POLICIJSKI LIJEČNIK S VIZIJOM KAKO OBUZDATI PROSTITUCIJU U NAJVEĆEM VOJNOM GRADU MONARHIJE

| Autor: Robert BURŠIĆ
Na slici prostitutke zapuštenih bordela 20-ih u Puli (Fundus Povijesnog i pomorskog muzeja Istre)

Na slici prostitutke zapuštenih bordela 20-ih u Puli (Fundus Povijesnog i pomorskog muzeja Istre)


Rad dr. Valentina Lucasa tijekom boravka u Puli, 1909./1910. godine, iako vremenski ograničen, potvrđuje da je od samog početka imao jasnu viziju veličine i značaja problema prostitucije, kao i jasnu viziju izbora pravog puta za njezinu kontrolu. Svojim je sistematskim i stručnim pristupom dao veliki obol u potpunom zatiranju veneričnih bolesti u Puli i Istri

Uoči Uskrsa 1909. godine dr. Valentin Lucas, već priznati venerolog koji ima ordinaciju u Rijeci, prihvaća poziv iz Pule da jednu godinu zamijeni dr. V. Manzinija, policijsko-liječničkog referenta pri Lučkoj kapetaniji. Pula je u to doba već dostigla reputaciju strateške vojne luke Austro-Ugarske Monarhije, u kojoj su vidljivi svi kontrasti naglog razvitka. Nadajući se boljem životu, pohrlilo je na tisuće žitelja u tada već tijesnu Pulu. Kako im nova životna sredina nije mogla uzvratiti nadanja, mnogi su zbog bijede našli utočište u nemoralu, a žene u prostituciji.

Dolaskom u Pulu dr. Lucas postavlja sebi cilj da kao liječnik sudjeluje u borbi protiv zabrinjavajućeg porasta prostitucije, osobito nekontrolirane, ilegalne. Zadaća nije bila laka jer do tada u gradu nije bilo organiziranog nadzora sanitarno-administrativnih službi nad ovom raširenom društvenom devijacijom. U funkciji policijsko-liječničkog referenta dr. Lucas ima nadležnost liječenja zatvorenika i policije, čime mu se pruža prigoda da dnevno nameće svoj koncept razrješenja ovog teškog problema.

Naputak priležnicama kako održavati higijenu

Preglede je obavljao sistematski po tada najsuvremenijim medicinskim pravilima, s ciljem otkrivanja oboljelih od spolno prenosivih bolesti, napose sifilisa i gonoreje-kapavca. Tada nije bilo efikasnih lijekova pa se zdušno zalaže za preventivne metode iskorjenjivanja - eradikacije. Sam je obavljao preglede prostitutki u sobama javnih kuća dva puta tjedno, a po potrebi i izvan tih termina, na osnovu zahtjeva policije ili prema policijskim pravilima i prigodom odlaska tih djevojaka iz grada.

Posebnu je važnost davao poučavanju tih djevojaka higijenskim navikama kojih su se morale strogo pridržavati. Zahtijevao je: da se svaka djevojka mora barem dva puta tjedno okupati; da nakon svakog općenja moraju oprati genitalije mlakom vodom; da djevojke s pojačanim iscjetkom moraju jednom dnevno isprati spolovilo s mlakom hipermanganovom otopinom; da svaka mora, za vrijeme menstrualnog ciklusa, najmanje nekoliko dana prestati seksualno općenje; prije svakog snošaja djevojka mora svoje goste pregledati te postoji li iscjedak, čirevi oko spolovila ili kožni osip, mora odbiti općenje; svaka prostitutka mora posjedovati vlastiti pribor: bide ili zdjelu za pranje genitala, špatulu za usta, ogledalo, ispiralo (irigator) s nastavkom te otopinu hipermangana.

Liječnik provjerava njihovu poslušnost i utvrđuje da sve djevojke posjeduju propisani pribor. Na njegovu inicijativu vlast zabranjuje "rad" u nekim javnim kućama, zbog loših higijenskih uvjeta. Takva drastična mjera motivira vlasnike da se brzo obave popravci, kako bi mogli nastaviti s "radom".

Cijena usluge od jedne do četiri krune

Početkom 1908. godine u Puli djeluje pet javnih kuća: po dvije u Via Castropolo i u Clivo Capitolino te jedna u Clivo Cornelio. Nakon inspekcija vlasti u iduće dvije godine ostale su četiri javne kuće i to sve sad u Via Castropola. Naime, naredbom vlasti dvije su javne kuće premještene u kratkom roku u Via Castropola, čime su stvoreni uvjeti za bolji nadzora.

Iz izvješća dr. Lucasa doznajemo cijene usluga javnih kuća. Dvije su naplaćivale po 1 krunu, dvije po 2 krune, a jedna po 4 krune dnevno. Liječnik spominje kako su se cijene usluga u posljednje vrijeme promijenile tako da se u dvije javne kuće naplaćuje po 2 krune, u jednoj po 1 kruna, dok najveća javna kuća, koja je smještena u dvokatnici s 24 sobe, naplaćuje 1 krunu na prvom, odnosno 2 krune na drugom katu. To je, očito, bio unosan posao, jer je vlast planirala izgraditi još jednu javnu kuću za viđeniju i otmjeniju klijentelu, gdje bi se naplaćivale usluge i po 10 kruna.

Dr. Lucas se kod vlasti zalagao za provedbu i drugih zaštitnih mjera kako bi se poboljšale higijenskih prilika u javnim kućama: u svakoj sobi mora vladati red i čistoća kao i obveza izgradnje dovoljnog broja kupaonica i nužnika s ispiračima; svaka je spavaća soba morala imati odgovarajući namještaj, peć za zagrijavanje prostorije te dovoljnu količinu čistog rublja; u hodnicima su se obvezno morale postavljati pljuvačnice; sve javne kuće morale su osigurati posebne sobe za preglede, a po mogućnosti i stol za preglede.

U svim javnim kućama je bila zabranjena prodaja alkoholnih pića iz moralnih, higijenskih i sigurnosnih razloga. Liječnika je zabrinjavala pojava neregistriranih, mladih djevojaka koje su kod prostitutki, kao podstanarke, živjele u vrlo lošim higijenskim uvjetima. Nerijetko su te stanodavke, kao i neki vlasnici javnih kuća, postupali nehumano, izrabljujući ih i vrijeđajući, što je po njemu, odgojno-moralno nedopustivo. Bio je zagovornik pristojnog i humanog odnosa, jer su te djevojke mahom krhka karaktera i vrlo osjetljive.

Glad i siromaštvo potiče prostituciju

Zanimljive su ocjene dr. Lucasa o motivima prihvaćanja prostitucije: osnovni uzroci leže u porijeklu tih žena, koje su, najčešće, provele djetinjstvo u siromaštvu i gladi. Opterećene prošlošću, osjetivši priliku za lagodni život i zaradu, vrlo rano podaju se lakomislenom životu.

Dr. Lucas navodi da se nerijetko neke žene, koje štednjom dolaze do dovoljne količine novaca, odlučuju napustiti to "zanimanje", stupaju u brak, te postaju dobre supruge i majke. Štednjom su mogle dostići 2.000-3.000 kruna godišnje zarade, što je u ondašnjim prilikama bila velika svota novca. Bio je to, očito, unosan posao, jer se s cijenom od 10 kruna, za redoviti pansion s maksimum 20-40 ili minimum 10-15 posjeta dnevno, postizala velika zarada. Nadnice kvalificiranih radnika u arsenalu, kojih je bilo najmanje, iznosila je 5,16 kruna ili godišnje, sa 300 radnih dana, 1.548 kruna, a nekvalificiranih radnika, kojih je bilo najviše, iznosila je 2-3 krune, odnosno godišnje 600-900 kruna.

U stručno-medicinskom dijelu izvješća dr. V. Lucas navodi koje je slučajeve upućivao u bolnicu. Bile su to žene s manifesnim veneričnim bolestima, zatim one sa suspektnim nalazom u ustima, ždrijelu ili kožnim ulceracijama, kao i one žene koje su imale snošaj sa sumnjivim promjenama ili iscjetkom. Zabranjivao je "rad" i onim ženama koje su pobolijevale od neke druge zarazne bolesti, primjerice, tuberkuloze, ili od bolesti koje pobuđuju gađenje.

Najveći je medicinski problem sekundarni stadij, nemanifestni oblik bolesti, kada se općenjem inficiraju partneri. Poznavajući dobro tijek bolesti i njezin ishod, dr. Lucas smatra da bi stroga zabrana općenja prostitutki kroz najmanje tri godine bila najefikasnija preventivna mjera lančanog širenja bolesti.

Kako suzbiti razgranatu tajnu prostituciju?

Posebno naglašava važnost suzbijanja tajne prostitucije, koja je u Puli veoma razgranata. Grad je u to vrijeme jedan veliki vojnički garnizon, s mnoštvom mladih ljudi, u kojem cvate i obljuba udatih žena, sklonih seksualnim iživljavanjima ili udovoljavanju žudnje za luksuzom "prodajom svojih usluga". Otkrivajući takve žene, policijski agenti pokreću postupak i upućuju ih na ginekološki pregled. Međutim, velika većina tih žena ne dolazi na preglede zbog diskrecije, ali i zbog toga što ih policija rijetko uhvati in flagranti, pa s pravnog stanovišta nema utemeljenog dokaza o kršenju zakona.

Uviđajući opasnost širenja tajne prostitucije, dr. V. Lucas potiče koordinaciju između policije i liječnika u gradu te šefova odjela u gradskoj i mornaričkoj bolnici, koji su prihvatili otvaranje evidencije (kartoteke) oboljelih žena. Ovakav pristup omogućio je da se nakon nekoliko mjeseci pokaže pad oboljenja od veneričnih bolesti, u čemu autor izvješća vidi i osobne zasluge.

Njegov rad tijekom boravka u Puli, iako vremenski ograničen, potvrđuje da je od samog početka imao jasnu viziju veličine i značaja problema prostitucije, kao i jasnu viziju izbora pravog puta za njezinu kontrolu. Svojim je sistematskim i stručnim pristupom, dao veliki obol u potpunom zatiranju veneričnih bolesti u Puli i Istri. Nakon jednogodišnjeg izbivanja, dr. Lucas se vraća u Rijeku.

Liječnik i političar

Dr. Valentin Lucas rođen je u Labinu 19. ožujka 1873. Prema dostupnim podacima, prvi je liječnik koji je u Rijeci djelovao kao specijalist iz ginekologije, opstetricije i venerologije, s reputacijom i iskustvom stečenim prije dolaska u Rijeku, na klinikama u Trstu i Beču. U Rijeci otvara privatnu ordinaciju koju posjećuju pacijenti svih društvenih slojeva.

Nakon raspada Austro-Ugarske, 1918. godine, vraća se u rodni Labin gdje nastavlja s liječničkim radom.

Aktivno se uključuje u politički život i kao pripadnik Talijanske narodne stranke (Partito Popolare Italiano), preteče Demokršćanske stranke Italije, kao nositelj liste svoje stranke uz dr. D. Samba, liječnika iz Pirana, dr. Frangipanija, činovnika iz Pule te dr. G. Lonzara, odvjetnika iz Kopra, kandidira se na općim političkim izborima u svibnju 1921. godine.

U svom predizbornom programu iznosio je stavove protiv fašista, liberala i socijalista, zagovarao jačanje kršćanstva u školama i integritet obitelji. Na izborima premoćno pobjeđuje Giuseppe Wilfan, koji kao predstavnik hrvatsko-slovenske koalicije Istre ulazi u talijanski parlament.

Dr. Valentin Lucas umire u Labinu 18. veljače 1932. godine.

(U pisanju ovoga članka služio sam se tekstom prim. dr. Lucijana Mohorovića, Prikaz liječničke djelatnosti dr. Valentina Lucasa, specijalista opstetričara-ginekologa i venerologa u Rijeci, Puli i

Labinu, krajem 19. i početkom 20. st.)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini