Luksemburški brodovlasnik Jan de Nul dogovorio je brod "Willem van Rubroeck" 2014. u Puli s ciljem da to bude najmodernije i najmoćnije jaružalo na svijetu. U međuvremenu, još bolji brod počela je graditi belgijska tvrtka DEME, a Uljanik je došao na rub propasti. Utrka velikih tvrtki još traje, ali sve je jasnije da će Jan de Nul morati završiti brod negdje drugdje ako želi pobijediti

Među vodećim svjetskim dredging kompanijama stvar je prestiža biti vlasnik najvećeg i najmoćnijeg jaružala. Luksemburški brodovlasnik Jan de Nul, koji je zbog svojih narudžbi jedan od najzaslužnijih za ulazak Uljanika u nišu gradnje visoko sofisticiranih brodova, od svojih poslovnih partnera u Puli i nije skrivao da ne ugovara brod koji mu je neophodan, već ga ugovara zato što želi u svojoj floti imati najsnažnije jaružalo na svijetu s najboljim izvedbenim performansama.

Ugovor je potpisan početkom 2014. godine, a s ugovorenim performansama, odnosno ukupnom instaliranom snagom većom od 40 tisuća kilovata, te snagom rezanja od 8,5 tisuća kilovata i s dubinom kopanja koja premašuje 45 metara, nije mu na svijetu bilo ravna. Brod "Willem van Rubroeck" porinut je u ljeto 2017. godine i bez sumnje bi naručitelj ispunio svoj cilj da se "iza brda" u Uljaniku nije spremala kriza koja je prouzročila probijanje svih mogućih rokova isporuke. Danas Jan de Nul u utrci za prestižem više nije sam, jer dok je on čekao isporuku svog broda, još veće jaružalo počela je za svoju flotu graditi konkurentska kompanija DEME. Belgijanci svoj brod "Spartacus" grade u nizozemskom Royal IHC brodogradilištu i on bi, prema najavama na internetskim stranicama, trebao biti isporučen u ljeto ove godine. Mega dredger kojeg gradi DEME imat će instaliranu snagu veću od 44 tisuće kilovata, te poput "Willema van Rubroecka", moći kopati i na dubinama većim od 45 metara. No, uz to što će biti 15-ak metara duži od broda koji se gradi u Uljaniku, radi se i o prvom jaružalu na svijetu pogonjenom na LNG, odnosno prvom brodu te vrste koji će imati tzv. "zelenu putovnicu" i oznaku "čisti dizajn".

Zanimljivo je da je brodograđevnu kompaniju Royal IHC, koja gradi "Spartacusa", ministar Horvat spominjao među navodno ozbiljno zainteresiranima za kupnju Uljanika, te je izbio i pravi mali javni skandal kad su Nizozemci na novinarski upit to demantirali. Međutim, predstavnici Royal IHC-a na koncu su ipak na jedan dan svratili do Uljanikova "data rooma". Jasno je da na taj način nisu mogli doći do podataka potrebnih da bi se dala ponuda za preuzimanje Uljanika, ali vrlo vjerojatno nisu željeli propustiti priliku da iz prve ruke snime trenutnu situaciju u Puli i usporede poziciju oba brodogradilišta po pitanju dovršetka gradnje svojih dredgera. I premda se čini da je DEME u ovom trenutku bliži cilju da stručnoj javnosti prvi predstavi najmoćnijeg svjetskog dredgera, sasvim je izvjesno da ni uz sve nedaće koje su ga zadesile, Jan de Nul nije još odustao od tog nauma.

(Milan PAVLOVIĆ)

Povezane vijesti

• Svjetleći divovi ne svijetle
• Hrvatska brodogradnja želi uvoziti radnu snagu
• Uljanikova knjiga narudžbi vrijedi milijardu eura