U pulskom Aquariumu otrovna napuhača OTROV JOJ JE 1.200 PUTA JAČI OD CIJANIDA. VIĐENA JE I U JADRANU

Napuhačin otrov u čovjeka izaziva paralizu živčanog i dišnog sustava, a protuotrova nema. Prvi je put u Jadranu uočena 2012. godine, a dosad je ulovljena u Dubrovačkom primorju te u Tribunju kod Šibenika

Posjetitelji pulskog Aquariuma odsad mogu u tropskoj sobi vidjeti dvije nove vrste: otrovnu napuhaču i ražopsa koji potječe s australskog područja. I dok se u prirodi ražopas može susresti samo u vodama dalekog kontinenta, otrovna napuhača viđena je i u Jadranu, preciznije kod Dubrovnika.

Specijalitet u Japanu i Koreji

Biologinja Žana Moslavac ovih dana prenosi medijima da napuhače imaju tetrodotoksin u organima i da mogu biti smrtno otrovne. Taj je otrov čak 1.200 jači od smrtonosnog cijanida, a protuotrova nema. Usprkos tome, riba je pravi specijalitet u Japanu i Koreji, gdje ju pripremaju posebno obučeni kuhari, dovoljno vješti da precizno odvoje toksične organe od zdravih. Greške se katkad ipak događaju, pa nekoliko ljudi godišnje umre zbog loše pripremljene ribe, prenosi biologinja.

Japanskom caru, međutim, zbog sigurnosti se ova poslastica ipak ne poslužuje. Na području Mediterana smrtnost je veća zbog neupućenosti ljudi u ovu vrstu. Poznat je slučaj iz 2013. godine kad je hospitalizirana cijela posada tankera kod Krete.

Napuhačin otrov u čovjeka izaziva paralizu živčanog i dišnog sustava. Simptomi trovanja kreću se od blagog gastrointestinalnog poremećaja pa sve do parestezije s postupnom paralizom mišića, disfagije (otežanog gutanja) i zatajenja dišnog sustava te aritmije koja je u većini slučajeva fatalna.

Prvi je put u Jadranu uočena 2012., a dosad je ulovljena u Dubrovačkom primorju te u Tribunju kod Šibenika. Ne smije se niti dodirnuti, a ukoliko je to ipak neminovno, obvezne su rukavice.

Prema portalu Znanstvena panorama, vrsta potječe iz Indijskog oceana i zapadnog dijela Tihog oceana, a pretpostavlja se da je u Sredozemno more dospjela preko Sueskog kanala još 2003. godine, kao tzv. Lesepsijski migrant. Može se smatrati egzotičnom vrstom koja je uspostavila svoje populacije u istočnom dijelu Sredozemnog mora, gdje je postala česta, a širi se i na zapadni dio Sredozemlja.

Bezopasni polupas

Ime je dobila zato što se u slučaju opasnosti napuhne. Može narasti do 110 centimetara, a najveća zabilježena masa je sedam kilograma. Vrsta se brzo razmnožava (ima visoku stopu plodnosti) i iznimno je grabežljiva te čini štete u ribarstvu. U Cipru, Turskoj i Grčkoj postala je učestala lovina mreža stajaćica. Također, vrsta uništava i lovine parangala s kojih proguta plijen zajedno s udicom. U pojedinim dijelovima istočnog Mediterana procijenjeno je da je po svojoj biomasi srebrenopruga napuhača među deset najdominantnijih vrsta riba.

Ražopas, s druge strane, nije opasan za ljude, a u Aquariumu se nalazi jedan metar dug. Nazivaju ga još i polupsom i pripada porodici hrskavičnjača. Hrane se mekušcima, rakovima i manjom ribom, a rašireni su u tropskim oceanima. U Aquariumu tvrde da se njihov pas odlično slaže s napuhnjačom. Navikli su se na suživot.