Stručnjaci već dugo upozoravaju na nedopustivo visok udjel turizma u nacionalnom BDP-u. U medijskom prostoru uglavnom se govori o 18, čak i o 20-postotnoj ovisnosti Hrvatske o jednoj gospodarskoj grani, k tome još izrazito nestabilnoj, podložnoj promjenama svake vrste. Ni puno dugovječnije turističke meke na Mediteranu, u kolijevci svjetskog turizma, nisu uspjele anulirati posljedice političkih, gospodarskih, društvenih turbulencija koje su im preko noći rastjerale goste i to na duži period. Uostalom, na krilima takvih problema u Turskoj, Grčkoj i na afričkom sjeveru rastao je i hrvatski turizam zadnjih nekoliko godina. Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Države ostanu bez deviznog priljeva, nema se čime puniti proračun, društvo osiromašuje, sustavi se urušavaju.

Uz takve prognoze naravno da je Ministarstvo turizma jedva dočekalo objaviti optimističniji izračun po kojem je izravan udio turizma u nacionalnom BDP-u sveden na oko 11 posto. Gotovo je upola manji ako se gleda iz satelita. Šalu na stranu; riječ je o takozvanom Satelitskom računu turizma Republike Hrvatske za 2016. godinu, iza čega su zajednički stali resorno Ministarstvo, Institut za turizam i Državni zavod za statistiku. Još uvijek nema razloga za uzbunu, zaključio je ministar Gari Cappelli službeno predstavljanje ove studije po kojoj je također hrvatsko gospodarstvo među najovisnijima o turizmu u Europi.

Izračuna ima različitih, tumačenja još više, ali svi znamo koliki je rizik igrati na samo jednu kartu. Jer, kako kaže profesor Mauro Dujmović s pulskog Fakulteta ekonomije i turizma, što je udio turizma u BDP-u manji, to je gospodarska uspješnost države veća. A što je veći udio domaćeg turizma u nacionalnom gospodarstvu, to je situacija u zemlji bolja i domicilno stanovništvo ekonomski moćnije. Hrvatska se ne može prepoznati ni u jednom, ni u drugom slučaju. Prema jednom izračunu iz 2015. godine, visokorazvijene zemlje poput Francuske i Velike Britanije ne prelaze dva posto udjela turizma u ukupnom bruto domaćem proizvodu. Malta je na 14 posto, Cipar na 12, a Hrvatska s udjelom od 18 posto tek je malo ispred Jamajke i Dominikanske Republike po ovisnosti o turistima.

Nitko nije protiv turističkog razvoja koji evidentno i brzo podiže standard građana, posebno u priobalnoj Hrvatskoj. Ali kako se budi konkurencija na Mediteranu, lako bi se moglo dogoditi da hrvatske rekorde iz posljednjih nekoliko godina još dugo ne pređemo, ako ne i ne ponovimo. Rapidnim skokovima i cjenovno i po broju ležajeva u privatnom smještaju doći će kraj. A država nije strategijski i na vrijeme odradila tranziciju iz tradicionalnih, teških industrija prema uslužnim djelatnostima novoga doba, u što spadaju i nove tehnologije, banke i financije, kreativne i kulturne industrije, razvoj manjih i srednjih poduzeća. I onda će se vidjeti i iz satelita da nemamo ništa drugo, niti u rezervi.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961