PIŠE MILAN PAVLOVIĆ
Tri mjeseca koja će trajati kao vječnost
Budući da je većem dijelu nacije proteklih mjesec dana važna bila jedino najvažnija sporedna stvar na svijetu, ne znam je li vam možda, negdje između dva Mandžukićeva gola, za oko zapela i informacija da je plan restrukturiranja Uljanik Brodogradilišta poslan u Bruxelles. Tek nešto više od tjedan dana prije isteka šestomjesečnog roka koji je Europska komisija dala za njegovu izradu, upaljeno je zeleno svjetlo u Zagrebu, pa će prijedlog dokumenta koji definira budućnost Uljanika, ali i općenito brodogradnje na ovim prostorima, nakon glancanja na relaciji Uprava Uljanika – Markov Trg, sada sličnu proceduru morati još jednom ponoviti pred eurobirokratima.
Od njih se, naravno, ne može očekivati da taj posao odrade preko noći, pa će se stoga na početak konkretne realizacije programa restrukturiranja morati pričekati još neko vrijeme, u najboljem slučaju do sredine rujna. Ne čini se to ni tako daleko, no kao i u puno drugih stvari, i ovdje je najvažnija perspektiva. Iz perspektive Uprave Uljanika koja je planirala proces restrukturiranja započeti u lipnju i na temelju tog plana pažljivo rastegla svoju financijsku stabilnost i likvidnost, dodatna tri mjeseca bez sumnje čine kao prava mala vječnost. "Taj pomak će nam sigurno otežati ove ljetne mjesece", ustvrdio je prije nekoliko dana u razgovoru za Glas Istre prvi čovjek Uljanika Gianni Rossanda, te dodao da, ukoliko ispune sve postavljene zadaće, isplata plaća radnicima u tom razdoblju ne bi trebala biti upitna.
No, nije ni to tako jednostavno, jer ni ispunjavanje uobičajenih zadaća ne ide tako glatko kad na računu nema novca. Sve to u Uljaniku već neko vrijeme izgleda kao veliki začarani krug u kojem uzroci sustižu i prestižu posljedice i u kojem su nova tri mjeseca besparice vjerojatno jedna od najlošijih stvari koja se mogla dogoditi. Jer, novac koji je stigao putem rescue aid kredita trebao je poslužiti da se koliko-toliko posluje u tranzitnom razdoblju do početka restrukturiranja i vraćanja poslovanja na normalni kolosijek. Ali novac je potrošen, a tranzicija još uvijek traje i sada je zapravo najveći i najteži zadatak Uprave osposobiti sustav da funkcionira do rujna i pronaći novca ne samo za plaće radnicima već i za plaćanje dijela obaveza kooperantima i dobavljačima jer u protivnom su na pomolu novi problemi.
Prema službenim i neslužbenim stavovima aktera koji su na razne načine stigli do medija očito je da bi se plan, da nije bilo snažnog pritiska, odnosno roka Europske komisije, još dugo, dugo vremena usuglašavao. A kad bi se akteri na kraju i usuglasili, pitanje je bi li ostalo išta što bi se još moglo spašavati. Ili bi bilo po onoj "operacija uspjela, pacijent umro". No, rokovi su bili neumoljivi, plan je otišao Komisiji, pa se treba nadati da će predstojeće "liječenje" Uljanika u Bruxellesu, u odnosu na dosadašnje, ipak biti bar malo brže i uspješnije.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
