U Županijskoj komori Pula početkom travnja osnovana je Strukovna grupa brodogradnje, strojogradnje i metaloprerađivačke industrije, a za njenog predsjednika izabran je Tomislav Smirčić, predsjednik Uprave Tehnomont Brodogradilišta, jedne od sastavnica Tehnomont Grupe na čijem čelu je Gordana Deranja. Ima li smisla uopće trošiti vrijeme na rad grupe kad je Uljanik pred propadanjem, koje su to istarske tvrtke koje će sudjelovati u njenom radu i nije li Uljanik svojim krahom na dno povukao i velik broj djelatnosti i tvrtki koje su donedavno pupčanom vrpcom bile vezane uz pulski škver - neka su od pitanja s kojima smo suočili Smirčića. On je odmah na početku dao naslutiti da je jedan od rijetkih koji s velikom dozom optimizma, usprkos problemu Uljanika, ima velike šanse za novi uzlet u razvoju prerađivačke industrije.

- Naravno da svi pratimo situaciju oko Uljanika i da trenuci koje proživljavaju radnici nisu nimalo laki. Međutim, ne bih se složio da propašću Uljanika, iako se iskreno nadam da se to neće dogoditi, možemo očekivati brisanje svih popratnih djelatnosti koje su, ne tako davno, bile usko vezane uz rad Uljanika, ističe Smirčić. Pojašnjava da grupa kojoj je na čelu okuplja oko 370 tvrtki koje su nastavile svoj rad i bez Uljanika te su se vrlo brzo preorijentirale i na neka nova tržišta.

- Naravno da smo daleko od toga da je situacija idilična, jer to bi bilo neozbiljno tvrditi. Međutim, ja sam po prirodi optimist i u tom nekom smjeru gledam i na nastavak industrijske proizvodnje koja po meni neće nestati "brisanjem" Uljanika. Svi osluškujemo kako će sve završiti i kontinuirano pratimo što se događa ali nikako se ne mogu složiti s time da bi nestankom Uljanika mogli reći da je sve gotovo i da nakon toga u Istri sve staje. Naprotiv, mnogo je tvrtki koje su nastavile svoj rad, shvatile su da možda ova vrata treba zatvoriti i okrenule se prema inozemnim tržištima. Mi imamo znanje, iskustvo i kvalitetan kadar, a uvjeren sam da će uspjeti svi oni koji žele raditi, imaju volje i kapaciteta. Znači, gašenje Uljanika ne znači i gašenje brodogradnje, strojogradnje i metaloprerađivačke industrije u Istri, tvrdi Smirčić.

Želimo se ujediniti

Naglašava da je jedan od glavnih ciljeva njegove strukovne grupe ujediniti se, grupirati, doći do zajedničkih stavova kako bi se problemi brže i učinkovitije rješavali te kako bi lakše artikulirali interese prema državi i nastupali zajedno na tržištima.

- Osnovna ideja je da se brodogradnja kao najveća industrija, ali i druge industrije koje su vezane uz nju, jače povežu. Okupljamo 373 tvrtke koje u Istri zapošljavaju čak 6.000 ljudi. To je itekako respektabilna brojka. Osim malih firmi s jednim ili dva zaposlenih, ima i velikih koje su vrlo uspješne. Sve te firme imaju sjedište u Istri i većina ih radi ovdje, ali izvoze u inozemstvo. Ne bi bilo pošteno nekog posebno izdvajati, no mahom su to firme koje se bave servisiranjem, proizvodnjom brodske opreme i dijelova za motorna vozila, proizvodnjom čeličnih i sličnih konstrukcija, proizvodnjom motornih vozila, motocikala i bicikala. Tu je niz tvrtki koje se bave servisiranjem sustava i strojeva i različitim uslugama u brodogradnji - od bojanja do izolacije i nizom drugih djelatnosti. Broj tih tvrtki je impozantan i bilo bi neodgovorno tvrditi da to znanje, iskustvo i trud mogu nestati preko noći, tvrdi Smirčić.

Novi početak

Uvjeren je da postoji realna šansa da sve te djelatnosti nastave uspješno raditi i boriti se na tržištu i bez Uljanika.

- Naravno da je većina tih tvrtki bila vezana uz pulsku brodogradnju, ali mnoge su se već preorijentirale na druga tržišta i rade u europskim zemljama i naravno diljem Hrvatske. Istra ima šansu i ne bih govorio, u kontekstu pojedinih pesimističnih prognoza, da nestankom Uljanika nestaje i prerađivačka industrija, ali i ostale industrijske grane. Propašću Uljanika ne smijemo govoriti da propada kompletna industrija jer velik broj tvrtki već danas može uspješno poslovati i već posluje i bez njega, iako to možda nekima nemoguće zvuči. Postoji ogroman potencijal, a pogotovo je u Europi izuzetno velika potražnja za metaloprerađivačkom industrijom, strojogradnjom i brodogradnjom. Nužno se pozicionirati i konkurirati sa svojim proizvodom prema Europi, u kojoj je velika konkurencija. To nije nemoguće. Iako mnogi govore da je na pomolu kraj, ja bih prije rekao da i sve ovo što se sada događa može biti neki novi početak za brodogradilišta. Tu mislim i na sudbinu Uljanika, za kojeg se nadam da će zadržati svoju primarnu djelatnost. Možda kroz preustroj i okretanje nekim novim nišama. Nadam se da će kao djelatnost brodogradnja opstati, ali u kojem obimu i na koji način, teško mi je predvidjeti, kaže Smirčić, dodavši da je on svoju karijeru počeo u 3. maju.

Naglašava da se promjena neminovno događa jer su pojedine tvrtke u velikoj mjeri ovisile o brodogradilištu. Sada je jedno veliko i sigurno tržište ugašeno i više ga nema, no velik broj djelatnosti i tvrtki se u toj transformaciji prilagodio kroz nalaženje novih poslova i prilika.

- Mnogi nisu čekali kraj Uljanika, već su na vrijeme reagirali i preorijentirali se. Koliko mi je poznato, niti jedna tvrtka u našoj strukovnoj grupi nije propala zbog situacije s Uljanikom. Nadam se da će tako i ostati i da će svatko pronaći svoj prostor djelovanja. Prerađivačka industrija u Istri je jaka i vrlo značajna grana. Turizam je tu, bit će i neka bude, ali mi uz turizam trebamo njegovati prerađivačku proizvodnju jer jedno s drugim može i mora ići u korak, navodi Smirčić.

Povezane vijesti

• Tehnomont isporučio treći brod za norveškog naručitelja
• Nesvakidašnje bočno porinuće broda u Puli
• DOBRO DOŠLI U PULSKO BRODOGRADILIŠTE KOJE RASTURA: Grade i supermoderne ribarske brodove na kojima ribari uopće ne moraju izaći iz kabine da bi lovili ribu