Financijski protokol za primopredaju tankera Istra (koji nije dio optužnice), koji je građen uz državne potpore, pokazuje da je brodogradilište 3. maj za taj posao dobilo više od 54 milijuna dolara, a "prosječna cijena" takvih brodova na svjetskom tržištu bila je čak 20 milijuna dolara manja. Danas sporni "bulkovi" građeni su u Uljaniku bez državne potpore, te se stoga, da bi posao bio sklopljen, cijena vjerojatno nije mogla puno razlikovati od one koja je bila na svjetskim tržištima
Jučer je sa Zagrebačke burze stigla informacija o promjeni na čelu Uljanik Plovidbe. Nakon više desetljeća obnašnja funkcije ostavku na mjesto predsjednika Uprave podnio je Dragutin Pavletić, ujedno i najveći dioničar Plovidbe, a NO je na njegovo mjesto imenovao još jednog iz top deset dioničara kompanije Igora Budisavljevića.
Ostavku Pavletića, koji je među uhićenima, iznudila je policijsko-pravosudna akcija kojoj su se u fokusu našli upravo poslovi koje je pulski brodar sklapao s brodogradilištima Uljanik i 3. maj i u kojima je on, kao najodgovornija osoba u Plovidbi, prema svemu sudeći donosio i potpisivao ključne odluke. Uloga Uljanik Plovidbe u usponu i padu Uljanika bila je i ostala tema brojnih naklapanja i špekulacija. U nedostatku pravih i konkretnih informacija, većina njih temeljila se na konstrukcijama koje su nastajale iz činjenice da se radi o firmi u kojoj su najveći dioničari nekadašnji i današnji uljanikovi manadžeri, te da je vrlo mali postotak vlasništva izašao izvan kruga radnika Uljanika. Evidentno je da zbog toga i zbog zbrke s istim imenom mnogima koji se bave tom problematikom ni dan danas nije jasno da se ne radi o povezanima društvima.
Izašli iz Uljanika
Činjenica je da je Uljanik Plovidba dioničko društvo koje je 1986. godine osnovano u sklopu grupacije Uljanik, no još 1994. započeo je proces privatizacije tijekom kojeg je kroz četiri godine raskinuta svaka vlasnička povezanost između dva društva. Ono što je nastavilo povezivati Uljanik Plovidbu kao domaćeg brodara s dva brodogradilišta koja se danas nalaze u sastavu Uljanik Grupe su narudžbe brodova. Cijela flota kojom danas raspolaže pulski brodar izgrađena je na navozima 3. maja i Uljanika. A upravo navodne nezakonite radnje koje su se dogodile prilikom ugovaranja i gradnje četiriju od ukupno devet izgrađenih brodova u brodogradilištima Uljanik Grupe u fokusu su istrage koja je rezultirala ovotjednim uhićenjima i privođenjima.
Prema navodima iz MUP-a, kriminalističkim je istraživanjem utvrđena sumnja da su privedeni osumnjičeni za počinjenje šest kaznenih djela zloporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i jednog kaznenog djela subvencijske prijevare, te da je njima brodogradilištima u Puli i Rijeci te državnom proračunu počinjena šteta u iznosu većem od 1,2 milijarde kuna. Navedena kaznena djela počinjena su navodno prilikom dogovaranja uvjeta za gradnju četiri broda, ugovaranja njihove gradnje, zaključenja raznih ugovora i sporazuma o načinu financiranja gradnje, određivanja i naplati prodajne cijene brodova i njihove predaje u vlasništvo kupcima.
Gradnje tih brodova su ugovorene 2010., a brodovi Veruda, Stoja, Punta i Valovine sagrađeni su i isporučeni od 2011. do 2016. godine. Vrlo neobično zvuči dio obrazloženja u kojem se kaže da je "njihovom gradnjom oštećeno brodogradilište iz Pule s obzirom na to da se prodajna cijena naplaćena kupcima nije bazirala na kalkulaciji troškova gradnje, već na znatno nižoj procjeni prosječne cijene takvih brodova".
Ekonomska logika
Elementarna ekonomska logika pretpostavlja da je cijena gradnje jedna od temeljnih stvari zbog kojih se bilo koji naručitelj odlučuje s nekim brodogradilištem sklopiti posao. Ukoliko isti proizvod u istom trenutku negdje drugdje u svijetu može platiti manje, a što bi vjerojatno trebala biti ta procijenjena "prosječna cijena takvih brodova", onda je izvjesno da će taj posao i ugovoriti tamo, jer u protivnom je neodgovoran prema svojoj tvrtki i dioničarima.
Financijski protokol za primopredaju tankera Istra (koji nije dio optužnice), koji je izgrađen temeljem državnog Sporazuma u kojem su uz brodare i brodogradilište 3. maj sudjelovala i dva ministarstva, pokazuje da je brodogradilište za taj posao dobilo više od 54 milijuna dolara, a "prosječna cijena" takvih brodova na svjetskom tržištu bila je čak 20 milijuna dolara manja. Posao je ipak sklopljen jer je razlika pokrivena državnim subvencijama i brodogradilištu i brodaru, no da se ugovaralo bez takve potpore, "kalkulacija troškova gradnje" bi se morala približiti onoj koju su za iste brodove imala brodogradilišta u Koreji ili Kini, ili ugovora sasvim sigurno ne bi bilo.
Govoreći nedavno upravu na tu temu i odgovarajući na pitanje jesu li brodovi za Uljanik Plovidbu građeni u Uljaniku i 3. maju "ispod cijene", Pavletić je kazao da svi koji tako nešto tvrde pričaju besmislice. Kazao je i kako je Plovidba u trenutku ugovaranja mogla svoje brodove bez problema naručiti u Koreji i Kini i to po cijeni koja bi nesporno bila niža od one koju su platili.
"No smatrali smo i smatramo da hrvatski brodari moraju biti promotori hrvatskog broda, a nešto višu cijenu od one koju smo mogli drugdje dobiti platili smo jer još uvijek vjerujemo da je to vrhunski proizvod, odnosno da je brod izgrađen u našim brodogradilištima daleko kvalitetniji od onog koji smo mogli dobiti tamo", kazao je tada dojučerašnji čelnik Uljanik Plovidbe.
Za razliku od tankera Istra i Pomer, danas sporni "bulkovi" građeni su u Uljaniku bez državne potpore, te se stoga, da bi posao bio sklopljen, cijena vjerojatno nije mogla puno razlikovati od one koja je bila na svjetskim tržištima. S obzirom na iznesene optužbe, jedna od glavnih zadaća državnog odvjetnika bit će dokazati da je cijena koju je Uljanik Plovidba u trenutku sklapanja posla dobila od Uljanika bila niža od onih koja je mogla dobiti u ostalim svjetskim brodogradilištima, jer ako to nije tako, onda će čitava konstrukcija oko ugovorene cijene građenja prema svemu sudeći ostati na vrlo tankim nogama.