(M. MIJOŠEK)
Srušili smo četiri, pet stabala prije nego što nas je napao novinar, mislim da je bio iz Glasa Istre, da rušimo najljepšu promenadu na svijetu. Ne sjećam se imena tog novinara, ali znam da se žalio Komitetu", kaže Vivoda. Tadašnji direktor Usluge zbog toga je pozvan u gradski Komitet, gdje su mu zaprijetili da će ga smijeniti ako ne zaustavi sječu
Ranih 60-ih prošlog stoljeća Giardini su gotovo ostali bez pola stabala. Nije se tada kretalo ni u kakvu obnovu tog nekad popularnog pulskog okupljališta, kao što se danas spominje, nego je jednostavno iz Rijeke stigao nalog da se stabla uklone jer su previše gusto posađena. Tvrdi to Josip Vivoda, Puležan koji je svjedočio mnogim promjenama u ovom gradu. Vivoda je tada, dakle početkom 60-ih, radio u pulskoj komunalnoj tvrtki Usluga (danas bi to bila Herculanea, op. n.). Završio je vrtlarsku školu. Kaže da je nalog za rušenje svake druge ladonje na Giardinima stigao iz riječkog urbanističkog zavoda.
Gusta krošnja
"Srušili smo četiri, pet stabla prije nego što nas je napao novinar, mislim da je bio iz Glasa Istre, da rušimo najljepšu promenadu na svijetu. Ne sjećam se imena tog novinara, ali znam da se žalio Komitetu", kaže Vivoda. Tadašnji direktor Usluge, Vivoda se sjeća samo njegovog prezimena - Rovis, zbog toga je pozvan u gradski Komitet, gdje su mu zaprijetili da će ga smijeniti ako ne zaustavi sječu.
- Nova naredba je glasila: "Prekinite s rušenjem." I mi smo prekinuli, inače bismo bili obavili posao po nalogu. Ali nismo mi prvi koji smo posjekli ladonje. I ranije, ali i kasnije bilo je pojedinačnih uklanjanja zbog postavljanja kioska i drugih objekata, priča Vivoda.
Pretpostavlja da su u doba Austro-Ugarske Monarhije, početkom 20. stoljeća, zasadili ladonje zbog guste krošnje koja odlično štiti od mediteranske ljetne vrućine. Naime, početkom 20, stoljeća na Giardinima je, na mjestu današnje centralne apoteke, bila gradska kavana pa je bilo logično da tu bude pješačka zona sa zelenilom i dubokim hladom. Ladonje su zasađene 1904., a već se 1905. Giardini s mladim stablima pojavljuju na razglednicama Pule. Inače, na Korzu je, kazuje Vivoda, na mjestu gdje su danas električni bicikli, bila i prva benzinska pumpa u Puli.
Prema mišljenju Vivode, ta bi stabla trebala ostati na Giardinima, iako je i sam sudjelovao u njihovom skoro uspjelom prorjeđivanju. "Rušiti stabla na Korzu je ludilo. To su pluća centra grada", smatra Vivoda, prema čijem je mišljenju to najljepša urbana cjelina u Puli.
Ne zna jesu li stabla danas bolesna, ali ako jesu, onda smatra odgovornima one koji su ih trebali održavati. "U moje se vrijeme stabla nisu tako grubo obrezivala kao danas", kaže Vivoda. Pita se jesu li odgovorni primjereno zaštitili stabla na mjestima na kojima bi odsjekli kakvu debelu granu.
Njegovo iskustvo govori da ladonje imaju prilično dugi životni vijek, u literaturi se navodi da mogu izdržati i duže od 400 godina. Smatra da Herculanea nije trebala rezati debele grane, niti skraćivati stabla, nego samo prorjeđivati krošnje. "Nekada je u krošnjama tih stabala bilo mnoštvo vrabaca. Otkako su ih skraćivali i rezali, više ih nema", kaže Vivoda.
Nestaju vrste
Ne sviđa mu se sadašnja zelena politika Grada. "Posvuda sijeku stabla i ne sade nova, ne uzimaju sjeme tih stabala, nego dopuštaju da neke vrste potpuno nestanu." Svojedobno su, priča, pri obavljanju radova na pločniku kod Mornaričkog parka oštetili korijen američkog borovca, zbog čega se stablo osušilo, a bilo je jedino te vrste u Istri. I nikome ništa. Kaže da u pulskim parkovima ima puno zanimljivih vrsta stabala koje su ovdje donosili mornari iz cijelog svijeta.
Svjedok obnove Pule nakon Drugog svjetskog rata, koji je, kako kaže, sudjelovao u pošumljavanju šetališta Lungomare, ima svoje mišljenje i o uređenje serpentine kod Arene, gdje su posjekli gotovo sva stabla. "To je sramota za grad. Oni misle da su napravili odličan posao, da je to lijepo, ali uopće nije. Na mjestu svakog stabla koje srušite valja zasaditi barem jedno novo, ako ne i dva", smatra Vivoda.