NA DANAŠNJI DAN U GLASU ISTRE, PRIJE 41 GODINU
SVAKA DVA TJEDNA OTETA TRI BOGATAŠA Olovne godine u Italiji 70-ih i 80-ih, prije naših krvavih 90-ih
U Milanu je otet generalni direktor i jedan od vlasnika farmaceutske firme Zambelletti Spa, dok su u Rimu otmičari poslije nekoliko sati pustili proizvođača tekstila Franca Viantieria nakon što su mu uzeli 36 milijuna lira koje je imao kod sebe * Za Olovnih godina u Italiji između 1960. i 1980. terorističke napade izvodili su pripadnici Crvenih brigada, neofašističkih grupa, tajnih službi i mafije
Dnevno zatrpana gomilom prometnih nesreća i pljački, najtiražnija crna kronika vapi za vijestima o najtežim zlodjelima iz niskih strasti. Pritom mnogi ne znaju da je Joseph Pulitzer, čije prezime nosi najuglednija američka novinarska nagrada, prvi uočio interes ljudi za policijsku kroniku.
No, mimo krvnih delikata, ubojstava, teškog obiteljskog nasilja ili krađa, ima i iznimno proračunatih djela kriminalnog uma, poput otmica u kojima se oteti oslobađa otkupninom. No, otmice, kada su učestale, jako dobro ilustriraju povijesni i sociološki trenutak određenog društva. To u slučaju nama susjedne Italije otkriva i vijest koju je naš list objavio na današnji dan prije 41 godinu, 18. studenog 1977. godine, pod naslovom "Nove otmice u Italiji". Usput, u socijalističkoj Jugoslaviji, nimalo imunoj na mito i korupciju (tog dana osvanuo je dugi zamoran tekst u Glasu Istre naslovljen "Spriječiti nezakonito stjecanje imovinske koristi"), holivudske otmice tada, a ni danas, nisu sastavni dio kriminalnog repertoara, uz tek pokoji suvremeni izuzetak kao što je 2004. bila otmica 17-godišnjeg sina generala Zagorca te nešto ranije otmica sina Lepe Brene i Bobe Živojinovića u susjednoj Srbiji, koje su završile oslobađanjem otete djece nakon isplate otkupnine.
Čak 64 otmica
Vratimo se navedenoj vijesti. Val otmica bogatih industrijalaca koji je zahvatio Italiju te jeseni 1977. nikako nije prestajao.
- Tokom jučerašnjeg dana u ovoj zemlji zabilježena su dva nova slučaja otmica. U Milanu je kasno sinoć otet generalni direktor i jedan od vlasnika farmaceutske firme Zambelletti Spa, Lodovico Zambelletti. Policija je priopćila da je Zambelletti otet dok se vraćao kući; njegova su kola pronađena prazna samo sto metara od tvornice. Otmičari se još nisu javili sa svojim zahtjevima koji će, kako je to uobičajeno, biti izraženi u lirama, piše u vijesti.
Druga otmica odigrala se u Rimu, s tom razlikom što su otmičari samo poslije nekoliko sati pustili industrijalca, proizvođača tekstila Franca Viantieria nakon što su mu uzeli 36 milijuna lira koje je imao kod sebe. S tim se otmicama broj otmica u Italiji te 1977. godine popeo na 64, što je predstavljao neslavan rekord od tri otete osobe svaka dva tjedna.
Ovu vijest treba staviti u širi kontekst, koja bitno nadrasta okvire crne kronike i puno više govori o socijalnim potresima koji iz temelja mijenjaju društvo. Brojni teroristički napadi širom planete obilježili su 70-te i 80-te godine prošlog stoljeća, a posebno je stradala Italija, posebno u razdoblju poznatom kao 'Olovne godine', između 1960. i 1980. Terorističke napade izvodili su pripadnici Crvenih brigada, ali i neofašističkih grupa, članovi tajnih službi, kao i mafije.
Svi oni bili su umiješani u val političkog nasilja, a najtragičniji su bili bombaški napad na milanskoj piazzi Fontana12. prosinca 1969., koji je odnio 13 života, uz 100 ranjenih (vlasti su za zločin osumnjičile pripadnike radikalne ljevice, a mnogo godina kasnije osuđeni su pripadnici neofašističke organizacije Ordine Nuovo) te eksplozija podmetnute bombe u čekaonici bolonjske željezničke stanice 2. kolovoza 1980., kada je poginulo 85 ljudi, a 200 ranjeno. Bio je to najkrvaviji napad u povijesti Italije i ujedno najteži teroristički napad u Europi poslije Drugog svjetskog rata, u režiji ekstremne desnice. Poslije ovog napada uslijedio je val masovnih protesta širom Italije.
Prava građana
U tom kontekstu prenosimo još jednu prikladnu vijest iz našeg lista iz tog 18. studenog 1977. , pod naslovom "Izručenje Croisanta - težak udarac osnovnim pravima građana". Javnost je saznala da je Francuska izručila zapadnonjemačkim vlastima njemačkog odvjetnika Clausa Croisanta. Zatvorili su ga u stuttgartski zatvor "Stammheim". U istom zatvoru su mjesec dana ranije samoubojstvo počinili Andreas Baader, Gudrun Enssiln i Jan Carl Raspe, pripadnici "Frakcije crvene armije", čiji je branitelj bio upravo izručeni Croisant. Izručenje je izazvalo burne reakcije, a više ličnosti, organizacija i pokreta usprotivilo se odluci francuskih vlasti o ekstradiciji Croisanta, pa tako i sindikat francuskih odvjetnika koji je pozvao svoje kolege i cijelo sudstvo da protestiraju protiv ovog izručenja jer su njime "narušene slobode i zadan težak udarac osnovnim pravima građana".
No najzvučnije ime javnih osporavatelja izručenja bio je francuski filozof Jean Paul Sartre koji je u ime tadašnjeg Komiteta protiv germansko-američke Evrope" napisao: "Protjerivanje Clausa Croisanta je težak čin koji baca ljagu na njegove autore. On pokazuje opasno umanjivanje sloboda i nacionalne nezavisnosti pred obnovljenim prijetnjama njemačkog imperijalizma".
Hrvatska i Europa
Treba reći da je Glas Istre, iako bitno usmjeren lokalnim temama, itekako pratio međunarodnu scenu, čiji smo akteri bili, doduše najčešće na njenim marginama. Približavanje njenom središtu i mjestu u udarnim vijestima svjetskih medija, osigurali smo, nažalost, krvavim 90-ima te pokojim sportskim uspjesima, poput srebra na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji.
Da terorizam ima dugu povijest, s drugim akterima i drugačijim političkim okolnostima, govori i tadašnja vijest o procjeni njemačke policije da u SR Njemačkoj ima oko 1.200 "opasnih osoba" koje mogu postati aktivni teroristi te šest do deset tisuća ljudi koji su pristalice terorizma. Tadašnji ministar unutarnjih poslova pokrajine Baden-Wuertenberg opisao je "opasne osobe" kao ljude koji ne moraju pripadati čvrstom jezgru terorista, kao što je "Frakcija crvene armije", ali se mogu upustiti u 'opasne akcije', uključujući i ubojstva. Prema tim procjenama, tu je čvrstu jezgru u Njemačkoj činilo ne više od 100 ljudi, od kojih je polovina bila u zatvorima. (Zoran ANGELESKI)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
