(Arhiva)
Propast pulskog Uljanika i dalje je jedna od najbolnijih tema mnogih pulskih razgovora, koliko zbog propasti jedne industrije koja je više od jednog i pol stoljeća bila jedan od simbola grada, toliko i zbog tužnih ljudskih sudbina mnogih bivših Uljanikovaca. Neki će se možda sjetiti priče iz rujna prošle godine kada je na adrese oko 800 bivših radnika stigla najava prisilne naplate potraživanja Uljanik Standarda, jedne od rijetkih firmi bivše Uljanik Grupe koja je preživjela val stečaja.
Dug bivših Uljanikovaca kretao se od stotinjak do nešto više od dvije tisuće kuna, a proizlazio je iz nekoliko stavki: neplaćenog smještaja u samačkom hotelu, neplaćene stanarine za stanove koji su u vlasništvu Uljanika, te na marende koje je Uljanik Standard pripremao i prodavao radnicima škvera na koje se odnosi najznačajniji dio. Račun za te usluge namirivao se jednom mjesečno direktno s platnih bušta Uljanikovaca, međutim kad su one koncem 2018. godine prestale dolaziti počeo se stvarati dug. Uljanik Standard nastavio je nabavljati namirnice i pružati uslugu sve do proglašenja stečaja, međutim tu uslugu nije uspio naplatiti, te je u rujnu prošle godine bio prinuđen pokrenuti formalnu proceduru pokušaja rješavanja tog problema i pokrivanja nastalog minusa na računu firme. U rješavanje problema tada se uključio Jadranski sindikat.