Jedna od putnica s tog broda danas upućuje zahvalu uz teška, ali i lijepa sjećanja. Kaže da je nakon tri desetljeća sjećanje na ratnu pomoć Istrijana žiteljima juga možda jače nego ikada. U moru izazova s kojima se danas društvo suočava, nekih novih nevolja, nekih novih migracija, važno je, kaže, sjetiti se prošlosti. A ona se sjeća dočeka mase ljudi u Puli
Dolazak izbjeglica iz Dubrovnika
"Putovanje života i smrti završilo je pod jakom kišom koja nije spriječila stotine Puljana da svojim dolaskom u luku iskažu dobrodošlicu napaćenim ljudima, potraže nekog svog, pokušaju pomoći makar sa sokovima, kolačima…", pisao je Glas Istre 17. studenog 1991. godine o jednom od najtežih putovanja na prenatrpanom brodu "Slavija". Na "brodu spasa" bilo je više od 3 i pol tisuće dubrovačkih prognanika, a tijekom plovidbe rodile su se dvije bebe - Marino i Hrvoje. No, srce nije izdržalo Niki Mioču iz Dubrovnika.
Nakon pet dana teške bitke za Dubrovnik, 13. studenog došlo je do primirja, a 14. studenoga 1991. iz gruške luke u Dubrovniku, koja je bila u plamenu, brodom "Slavija" isplovilo je oko 3 i pol tisuće žena, djece, starijih i bolesnih osoba. Bili su to prognanici iz Dubrovnika, Konavala, Župe dubrovačke i drugih okupiranih općina. Brod je uplovio u Pulu 16. studenog, pola sata iza ponoći. Svi oni su Istri dobili privremeni dom i pomoć. Taj im je brod poslužio kao izlaz od patnje, straha i nehigijenskih uvjeta u opkoljenom Dubrovniku.
Spaljena obala
"Dubrovčane, po izlazu iz "Slavije" prihvaćaju ekipe Regionalnog ureda za izbjeglice, Crvenog križa i Bedema ljubavi, dajući im tople napitke, kolače, sendviče, smještajući ih u autobuse do nekog toplog, mirnog hotela u Istri ili Rijeci", prenosio je naš list tada.Jedna od putnica s tog broda danas upućuje zahvalu uz teška, ali i lijepa sjećanja. Kaže da je nakon tri desetljeća sjećanje na ratnu pomoć Istrijana žiteljima juga možda jače nego ikada. U moru izazova s kojima se danas društvo suočava, nekih novih nevolja, nekih novih migracija, važno je, kaže, sjetiti se prošlosti. A ona se sjeća dočeka mase ljudi u Puli.
- Nakon dva dana vožnje mnogim su majkama, a pogotovo njihovoj djeci, u pamćenju ostali vrući čaj i krafne koje su dijelili volonteri u Puli. Pomagali su im nositi stvari i djecu. Sva ta dirljiva sjećanja dio su zahvale Istri, zahvale u ime svih koji su tih dana plovili prema nadi, nadi da će biti bolje. Povodom tridesete godišnjice prihvata broda "Slavija" u pulsku luku s 4 tisuće prognanih ljudi iz Dubrovnika i okolice, veliko hvala posadi, broda, djelatnicima Crvenog Križa, volonterima, hotelskim djelatnicima u Istri, te posebno djelatnicima Hotela Diamant, poručuje putnica s broda "Slavija".
Brojni su autobusi s pulskog gata odveli Dubrovčane prema pulskim hotelima, a zatim za Rijeku, Rovinj, Poreč, Buje i Labin. Putovanje "Slavije" okončano je u riječkoj luci gdje je brod uplovio oko 15 sati sa stotinjak preostalih putnika koji su se smjestili kod rodbine i prijatelja. U Pulu je brodom došlo i dvadesetak članova Promatračke misije EZ-a, koji su izlazili iz broda s djecom u naručju. Vittorio Ghioli kazao je tada da u Dubrovniku ima još 10 do 14 tisuća majki, djece i starih osoba koje je potrebno spasiti.
- Ono što sam ja vidio je 30-40 kilometara totalno uništene i spaljene obale, sve je srušeno. Imam dojam da su neki ljudi iz JNA odlučili ići do kraja. Već danas treba razmišljati o budućnosti i kako da se ljudi što prije vrate u svoj slobodni Dubrovnik, rekao je Ghioli.
Još prije dolaska "Slavije" 460 prognanika bilo je smješteno u medulinskom hotelu Belvedere. Ljudi iz Vukovara, Borova Naselja, Osijeka, Gospića, Zadra i Dubrovnika ondje su pronašli svoj privremeni dom. Za 170 djece hotel Belvedere je bio dom, škola, vrtić i crkva.
Smještaj u hotelima
U studenom 1991. u Istri je bilo smješteno ukupno oko 15 tisuća prognanika, od čega oko tri i pol tisuće njih u Puli. Rovinj je uz prognanike iz Slavonije, koji su bili smješteni u hotelu Montauro, prihvatio i 66 Dubrovčana. Za njih su otvorili hotel Barbariga u turističkom naselju Uvala Leso, a organizaciju je provodio Centar za socijalni rad Rovinj. Na području općine Rovinj boravilo je oko 1.200 izbjeglica.
I Lošinjani i Cresani dobro su se pripremili za doček prognanika iz Dubrovnika, no ondje ih je izašlo svega 40-ak, dok su ostali odlučili nastaviti svoj put prema Rijeci. Prema svemu sudeći, prognanicima sa "Slavije" bio je dovoljan samo jedan pogled na nekoliko vojnih brodova u lošinjskoj luci da ih odvrati od nauma da utočište pronađu ondje.