Sada želim dati sve od sebe u ove četiri godine, a ako vidim da postoji prostor za još četiri godine, onda ću ići u novi mandat. Istovremeno, kao humanist i novi političar promišljam o nacionalnoj razini, to je normalno, imaju i neki ljudi takva očekivanja od mene, ali prvo moram srediti situaciju u gradu * Mediji bi se, i ne samo Glas Istre, trebali ograđivati od onih koji lažno pišu o javnim osobama. Ako se ide osobno, na obitelj, onda mediji to moraju spriječiti. Javnost je ta koja će reći valja li ono što radim ili ne
Filip Zoričić (Snimio Milivoj Mijošek)
Početkom lipnja je preuzeo vlast u najvećem istarskom gradu. Bilo je to veliko iznenađenje izbora. Filip Zoričić osvojio je gradonačelnički mandat. Prošlo je više od tri mjeseca otkako je Grad u njegovim rukama. Nedavno je najavio promjene u prometnom režimu, ali i iznio svoju viziju Pule za 20 godina. No, krucijalne odluke neće moći donositi samostalno, s ljudima od svog povjerenja. Naime, u Gradskom vijeću je sa svojom Nezavisnom listom morao u koaliciju, i to s dvije stranke - Možemo! i SDP-om.
- Ispadaju li i kod vas u Gradu kosturi iz ormara kao što nova vlast u Zagrebu tvrdi da se događa kod njih?
- Jednom sam prilikom naveo da ispadaju i kosturi i papirusi. Pritom mislim na različite ugovore i narudžbenice do kojih nailazimo. Financiralo se sve i svašta. Sada treba napraviti reda. Većih kostura zasad nema, ali na njih možemo, ako se kriju u ormaru, naići i za tri, četiri godine.
- Bivša vlast se na kraju mandata pohvalila da je pustila plus u blagajni.
- Oni kažu da su nam pustili 47 milijuna kuna, da možemo s time raditi što hoćemo, ali riječ je o sredstvima koja su isključivo za podmirivanje tekućih troškova. Kad su rekli da su iza sebe ostavili toliko milijuna kuna, laički sam rekao: Dobro, mogu li vrtići biti jeftiniji 200 kuna, možemo li imati besplatne obroke za svu djecu u Puli, možemo li ulagati u obrazovanje. Međutim, ispostavilo se da za to novca nema. Toliko o višku u proračunu.
- Ali niste zatekli manjak?
- Nismo. Ali ovih 47 milijuna kuna je prezentirano kao da je to višak, a nije. Marin Lerotić (IDS, op. n.) je rekao da ćemo s tim moći nešto učiniti, no ispostavilo se da toga zapravo nema, odnosno da je to novac za servisiranje tekućih troškova. Osnovni problem je što je proračun bio prenapuhan. Recimo, od prodaje zemljišta je bilo očekivano da će se uprihodovati 40 milijuna kuna, a u proračun se slilo svega šest milijuna. Razumijem da je bila korona, no nama je bilo predstavljeno da smo naslijedili bogatstvo. Jer to izgleda kao ogroman novac, ali s njim zapravo ne možeš učiniti ništa kreativno. Ni bilježnice i pomoćni pribor nismo mogli nabaviti za djecu. I što onda znači tih 47 milijuna? Je li to višak ili je zapravo realan iznos za ostvarivanje proračuna? Nemam problema reći da je proračun stabilan i da je u redu. Mi ćemo sigurno dogodine projicirati realni proračun, a daj bože da rebalans bude takav da možemo reći da stvarno imamo višak pa da možemo biti kreativni, a ne da moraš gledati kako se pokrpati.
- Jeste li podnijeli kakvu prijavu državnom odvjetništvu, protiv koga i za koje konkretno stvari?
- Ja nisam, ali u tijeku su neki procesi o kojima ne smijem govoriti javno. Ne znam što će biti s time.
- Vi ih osobno niste podnosili?
- Ne. Ne znam ni gdje ciljati s obzirom na trenutni obim posla. Međutim, oni koji trebaju, oni znaju što rade.
- Na koga mislite?
- Oni koji se bave time, istraživanjem.
- Netko u gradskoj upravi?
- Ne, ne, organi koji se time bave. Mi smo samo morali biti dobrohotni u komunikaciji s njima. Samo to vam mogu reći.
- Ali ako vi naiđete na neku nepravilnost, onda biste je trebali prijaviti, zar ne?
- Naravno. Međutim, ovo su započeti procesi na osnovu nekih prijava i vidjet ćemo što će biti s time. Ne smijem detaljno o tome.
- Koje su po vama neuralgične točke bivše pulske vlasti, što je činila pogrešno, odnosno što je prouzročila nečinjenjem?
- Pa upravo to nečinjenje je temeljna riječ. Mi smo ovdje zaista naišli na zidove i tvrđave između ljudi, komunikacija loša, sve centralizirano, nemogućnost pročelnika da promišljaju svojom glavom… To su moji zaključci u ova tri i pol mjeseca.
- Kad kažete centralizirano, mislite na to da je bivši gradonačelnik svime upravljao?
- Da, on je bio sve, i arhitekt, i ekonomist, i arheolog, i pravnik… Ja si sigurno takvo što neću dopustiti. Jer sam prije svega humanist, i želim da sve bude etično i moralno, to me zanima. Recimo, ako mi pročelnik za prostorno i komunalno uređenje predloži nešto i ja vidim da je to etično i moralno, da nema pogodovanja, to je meni dovoljno. Mislim da je ta centraliziranost bila neuralgična točka bivše vlasti, a zadnjih nekoliko godina i nerad te loša komunikacija. Gradonačelnik mora razgovarati s građanima, ići po gradu, ne biti odmaknut. Čini mi se da su ljudi sada jedva dočekali da pričaju o svojim problemima. Počeli smo obilaziti mjesne odbore. Na Busoleru je bilo više od 200 ljudi koji su htjeli nešto reći. Prije se nije odgovaralo na mejlove, bila je slaba komunikacija. To sada pokušavamo maksimalno ubrzati. U tim sam razgovorima doznao da su neki ljudi još lani pisali gradskoj upravi, a do danas nisu dobili odgovor.
Nemam problem s time da kažem ljudima ono što se realno ne može napraviti. Ako se neka cesta neće graditi za dvije godine, to treba i reći, naravno uz obrazloženje. Uskoro ćemo iznijeti kratkoročan, srednjoročan i dugoročan plan i viziju razvoja grada, ako hoćete i za 20 i za 50 godina. Morate nešto početi raditi da bi se grad mijenjao. Dakle, mislim da je neuralgična točka bila upravo ta nekomunikacija i odvojenost gradske uprave od građana. To je vjerojatno bio i jedan od razloga njihovog gubitka izbora, ljudi više nisu znali što i kako. Ta politička opcija je zapravo podjarmila i pozicionirala svoje ljude tamo gdje treba. Koliko je trajalo, trajalo je. U međuvremenu je propao i Uljanik, više nije bilo baze u Gradu i poduzećima gdje možete staviti toliki broj ljudi po partijskoj liniji.
- Sad ste spomenuli viziju grada. Najavili ste renesansu Pule, da će za 20 godina biti 40 tisuća stanovnika više.
- Mediji su rekli da je to renesansa, nisam to ja rekao. Ali istina je da tako vidim Pulu. Mislim da ovaj grad za 20 godina stvarno može imati sto tisuća stanovnika. Svaki gradonačelnik mora imati viziju svog grada, kako se on može razvijati. Kao profesor mislim da Pula mora biti sveučilišni centar. Imamo sve kapacitete za to. Pula je idealna za studentski grad. Tu je važna i naša stambena politika, valja promišljati kako je razvijati, kako privući mlade ljude, i ne samo visokoobrazovane. Dok sam bio ravnatelj Gimnazije nikad mi nitko nije došao iz Grada i rekao: Čujte, nama će za deset godina trebati toliko ginekologa, toliko inženjera… Takve stipednije trebamo programirati. Zašto? Da bi se ti naši ljudi vratili doma, da ovdje imaju posla. Za to treba imati i dobru stambenu politiku da im se može riješiti stambeno pitanje, bilo kroz dugotrajni najam ili jeftinijom cijenom kvadrata. Vidim Pulu i kao centar IT industrije…
- Sve je lijepo to što vi vidite, ali…
- Posve konkretno može biti to da Pula ulaže u gradnju takvih stanova. Dogodine ćemo izdvojiti devet milijuna kuna za izgradnju prvih stanova… Na početku će to biti osam ili deset stanova. Vidjet ćemo s novim rektorom Sveučilišta kakvi su njegovi planovi. Sigurno neću za 20 godina biti gradonačelnik, ali moja je vizija da Pula mora biti okrenuta moru, mora biti na rivi, da se mora širiti prema Vallelungi, da Vallelunga mora biti prostor kampusa u suradnji s informatičkim firmama. Mislim da moramo paziti na svoje ljudske potencijale, na inženjere iz Uljanika. Uskoro ćemo napraviti jedan klaster, naći se na tribini s tim ljudima i vidjeti na koji način raditi ljetne inkubatore. Zagrebački ZICER je odličan primjer za to. Uglavnom, ne znam hoće li Pula za 20 godina imati 40 tisuća stanovnika više, ali mislim da može imati. Moramo se potruditi napraviti sve što možemo, da je inovativno, drugačije, dinamično, da vratimo ljude u grad.
- U kampanji ste kao jedan od prioriteta isticali obnovu fasada u starom gradu. Jeste li štogod počeli poduzimati u tom smjeru?
- Tvrtke koje upravljaju zgradama su napravile analizu objekata. Detektirali smo koji su punktovi kritični. Recimo, ona derutna zgrada u Tršćanskoj ulici, zatim Zagrebačka ulica, Rakovčeva… Došli smo do toga da je trenutno nužna obnova fasade za 33 zgrade, što bi koštalo oko deset milijuna kuna. Jačat ćemo i projekt Dolcevita na način da sufinanciramo gotovo do 80 posto sredstava za obnovu pročelja. U međuvremenu sam razgovarao i s konzervatorima. Jasno vam je da energetska obnova zgrada koje su zaštićene mora biti u skladu s konzervatorskim pravilima. Sada ide i velika tranša iz EU fondova za energetsku obnovu pa ćemo se prijaviti i za ta sredstva. Upravo educiramo tim ljudi za europske fondove jer ne želimo toliko opterećivati gradski proračun, koji ćemo iduće godine stezati da bude realan. Idu fondovi za škole, vrtiće… Moramo izgraditi jedan, ako ne i dva vrtića, nadograditi onaj na Sisplacu. Zatim su tu i projekti za škole…
- Ove 33 zgrade koje spominjete su očito najkritičnije.
- Da. Sad ćemo prati i čistiti jedan dio fasada, prati ćemo i kante za smeće i kontejnere, sve ono što je pošarano. Upravo ide savjetovanje o novom komunalnom redu. Želimo srediti grad, da su u centru istovjetne reklame, suncobrani, tende…
- Do sada je to bilo pravilo samo na Forumu.
- Želimo da tako bude u cijelom centru grada. On mora biti ujednačen, od štandova na tržnici, do Kandlerove i Prvomajske. Moramo vidjeti što ljudi mogu sami, a što mi kao Grad možemo učiniti. Trebamo urediti tržnicu, bolje iskoristiti najljepšu zgradu na njoj. Komunalni red nam je prioritet. Grad mora biti čist. Kamioni više neće moći ići kroz Prvomajsku i Kandlerovu, bit će dvije pozicije gdje će iskrcavati robu, koju će zatim električna vozila prevoziti do trgovina i ugostiteljskih objekata. Sve želimo da bude čisto, svaka travčica u parkovima. Ne može Park grada Graza biti žut, on mora biti zelen. Započet će i projekt obnove centra u kojem će se kopati Kandlerova i Prvomajska. U Kandlerovoj je šest zgrada jako loše statike pa, prema riječima konzervatora, treba napraviti mikro pilotiranje, ojačati te zgrade da se ne sruše…
- Ono što svakako obilježava početak vašeg mandata, a što je zapravo samo nastavak kampanje za lokalne izbore, jest duboka politička podijeljenost među građanima, barem na društvenim mrežama, ali i ne samo na njima. Takve podjele nikada ne donose ništa dobroga. Ljudi se ukopaju u rovove i ne izlaze iz njih. Smatrate li i sebe na neki način odgovornim za takvu situaciju?
- Ja sam bio nezadovoljan stanjem u gradu zbog čega sam se i aktivirao. To je stanje trajalo dugo. Nakon preuzimanja gradonačelničke funkcije nisam imao nikakvih iluzija da u tri, četiri mjeseca mogu popraviti ono što se kvarilo u zadnjih deset godina. Razlika u političkim razmišljanjima će uvijek postojati i ne vidim ništa loše u tome. Kad bismo bili politički monolitni, to bi nas dovelo do stanja koje smo upravo zatekli. Nadam se da ne težimo tome da budemo monolitno društvo. A ta negativnost na društvenim mrežama, ako ste me to htjeli pitati…
- Duboka podijeljenost obično vodi k negativnosti.
- Ne bih htio da su ljudi podijeljeni u smislu mržnje. To nikako. Ali da drugačije razmišljaju, to da. Moja obitelj i ja smo svakodnevno izvrgnuti mržnji tih trolova, nepostojećih i nebitnih ljudi. I na portalu Glasa Istre i na raznim drugim portalima. Ja se od toga branim tako da ne čitam takve komentare, ali oni dopru do moje kćerke, supruge, majke, na koncu i do mene. I što bih trebao napraviti? Niti se želim, niti se mogu boriti protiv toga. Da se razumijemo, ne prihvaćam mržnju niti na društvenim mrežama niti u društvu, ali različitost svakako da. Jer nisam je ni ja prihvaćao s 18 godina, došao sam iz jednog zatvorenog prostora u glavi, ali sam se ovdje u Puli mijenjao na bolje. Prihvaćao sam ljude koji su različiti i na kraju krajeva bolji od mene. U tom smislu, zašto bih ja bio odgovoran za podijeljenost koju spominjete kad ni na koji način ne sudjelujem u bitkama na društvenim mrežama. Ne stignem se time baviti.
- Ali bave se drugi ljudi, pa i s vaše liste.
- Bave se svakakvi ljudi, ali se zaista ne zamaram time, niti radim strategiju kako će se tko s kime boriti. Ako ljudi s moje liste reagiraju na neprimjeren način, zamolim ih da to ne rade. Mi smo, zapamtite, nezavisna lista, nemamo stranačku strukturu u kojoj ja mogu nešto zapovijedati, niti želim to činiti. Ono što ne želim jest prepirati se, kako s medijima, tako ni s ljudima bez imena i prezimena. Argumentirano treba raspravljati s ljudima koji imaju svoj identitet i dobre argumente. Ako te netko kritizira konstruktivno, pa moraš to prihvatiti, tako ćeš postati bolji. Nitko nije idealan.
- Recimo, niste javno osudili spornu izjavu Željka Ilića, u čijem ste klubu proslavili pobjedu na izborima, od koje se čak i on djelomično ogradio, a radi se o svojevrsnom pozivu na linč. Naprotiv, izjavili ste: Slobodno smo društvo, slobodni ljudi i slobodan Grad. Jeste li time željeli reći da smo prije vas bili neslobodni?
- Time sam htio reći da svatko odgovara za svoje riječi, te da bi se svatko trebao osjećati slobodnim da može nešto reći. E sad, koje su tu konzekvence… Meni je bilo neprihvatljivo da me se povezuje s njim u tom dijelu da sam i ja protiv te djece. Iako Željko nije mislio na tako grub način. Ne kažem da su ljudi prije bili neslobodni, ali kažem da sada osjećaju slobodu da kažu što misle, više nema šaptanja, više nema kombinacija, barem ne što se tiče mene i nove uprave.
- Zašto niste tako pojasnili i novinaru?
- Za mene je ovo bila dovoljna rečenica.
- Koja se može svakako iščitati.
- Jedan dio ljudi je i drugačije iščitao, apsolutna je sloboda i u promišljanju. Svatko odgovara za svoje riječi.
- Nije li trebalo javno osuditi takvu izjavu i smiriti tenzije?
- To je vaše tumačenje da su bile tenzije, ja ih nisam tako vidio. Ilić se poslije ispričao, shvatio je da je pretjerao. On je za sebe preuzeo odgovornost. Pa neću ja za njega to činiti. Na kraju krajeva, vi ste napisali da je on moj simpatizer.
- Slavili ste izbornu pobjedu u njegovom klubu.
- Jesmo, i to je u redu. Ali ponavljam da svatko odgovara za svoje riječi. Mi smo slobodno društvo i od toga ne odustajem.
- Kada ste pobijedili, najavili ste da ćete razgovarati s direktorima gradskih poduzeća. Koliko mi je poznato do tih razgovora nikada nije došlo.
- Niste dobro upoznati sa situacijom. Svi su bili kod mene. I ja sam bio u nekim firmama. Već nakon sedam dana od preuzimanja funkcije svi su bili u gradskoj palači. Nikakvih tu problema nema. Svakodnevno komuniciramo.
- Najavili ste da ćete ih sve smijeniti.
- Gdje ste vi to pročitali?
- U jednom odgovoru koji ste zajedno s Dušicom Radojčić poslali Glasu Istre naveli ste da Gradsko vijeće nije prihvatilo izvješća o poslovanju tih poduzeća zbog čega će direktori biti smijenjeni.
- Nakon izbora nadzornih odbora ići će natječaj za sve direktore. Mene ne zanima je li netko član neke stranke ili nije, svi će se moći javiti na te natječaje, pa i sadašnji direktori. Hoće li netko od njih ostati, to će odlučiti nadzorni odbori i Skupština. Ja se u to neću miješati. Želim prije svega da na direktorskim mjestima budu stručni ljudi. Ako se netko pokazao kao stručan i kompetentan, on će se javiti na natječaj i vidjet ćemo što će biti.
- U nekoliko sam navrata i noću u vašem uredu vidio upaljeno svjetlo. Toliko je posla?
- Je, toliko je posla. Znam biti i do kasno uvečer. Treba ljudima odgovarati na mejlove, komunicirati s njima, neke treba zvati na telefon, ima puno siromaha… Imam sastanke svakih pola sata. Krenem od sedam i pol ujutro i onda to traje.
- Ponekad se i zaboravi svjetlo. Je li to zbog dojma da se stalno radi?
- Ne radim to namjerno, možda je jednom ostalo upaljeno svjetlo kad sam bio u Zagrebu. Ne pada mi napamet baviti se takvim stvarima.
- U cijeloj ste toj gužvi uspjeli otići na godišnji odmor.
- Bio sam s obitelji vidjeti roditelje u Split i bilo mi je lijepo.
- Niste bili na Rabu?
- To nije bio godišnji odmor. Bio sam na Rabu jedan vikend na službeni poziv tamošnjeg gradonačelnika jer je bio festival. Godišnji je bio u Splitu. Nemam nikakvih problema s time, dapače, moglo je biti i više.
- Tek ste tri mjeseca na ovoj funkciji. Mislite da nije preuranjeno za godišnji?
- Ako radim 20 ili 16 sati dnevno, onda mislim da mogu vidjeti roditelje. I ići ću opet kad god je potrebno.
- Koliko ste službenih putovanja imali od početka mandata i gdje ste sve bili?
- Bio sam, dakle, na Rabu, u Umagu, Varaždinu, Bjelovaru, Zagrebu, Splitu, Šibeniku.
- Dosta je to službenih putovanja.
- Pa nije, bit će ih još više. To nisu uzaludna putovanja. Bit će mi drago da ih usporedite s putovanjima, ručkovima i večerama prethodne vlasti. Ja gdje god sam bio imao sam konkretne razgovore. Nema plandovanja kod mene. A vi to interpretirajte kako hoćete.
- Neću ja nikako interpretirati, samo vas pitam.
- Ma ne, to je u redu. Recimo, u Šibeniku sam bio na proputovanju kad sam bio na godišnjem, dakle svojim autom, o svojem trošku. Iskoristio sam priliku obići tamošnje tvrđave. U Splitu sam bio odmah na početku mandata jer sam htio poslati poruku o predrasudama Splita prema Puli i obrnuto. Uostalom, u Splitu se dogodilo iznenađenje, na čelu Grada je intelektualac, što je nakon Keruma jako dobro. U Varaždinu me zanimalo na koji način oni oživljavaju grad. Bjelovar je za mene primjer transparentnosti… To su sve primjeri dobre prakse.
- Pitao sam vas to zato što me zanima hoćete li se kandidirati na parlamentarnim izborima.
- Ne znam još, razmišljam o tome. Ako je to pitanje u kontekstu službenih putovanja, onda razumijem na što ste ciljali, ali naravno da ta putovanja nemaju veze s time. Da, promišljam o nacionalnoj politici. Mislim da Hrvatskoj fali liberalna politička scena, da se napokon moramo okrenuti budućnosti. Uvijek razmišljam nacionalno, ali prvo moram nešto napraviti u Puli da bih se dokazao. Ne sanjam o drugom mandatu. Dobio sam priliku promijeniti grad, a u Gimnaziji me uvijek čeka posao profesora. No, sada želim dati sve od sebe u ove četiri godine, a ako vidim da postoji prostor za još četiri godine, onda ću ići u novi mandat. Istovremeno, kao humanist i novi političar promišljam o nacionalnoj razini, to je normalno, imaju i neki ljudi takva očekivanja od mene, ali prvo moram srediti situaciju u gradu.