KATALOG IZLOŽBE

PULSKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ 1904.-1934. godine: Nezaboravljeni nekadašnji ponos grada

Za razliku od drugih hrvatskih gradova u kojima su tramvaje isprva vukli konji, pulski električni tramvaj je prvi koji je od početka pokretan na električni pogon. Ukupna dužina tramvajske pruge izgrađene do 1911. iznosila je točno 7 kilometara i 274 metra, a tramvajska remiza u kojoj su tramvaji bili smješteni nalazila se na Barakama, u današnjoj Revelanteovoj ulici

| Autor: Mladen RADIĆ
Slika s izložbe (Snimio Duško Marušić Čiči)

Slika s izložbe (Snimio Duško Marušić Čiči)


Četverojezični katalog izložbe "Pulski električni tramvaj 1904.-1934." predstavljen je preksinoć u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre na Kaštelu.

Katalog je to izložbe čije je otvorenje bilo sredinom 2019. u tunelima pulskog Zerostrassea i koja se još uvijek može razgledati, a posvećena je jednom od nekadašnjih simbola Pule, električnom tramvaju koji je do svoje zadnje vožnje 1934. povezivao najveći istarski grad kroz tri linije. O izložbi, katalogu, kratkoj povijesti Pule na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, važnosti uvođenja električnog tramvaja te linijama kojima je tramvaj prolazio govorili su autori kataloga ravnatelj Povijesnog i pomorskog muzeja Istre Gracijano Kešac, te kustosice Gordana Milaković i Katarina Pocedić, koje su ujedno i urednice opširnog i bogato opremljenog kataloga. Budući da su izložba i katalog realizirani uz potporu Istarske županije i Grada Pule, brojnu su publiku u posjetiteljskom centru "Herman Potočnik Noordung" pozdravili pročelnik županijskog Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Vladimir Torbica i pročelnica pulskog Upravnog odjela za kulturu i razvoj civilnog društva Lena Radunić.

Torbica je podsjetio da je PPMI zadnjih nekoliko godina dobio sedam nacionalnih nagrada na području muzejske struke.

- Svatko tko bude želio pogledati ove kartuline u katalogu i na izložbi vidjet će koliko je Pula tada značila i usporedit će tadašnju Pulu sa sadašnjom, kazao je Torbica.

Kako je podsjetio Kešac, kada je izložba otvorena prije skoro tri godine bilo je to povodom dvije obljetnice - 115. obljetnice inauguracije pulskog električnog tramvaja i 85. godišnjice njegove posljednje vožnje, da bi se u međuvremenu dogodile okolnosti koje nisu omogućile da se katalog tiska i prezentira. Sama izložba je izuzetno dobro posjećena, a u nedostatku većih materijalnih ostataka pulskog tramvaja i svjedočanstava njegove povijesti, sjećanje na njega najcjelovitije, najživopisnije i možda najljepše, kako kaže Kešac, je sačuvano na starim razglednicama. Na koncu je 127 primjeraka starih kartulina iz bogate i raznovrsne Zbirke starih razglednica PPMI-ja koju vodi viša kustosica Gordana Milaković poslužilo kao glavni izvor za realizaciju izložbe i kataloga.Ilustracija

Milaković je podsjetila da je krajem 19. stoljeća Pula bila glavna luka Austro-Ugarske Monarhije i moderno vojno-industrijsko središte koje u to vrijeme doživljava intenzivnu socijalnu, urbanu i demografsku ekspanziju.

- Na sjeveru nastaju prigradske četvrti Kolodvor i Šijana, na jugu se razvija Veruda do koje je već dobro razvijena gradska četvrt Sv. Polikarpa, a na njenoj zapadnoj strani intenzivno se razvija naselje Barake na Stoji koje sadrži mornaričko kupalište sa školom plivanja i koje je bilo iznimno posjećeno u ljetnim mjesecima. Spajanje gusto naseljene prigradske jezgre s udaljenim prigradskim četvrtima u to vrijeme je bio prioritet gradskoj upravi. Ministarstvo željeznice 1897., da bi unaprijedilo gradski promet u Puli, traži od inženjera Rudolfa Urbanitzkog iz Linza izradu idejnog projekta za javni gradski prijevoz u Puli, kaže Milaković.

Odlučeno je da tramvaj bude na električni pogon jer se istovremeno u Puli gradi elektrana koja je otvorena 1904. i koja je električnom energijom podmirivala tramvaj i javnu i privatnu rasvjetu, a početkom prošlog stoljeća tramvajski promet bio je najučinkovitiji oblik javnog gradskog prometa. Milaković ističe da za razliku od drugih hrvatskih gradova u kojima su tramvaje isprva vukli konji, pulski električni tramvaj je prvi koji je od početka pokretan na električni pogon. Ukupna dužina tramvajske pruge izgrađene do 1911. iznosila je točno 7 kilometara i 274 metra, a tramvajska remiza u kojoj su tramvaji bili smješteni nalazila se na Barakama, u današnjoj Revelanteovoj ulici. Tramvaj je imao motorna pogonska kola, otvorene i zatvorene prikolice u kojima je bilo 40 sjedećih i 16 stajaćih mjesta. Svečana inauguracija tramvaja upriličena je 23. ožujka 1904. u 9 sati ispred današnjeg Doma hrvatskih branitelja i tramvaj je uskoro postao ponos grada.

Katarina Pocedić govorila je o tri linije koje su tih 30 godina vožnje tramvaja povezivale pulske četvrti, a koje su posjetitelji preksinoćne prezentacije mogli pratiti pomoću projekcije starih razglednica. Kada je tramvaj tek krenuo bile su dvije linije. Prva linija je prometovala na relaciji Mornaričko kupalište - Mornarički kasino (današnji Dom hrvatskih branitelja) - Riva - Željeznički kolodvor i natrag, a vrijeme vožnje trajalo je 19 minuta. Linija 2 je prometovala na relaciji Mornarički kasino - Valerijin park i natrag a vožnja je trajala 8,5 minuta, a na postaji Torion kod kasina bilo je moguće presjedanje. Linija 3 otvorena je za javnost 16. kolovoza 1909. i prometovala je na dionici Ulica Barsan (danas Starih statuta) - Šijanska šuma. Pruga je lipnja 1911. produžena pa je tramvaj vozio do tramvajske postaje Crkva Gospe od Milosti i natrag.

Pocedić je istaknula da je prosječna brzina bila između 10 i 13 km/h na svim dionicama osim na dionici od kupališta do kasina na kojoj je tramvaj znao ubrzati do 20 km/h, a tramvaji su morali biti izuzetno točni kako bi se mogli mimoići dvoja kola na suprotnim trasama.

Kako je podsjetila, nakon Prvog svjetskog rata ovo prometalo gubi na značaju, dolazi do tehnološkog napretka i putnika je sve manje, a počinju prometovati i autobusi. Svoju posljednju vožnju pulski električni tramvaj odvozio je 15. lipnja 1934.

Pocedić je zahvalila svima koji su pomogli realizaciju kataloga, a to su stručne suradnice Katarina Marić i Lana Skuljan Bilić. Za grafičko oblikovanje kataloga i pripremu za tisak zaslužna je Gordana Brborović koja je i jedna od fotografkinja uz Tanju Draškić Savić, lektorica je Mia Levak, tekstove su preveli Rodolfo Segnan, Franka Strmotić Ivančić i Vilijam Žufić. Posebna zahvala ide Silveriju Ghersiju koji je za fotografiranje ustupio sat, zlatni lanac i identifikacijski medaljon jednog od prvih pulskih vozača tramvaja Giovannija Gherschija.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter