PIŠE DAVID ORLOVIĆ

PULSKE PRUGE: Tihi svjedoci industrijske i vojne prošlosti grada

Posebnošću se ističe most mješovite, željezničko-pješačke namjene, kojim je u Puli 1880. otok Uljanik povezan s kopnom. Na kopnu, pruga je najprije išla do otoka sv. Petra. Njegovim povezivanjem s kopnom i gradnja tvornice cementa značila je i postavljanje dodatne pruge i na njemu, a u doba Jugoslavije produžena je trasa i unutar brodogradilišta Crvena zvijezda (Tehnomont)

Do prije desetak godina ovakve manevarke serije 2132 svakodnevno su s teretnim vagonima tutnjale Rivom do brodogradilišta Uljanik

Do prije desetak godina ovakve manevarke serije 2132 svakodnevno su s teretnim vagonima tutnjale Rivom do brodogradilišta Uljanik


Nakon velikog uzleta u izgradnji pomorskog arsenala austrijske, kasnije austro-ugarske mornarice u Puli nakon 1850. godine, uviđa se potreba za željezničkim povezivanjem ratne luke i ostatka Habsburške monarhije. Zakon o gradnji Istarske državne željeznice, tj. pruge (iz smjera Beča) Divača - Pula bio je donesen 1873., a pruga je, nakon tri godine izgradnje, puštena u promet 1876. godine. Valja naglasiti da je u razdoblju od 1904. do 1934. kroz grad prolazila pruga električnog tramvaja s istim razmakom tračnica od 1.435 mm, kao i željeznički kolosijek.

Željeznički kolodvor u Puli sa svojom mrežom kolosijeka trpio je, s vremenom, određene promjene. Imao je najprije ukupno pet paralelnih kolosijeka, zatim osam, a danas ih ima sedam. Uz ložionu (remizu), niz razgranatih kolosijeka vodio je iza skladišta pored nje i do okretišta, koje je uklonjeno otprilike krajem 1990-ih godina. Pula posjeduje još uvijek jedan veliki dio tračničke mreže iako je već dobar dio pruge tijekom godina bivao uklonjen, što planski od stane raznih vlasti i razloga, što zbog nebrige i krađe. Budući da se veliki dio postojećih tračnica prostire duž skoro cijele uvale Pulske luke, a dobrim dijelom prolazi upravo kroz centar grada, pruža se prilika da se pruga revitalizira u svrhu javnog gradskog prijevoza.

Od kolodvora do Arsenala

Godine 1878., provučena je pruga duga 1,241 m od pulskog željezničkog kolodvora, preko Rive, do Arsenala. Radi opskrbe lučkih efektiva na Rivi podno Arene, skretanje je sadržavalo jedan dodatni, paralelni i slijepi kolosijek za opskrbni kran koji kao spomenik jednoga vremena postoji i danas. Uz to, posebno je okretište omogućavalo dovoz vagona na molo Elisabeth, današnji Riječki gat. Unutar Arsenala, pruga je prelazila u gustu mrežu paralelnih pruga između pojedinih skladišta i ostalih vojnih objekata. Posebnošću se ističe most mješovite, željezničko-pješačke namjene, kojim je u Puli 1880. otok Uljanik povezan s kopnom. Na kopnu, pruga je najprije išla do otoka sv. Petra. Njegovim povezivanjem s kopnom i gradnja tvornice cementa značila je i postavljanje dodatne pruge i na njemu, a u doba Jugoslavije produžena je trasa i unutar brodogradilišta Crvena zvijezda (Tehnomont).

Na Vallelungi, sjevernom obodu pulskog zaljeva pored uvale sv. Petra. Tamo je bio izvor slatke vode korišten za kondicioniranje brodskog drveta. Objekti za spremanje streljiva i laboratoriji topništva postoje već od 1854. godine. Između 1908. i 1914. osnovan je c. i kr. Mornarički zavod streljiva na Vallelungi, od uvale sv. Petra do kamenoloma na Punti Aguzzo (Guc). Do kraja 1914. kroz kompleks je provučena pruga s razgranatom mrežom po uzoru na Arsenal, a preko uvale sv. Petra do željezničkoga kolodvora spoj je išao preko željeznoga mosta, vidljivoga i danas. Pruga se koristila i nakon Drugoga svjetskog rata.

Foto

Karta grada Pule s ucrtanim kolosijecima: crno (glavna trasa Pula – Divača), plavo (tramvajska pruga), crveno (industrijski i vojni kolosijeci): Arsenalska pruga (1), pruga za Vallelungu (2), pruga za Šijanu, skladište hrane (3), pruga za „Brionku“ (4), pruga za Valicu-Iliriju (5), dva parkirna kolosijeka uz izlaz iz Kolodvora (6), kolosijek prema skladištima u službi zračne luke (7)

Godine 1905. u pulskom kvartu Šijana dovršeno je c. i kraljevsko vojno skladište za namirnice (k.u.k Militär-Verpflegungs-Magazin). Današnji Italunion, bio je to kompleks zgrada sa skladištima hrane, vojnom pekarnicom i drugim djelatnostima. Kompleks je bio spojen željezničkim kolosijekom s prugom za arsenal i još jednom vezom sa željezničkim kolodvorom. Pruga je išla ulicom starih statuta (viale Barsan) i spajala se s arsenalskom prugom u dva smjera negdje na razini valerijskog parka na rivi. Zapravo, najvjerojatnije se ova trasa većim dijelom podudarala s tramvajskom linijom za Šijanu. U vrijeme Italije gubimo trag kolosijeku unutar kompleksa, a tramvajska pruga općenito biva uklanjana 1934. godine.

Kratki kolosijek vidljiv i danas vodi ka tvornici prehrambenih pekarskih proizvoda Brionka, sagrađenoj 1942. pod Italijom. Nije jasno je li kolosijek nastao tada ili nešto kasnije, 1950-ih. Pruga prema industrijskom pogonu u Šijani postoji i danas, ali se ne koristi. Izgrađena u intervalu između 1971. i 1976. godine, na izlazu iz kolodvora paralelno ide s glavnom prugom za Divaču i skreće ka istoku podno Veloga Vrha. Završava malo prije ceste koja iz Pule vodi ka Zračnoj luci i Valturi, odnosno petlji Stancija Peličeti.

Kolosijek je imao industrijsku namjenu, jer je u tom sjevernom obodu kvarta Šijana izgrađena industrijska zona s nekoliko objekata gospodarske namjene: novu plinaru, halu Tehnomonta, skladište trgovačke tvrtke Istra i otpad. Zadnja uporaba ovog kolosijeka bio je do 2000-ih godina, radi opskrbe plinare i potrebe prijevoza željeznog otpada u i iz Metisa, do kojeg je kolosijek provučen, očito, kasnije.

Titov Plavi vlak

Na sjevernom obodu željezničkog kolodvora, između kolosijeka kojim se izlazi iz kolodvora i kanala koji odvaja Vallelungu, postojala su dva "parkirna" kolosijeka dugačka oko 250 m. Na njih bile smještane "posebne" kompozicije, uključujući i Plavi vlak šefa jugoslavenske države, Josipa Broza Tita, prilikom njegove posjete Brionima ili Puli. Pruga je uništena tijekom izgradnje ceste 119. brigade. Prema planovima iz austrijskog perioda, na istom mjestu postojao je kolosijek prema postrojenju za dezinfekciju vagona.

Nejasna je godina izgradnje kolosijeka koji se od skretanja pruge od Pule prema Galižani od nje odvajao i nakon oko 700-tinjak metara završavao pored skladišta koja su danas ruševna. Izgradnjom petlje Stancija Peličeti, ostavljeni su pothodni prolazi za prugu. Smatra se da je pruga bila u službi opskrbe gorivom za potrebe vojne zračne luke. Planovi iz austrijskog perioda govore da je kratko sličan odvojak postojao i tada, za potrebe opskrbe gorivom.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter