To je obiteljski posao, od mojeg djeda Ištvana, preko oca Petera do mene. Kada su došli u Pulu 50-ih godina prošlog stoljeća, radnja moje obitelji bila je u nekadašnjoj Lenjinovoj, pa smo potom odselili iza Arene. Do 1997. sam radio u Uljaniku. Onda sam ipak odlučio da je obiteljski obrt vrijedna stvar i nisam želio da se to ugasio pa sam 1999. otvorio svoju radnju u Flanatičkoj gdje sam i danas

Iako već godinama zanati i mali obrti polako nestaju, jedan takav u centru Pule uspješno odolijeva tim negativnim trendovima. Štoviše, čini se i kako se uspješno prilagođava novim zahtjevima i uvjetima na tržištu. Riječ je o obrtu za oštrenje sječiva u Flanatičkoj ulici, već desetljećima u vlasništvu obitelji Pazmanj. I dok se nekada za ovaj zanat završavala škola, prolazilo šegrtovanje i u konačnici polagao majstorski ispit, danas za njega formalnog obrazovanja nema.

Djed Ištvan

- To je obiteljski posao, od mojeg djeda Ištvana, preko oca Petera do mene. Kada su došli u Pulu 50-ih godina prošlog stoljeća, radnja moje obitelji bila je u današnjoj Flanatičkoj ulici, nekadašnjoj Lenjinovoj, pa smo potom odselili iza Arene u privatni poslovni prostor, a kada se moj otac Peter razbolio i morao zatvoriti radnju 1993., a vlasnik prostora nije želio produžiti zakup, ja sam nastavio taj posao. Do 1997. radio sam u Uljaniku, ali sam nakon posla dolazio pomagati ocu i uglavnom radio na oštrenju lanaca za motorne pile. Onda sam ipak odlučio da je obiteljski obrt vrijedna stvar i nisam želio da se to ugasio pa sam otvorio svoju radnju 1999. u prostoru gdje sam i danas, u sklopu našeg stana u Flanatičkoj ulici, gotovo u dahu priča nam Tibor Pazmanj, danas treća generacija u ovoj obitelji oštrača noževa.

Obiteljsku tradiciju započeo je, dakle, djed Ištvan koji je 1922. završio šegrtsku školu za oštrača sječiva u Novom Sadu, da bi diplomu za uspješno položen majstorski ispit dobio 1944. godine. Kada su gradske vlasti, tada vrlo prazne poslijeratne Pule, javnim oglasom pozivale zanatlije raznih specijalnosti da dođu i nasele se u Puli, zauzvrat im obećavši stan i poslovni prostor, obitelj Pazmanj uzima svoju opremu, mašinu za oštrenje i sav alat, i dolazi u najveći istarski grad 50-ih godina. Otada do danas jedini su oštrači sječiva na Poluotoku, a zanimljivo je i da još uvijek rade s istom opremom, i to još uvijek s brusnim kamenom, iako su mnogi prešli na brusne trake.

- Od grada je tada naša obitelj dobila prostor u Flanatičkoj, nekadašnjoj Lenjinovoj ulici, gdje je bila Narodna tehnika. I dok je poslovni prostor bio odmah useljiv i odmah smo počeli raditi, stambeni dio koji se nalazio iznad trebalo je preurediti. Prvi klijenti bila su nam velika poduzeća poput tvornice stakla, tvornice cipela Astra, tvornice odjeće Arena, ali i vojska i bolnica. I dok su nam iz tvornice stakla stizali alati kako bi koja smjena završavala s radom, s Muzila su nam na oštrenje stizali noževi iz kuhinje i brijačnice. Zapravo, u to su vrijeme svi zanatlije, i to slastičari, fotografi, brijači…, najviše živjeli i radili od vojske pa smo baš pričali da ne bi bilo toliko niti loše da se vojska vrati u Pulu, kaže nam sjetno danas 86-godišnji Peter Pazmanj i tužno rezimira da polako nestaju stari zanati, a s njima nestaju i naučnici. Za 20 godina, zaključuje, izumrijeti će svi zanati! (Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)

Povezane vijesti

• PULA ZA GUINNESSA: U Areni najveći ljudski svjetlosni znak
• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• Jedinstvena vizualna atrakcija - 360° 3D mapping na Forumu