IZRADIO 600 MAKETA

PULJANIN RICHARD PERŠIĆ gotovo je dva desetljeća radio u Uljaniku u svojoj struci. Nakon propasti škvera vratio se hobiju iz djetinjstva i NAPRAVIO BIZNIS

| Autor: Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Richard Peršić

Richard Peršić


Sam je izradio jedra, zastave, čak i špagu. Na palubi se nalazi mini štednjak s tavama, noževima i daskom za sjeckanje, a pored kuhinje uredno su složena drva * Trabakul je bio važan transportni brod kojim su se prevozili hrana i piće, ali i raznovrstan teret, čak i trupci. Posadu je činilo desetak ljudi * Sveukupno mu je za izradu trabakula trebalo šest mjeseci svakodnevnog višesatnog rada

Izradom maketa bavim se od djetinjstva, otkad znam za sebe, kaže 46-godišnji Richard Peršić, diplomirani inženjer strojarstva, bivši uljanikovac koji je izradio oko 600 maketa. Nakon propasti Arsenala, gdje je radio 18 godina, lani je otvorio obrt za izradu modela i maketa i smjestio ga u Uljanikovu kasarnu na bulevaru.

Tu je, međutim, tek jedna od triju njegovih radionica budući da je za izradu kompliciranih maketa brodova, podmornica, aviona, kuća, pa i cijelih sela, potrebno puno opreme, strojeva i alata.

foto

Za izgradnju trabakula trebalo mu je šest mjeseci

- Najviše surađujem s muzejima i privatnim kolekcionarima. Bilo što se može prikazati u maketi: izrađujem sve, od brodova, preko podmornica, aviona, tenkova do zgrada i diorama. Tako sam, prema jednoj fotografiji, izradio trodimenzionalni prizor dvojice vojnika na ruskom frontu, u snijegu. Radio sam za muzej Gallerion u Novigradu, muzej u Sesvetama. Za Općinu Vrsar izradio sam maketu samostana sv. Mihovila, nabraja Peršić.

Trenutno sastavlja sedam maketa plovila za Novigrad dalmatinski, odnosno tamošnji muzej koji je u osnivanju. Za njih sklapa gajetu, kaić, podmornicu UB-11, rimsku galiju, krstaricu SMS Sebenico, vlainu i trabakul "Sveti Ante".

- Ta plovila su vrlo bitan dio njihove povijesti. O nekim plovilima postoje samo stare slike iz Prvog svjetskog rata, kaže i pokazuje nam crno-bijele fotografije. Onda je samo na temelju te informacije potrebno minuciozno odraditi posao, sa svim potrebnim detaljima. U radionici iznad bulevara nalazi se metar i pol duga maketa trabakula iz 1864. godine, originalno dugog 15 metara, izgrađena za novigradski muzej, ali i njegova mini verzija od 56 centimetara koja je Peršiću donijela srebrnu medalju u Rijeci, na nedavnom 25. državnom natjecanju brodomaketara u C1 (brodovi na jedra i vesla), od ukupno devet kategorija. U C2 kategoriji plovila na motorni pogon također je osvojio drugo mjesto maketom njemačke podmornice UB-11 iz Prvog svjetskog rata.

foto

Podmornica UB-11 iz Prvog svjetskog rata

Koliko je tu strpljenja i akribijskog rada potrebno kazuje činjenica da je samo na minijaturnu podmornicu od 56 centimetara bilo potrebno "zakucati" čak četiri tisuće ručno izrađenih zakovica. Podmornicu je gradio dva mjeseca: kostur, kobilica i rebra su od drveta, unutrašnjost je popunjena pločama stirodura, dok je trup plastificiran.

Za izradu trabakula koristio je jasen: paluba je spojena klinovima, a ima ih više od tisuću. Sam je izradio jedra, zastave, čak i špagu. Tu je niz detalja o kojima ocjenjivačka komisija na natjecanjima posebno vodi računa i koji bivaju presudni pri dobivanju bodova i konačnom poretku. Na palubi se nalazi mini štednjak s tavama, noževima i daskom za sjeckanje, a pored kuhinje uredno su složena drva.

- Takvi brodovi plovili su mjesecima i na palubi se kuhalo. Ovaj se brod nalazio u Novigradu dalmatinskom i plovio je do 1900. i neke godine, na području Novigrada, kaže i pokazuje potpalublje u čiji je pramčani i krmeni dio smjestio osam ležajeva, dok se u sredini nalaze bačve i drugi teret. Naime, trabakul je bio važan transportni brod kojim su se prevozili hrana i piće, ali i raznovrstan teret, čak i trupci. Posadu je činilo desetak ljudi. Još jedna zanimljivost nalazi se na palubi: kovčeg s porculanskim tanjurima, svilom i drugim dragocjenostima izrađen prema originalu koji se čuva u Novigradu. Sveukupno mu je za izradu trabakula trebalo šest mjeseci svakodnevnog višesatnog rada.

foto

Detalji transportnog broda iz 19. stoljeća

Pokazuje nam nacrt plovila MC Brioni, prvog parnog broda koji je u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije vozio za Brijune, čiju maketu također planira izraditi. Bio je izgrađen 1907. godine, a plovio je kasnije pod talijanskom, njemačkom, a neko vrijeme i jugoslavenskom zastavom, kaže pulski modelar.  

Uspješno je izrađivao makete aviona i brodova na daljinsko upravljanje, a u jeku koronakrize za pulsku bolnicu proizvodio je praktične vizire i prozirne pregrade za šaltere.  

Peršić je utemeljitelj Kluba maketara Pula 2004. koji se nalazi u Društvenom centru Rojc, u sklopu kojeg zajedno s dvojicom kolega podučava djecu modelarstvu. Na 90-minutnim radionicama djeca zajedno s roditeljima uče kako sklopiti papirnate makete, bilo da je riječ o dizalici, automobilu ili space shuttleu. Osim toga, drži tečaj brodomodelarstva u Tehničkom centru na Verudi, kao i tečaj digitalne fotografije i dronova. Peršić je član Upravnog odbora tehničke kulture Grada Pule. Kaže da bi se nekad u Uljaniku, prilikom izgradnje svakog broda, izrađivale i dvije njegove makete.

foto

Kuhinja na palubi trabakula

- Jedna je odlazila brodovlasniku, a druga se čuvala u Uljaniku. I sad ih je iza zidina Arsenala razasuto 70-ak. Peršić je htio da sve makete budu na jednom mjestu, ponudio je da skrbi o njima, da bi se očuvale. Međutim, Uprava novog društva Uljanik brodogradnja 1856. odlučila je da ostanu u krugu brodogradilišta. Zasad ništa neće biti ni od planirane izložbe o povijesti pomorstva u Istri koju je Peršić planirao organizirati u Muzeju suvremene umjetnosti Istre, a za koju bi se koristile Uljanikove, ali i druge makete. Korona je sve zaustavila i prolongirala.

Podmornica s dvije torpedne cijevi

Podmornica iz Prvog svjetskog rata SM-UB 11 bila je duga 28 metara, široka 3,2, istisnine od 141 tone. Imala je dvije pramčane torpedne cijevi i palubni mitraljez. Dizajnirana je tako da može ploviti uskim i plitkim morima u području Flandrije, da se brzo i efikasno može koristiti u neprijateljskim lukama. Imala je posadu od 14 članova, uz maksimalni operativni doplov do 2.800 kilometara. Trabakul je naziv za tradicionalni jedrenjak s dva jedra koji je plovio istočnom obalom Jadrana. Bio je u upotrebi od 18. do početka 20. stoljeća. Manji trabakuli bili su dugi od 14 do 20 metara, nosivosti 40 do 100 tona, a veći su dosezali dužinu od 30 metara, uz nosivost od 60 do 200 tona.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter