NAJNOVIJE


PIŠE Duška PALIBRK

Pula studentski inkubator

Duška Palibrk

Dok teška industrija gubi bitku s novim tehnološkim dobom - da ne zalazimo u ljudske, pa i moralne kategorije tog poraza u nas - dobro je okrenuti se razvoju novih gospodarskih niša, prvenstveno utemeljenih na novim znanjima. Majušna Irska, recimo, iz gospodarski potonule ekonomije naglo se lansirala među najjače globalne računalne lidere i sada je zemlja u koju se masovno useljava. A susjedni nam Trst iz pepela golemog lučkog, industrijskog i trgovačkog središta izrasta u sve jači sveučilišni grad i centar kreativnih industrija, obnavljajući se i demografski.

I Pula ima takvu šansu. Dok tone brodogradnja, posljednji teškoindustrijski bedem Poluotoka, ali i znanstveni i tehnološki inkubator - dobra je vijest da Dobrilino sveučilište raste i privlači mlade snage iz cijele Hrvatske, i brucoše i profesore, visoko obrazovane stručnjake i doktore znanosti koje možemo ovdje i zadržati ako budemo pametni. Akademska zajednica je to od četiri i pol tisuće studenata i 156 profesora, uz još stotinjak drugih zaposlenika na pet fakulteta, dva odjela i Muzičkoj akademiji. Novi inkubator znanja. Potencijali za nove pravce razvoja. Ali samo potencijali ako ne osmislimo strategiju razvoja i kako zadržati i koristiti sva ta nova znanja. Uz onu, naravno: znanje naprijed, podobnost stoj!

Čitava Istra, poznato je, demografsku stabilnost, za razliku od drugih dijelova zemlje, može zahvaliti upravo novim doseljenicima, većinom domaćima, ali i prekograničnima. Veliki grad i prepoznaje se po svojim ljudima i sadržajima koje oni proizvode, ne po površini na kojoj se prostire ili visini koju dosežu njegovi neboderi. Žitelji velikog grada stigli su s raznih strana (svijeta), privučeni brojnim mogućnostima koje grad nudi, koje onda potom i sami stvaraju i šire, vabeći neke nove sugrađane. Tako se Pula i podizala iz pepela već nebrojeno puta u povijesti. Zahvaljujući stručnjacima i obrazovanim ljudima koji su dolazili i izdaleka.

Zasad, da je Pula sveučilišni grad ne prepoznaje se ni na trgovima, kamoli u društvenom, "nedajbože" i političkom životu grada. Ne prepoznaju se studenti, ali ni njihovi profesori, dovoljno ni kao kreatori u životu zajednice, ali ni kao publika. Na ionako rijetkim gostovanjima klasičnih glazbenika, posebno većih orkestara, kada je u jedinim nam dvjema zatvorenim dvoranama u Puli, u Istarskom narodnom kazalištu i Domu branitelja, više ljudi na pozornici nego u gledalištu, svaki put se zapitam gdje su ti naši studenti glazbe.

Gdje su svi ti studenti među kazališnom publikom, na predavanjima, promocijama knjiga, u jedinom nam kinu? Ne bi ih bilo previše ni na pulskom Sajmu knjige, uz filmski festival najvažnijem kulturnom događaju u gradu, da ne rade za štandovima preko student-servisa. Na iksice, kao mi nekada na indekse, mogu dobiti sve te ulaznice sa studentskim popustom, često i besplatno. To su gušti studiranja u novom, velikom gradu koji širi vidike. A veliki je grad, ponovimo, velik po svojim žiteljima.


Podijeli: Facebook Twiter