Pula je preksinoć cupkala u ritmu laganih, ali i nešto žešćih nota koje su, na 14. izdanju Pulske noći, dopirale iz svih kutaka grada. Bila je to završna fešta u organizaciji Grada, Pula film festivala i agencije Avenue koja je, prema zamisli gradskih otaca, trebala pogoditi svačiji ukus, turista, Puležana, namjernika. Muzika je mamila već na tržnici, gdje su nastupili Double Dose i grupa Val, pravac kretanja potom je bila Flanatička, odakle se mnoštvo zaglavilo na Portarati, gdje su nastupili Šajeta i Alen Vitasović. Lijevo, na Giardinima, po 20 kuna mogle su se kušati srdele. Ćevapčiće nismo primijetili. Ovdje je publika uglavnom bila sjedalačka: dok su iz brojnih kafića, čije su terase okupirale pješačku zonu, uglavnom treštali agresivni elektroritmovi, na rubu Giardina šačicu entuzijasta zabavljali su Livio Morosin, Macola Band i Old Friends.
Iako službeno nisu bili dio ove velike pučke fešte, priliku su iskoristili trgovci, ugostitelji i organizatori raznih festivala, pa su nas tako, na putu prema Kandlerovoj, iznenadili ugodni elektro ritmovi u Titovom parku gdje si se mogao komotno opustiti i napuniti baterije za gužvanac koji slijedi. No, kao i lani, i ova je Pulska noć bila ležerna, ugodne temperature, koju su na Forumu podizali Koktelsi. Krenuli su u hlačama, da bi se potom preodjenuli u škotske suknjice koje su im odlično pristajale. Dečki su vrtjeli turovima, a faldice poskakivale u ritmu muzike za ples, čime su pokazali da odjeća nije krojena za muškarca ili ženu. Ona je, baš kao i parfem, uniseks, kreirana za ličnost, a ne spol. Ispred njih, skakao je Forum, gdje su nastupili i Grooversi. Nekoliko desetaka metara dalje, Trg sv. Tome, gdje su nastupili Primo tajo i Jazz orkestar, bio je gotovo meditativan. Malobrojna publika uživala je ispred Katedrale, a zvuci kontrabasa milovali su posjetitelje koji su večerali u obližnjim restoranima.
Svirka se odvijala na ukupno šest punktova, a nešto mirnije bilo je na Danteovom trgu, uz Ad Libitum. Pulska noć poklopila se s nastupom Miroslava Škore u vrtu Doma hrvatskih branitelja, koji je također bio jak mamac za publiku. Muzika je bila glasna, a mnogi bez karte tiskali su se uz ogradu poput roja pčela, nastojeći doživjeti koncert svim čulima.
S Foruma skrećemo prema rivi. Ovdje, jednu ulicu iza svjetala pozornice, buka prestaje. Prolazimo pored praznog i tihog Arsenala, čija su svjetla pogašena. No, terasa istoimenog kafića preko puta, koji se nalazi na mjestu nekadašnje ćevabdžinice, krcata je. U fino uređenom interijeru promatramo crno - bijele fotografije nasmiješenih brodograditelja iz nekih minulih, prosperitetnih vremena. Kad se proizvodilo, a od proizvodnje živjelo. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)