Promptnom reakcijom putnika Pulaprometovog autobusa, njihova vozača i djelatnika Hitne medicinske pomoći danas ujutro je starijem gospodinu spašen život, čemu sam osobno svjedočila. Ušavši u autobus najprije nisam ni shvatila što se događa. Tek me glasno razgovaranje jedne putnice na mobitel prisililo da podignem pogled i na jednom od prvih sjedišta ugledam starog gospodina, pognute glave, blijedog poput krpe s već plavim usnicama.

"Da ga polegnemo? Dakle, ne na bok, već na leđa… Da mu prekrižim ruke, u redu" odzvanjalo je autobusom… I baš kako ih je navodio dispečer s hitne, vozač i gospođa polegnuli su gospodina, a gospođa pogledom, prema uputama s telefona, počela tražiti tko je najsnažniji da započne reanimaciju.

Odluka je pala na mladića koji se, uz desetak starijih žena, činio najsnažniji i koji je, uostalom i dao mobitel da se pozove hitna. Na sreću, on je hrabro pristupio naprijed, bez uobičajenih rečenica koji bi mnogi izrekli - od toga da to oni ne znaju, da ih je strah, kako ne bi baš oni… Nije se pobunio da bi odluka života ili smrti mogla pasti na njegova leđa. Možda i od trenutnog šoka.

Na sreću, prije negoli je reanimacija trebala započeti, stari je gospodin počeo disati i cijeli je autobus odahnuo. Dok je gospođa i dalje slušala upute medicinskog djelatnika preko telefona, kola hitne pomoći stigli su doslovce u tri minute. Kako su uspjeli u tako kratkom roku stići do centra Štinjana gdje se autobus zaustavio, ne znam ni sama.

Zašto ovo pišem - jer osjećam veliku zahvalnost gospođi (ne želim je imenovati bez njezina odobrenja) koja je prva primijetila da gospodin nije samo zadrijemao već je kolabirao. Koja to nije ignorirala već ga je svim silama, slušajući upute djelatnika s hitne medicinske pomoći, pokušala dozvati u život. Zbog mladog čovjeka koji se nije libio pomoći, bez riječi protivljenja… Zato što je ova priča još jednom pokazala koliko je potrebno da se javnost educira za pružanje prve pomoći i održi nekoga na životu dok hitna ne stigne.

Nedavno sam u razgovoru s ravnateljem Zavoda za hitnu medicinu Istarske županije dr. Srđanom Jerkovićem, doznala da se naša hitna može pohvaliti da im se postotak uspješnih oživljavanja na trenu sa 2,2 posto popeo, kroz samo šest godina, na 20 posto, a da u prvih osam mjeseci iznosi čak 26 posto. Od toga su broja gotovo 50 posto reanimacija započeli laici. Upravo na to medicinski djelatnici upozoravaju - stanovništvo mora biti educirano kako bi održavalo život do njihova dolaska i kako je svaka minuta bitna i čini razliku između života i smrti.

Kasnije, kada je pacijenta hitna odvezla, gospođa je putnicima pojasnila da su je, u pružanju pomoći, smirile jednostavne i koncizne upute djelatnika s druge strane telefona. Jedno je pisati ili čitati o postocima spašavanja života i uspješnih reanimacija, a sasvim drugačija stvar posvjedočiti se o ovim brojkama osobno i zapitati se koliko bi ljudi ovako reagiralo. U nadi da je stariji gospodin dobro, mogu samo poželjeti da će se, ukoliko jednog dana bude slabo nama ili nekome od naših bližnjih, ili doživimo nezgodnu ili nesreću, pronaći netko tko neće okrenuti glavu već reagirati i pomoći nam do dolaska medicinskih djelatnika, kao što je to bilo danas. (B. PETROVIĆ)

Povezane vijesti

• Pulapromet nabavlja 20 novih autobusa na prirodni plin
• U bus sa psićem samo u "posebnoj ambalaži"
• Pula preuzela udjele i dugove suosnivača Pulaprometa