Dio bolnice na brdu Svetog Mihovila postala je i dotadašnja ubožnica
- Teško je govoriti o bolnici, a da se spomenu samo zgrade, potrebno je spomenuti i ljude. Ako se spomenu samo zgrade, onda je predavanje previše šturo, ako se spomenu i ljudi, onda je popis podugačak i uvijek postoji bojazan da se nekoga izostavi, kazao je dr. med. Ivica Donkić-Pavičić, cijenjeni umirovljeni otorinolaringolog na predavanju u Studenskom centru Pula, bivšoj zgradi ORL-a, koje su organizirali Grad Pula, Mjesni odbor Gregovica, Istarsko povijesno društvo i Studentski centar Pula. U povodu Dana sv. Mihovila ovaj se ugledni liječnik osvrnuo na povijest bolnice na brdu svetog Mihovila.
Harao sifilis
Govorio je o činjenici da je brdo na kojem se nalazi bolnica bilo nastanjeno još u doba Histra, a bilo je govora i o prapočecima zdravstva u Puli. Govorio je i o hospitalima koji su imali javnu zdravstvenu ulogu, kao i o činjenici da početkom 1300-ih Dante u svojoj "Božanstvenoj komediji" spominje brdo sv. Mihovila. Hospitali su bili, kazao je, i starački domovi, i sirotišta i bolnice. Spomenuo je i bolnicu koja se nalazila kod današnje pizzerije Jupiter, te prvu bolnicu u Ulici Sergijevaca, ispod uspona koji vodi kod crkve sv. Franje, u zgradi koja više ne postoji. Potom je 1886. godine otvorena Mornarička bolnica, a 1872. godine krenula je epidemija velikih boginja s velikim postotkom smrtnosti. Budući da se u svijetu već cijepilo protiv te bolesti, a u Puli stanovništvo nije bilo procijepljeno, kod crkve sv. Antuna napravljena je svojevrsna baraka sa 70 kreveta. Kada je prošla epidemija, baraka je eliminirana, a tamo je sagrađena bolnica koja je imala kirurški odjel, interni i dermatološko-sifilitički jer tada je bilo puno slučajeva sifilisa. No, veli da su nedostajali odjeli za zarazne i psihijatrijske pa i ostale bolesti, okolo su bile kuće i nije bilo mogućnosti za širenje, bilo je govora o tome da se bolnica otvori kod Monte Ghira, no tadašnji gradonačelnik Ludovico Rizzi rekao je da će to biti na brdu sv. Mihovila.
Razvoj ustanove
Predavač se osvrnuo i na natječaj za izgradnju bolnice i kako je pobijedio konzorcij iz Pule s 13 posto nižom ponudom. Prvi je paviljon sadržavao upravu, bile su tu časne sestre, bolničari i pet kreveta rodilišta, interni je odjel imao 120 kreveta, pa je tu bio kirurški, iza kirurgije psihijatrija, željezna vrata i zarazni odjel, zatim kuhinja, praonica, mrtvačnica, prostor za dezinfekciju, odnosno šest liječnika na 300 kreveta.
Bolnica je, kazao je, svečano otvorena 6. listopada 1896. Govorio je potom o premještanju odjela, svim promjenama koje su se dešavale, o poznatom doktoru Ortensiju Pepiju. Spomenuo je niz liječnika koji su svojim radom i trudom omogućili rast i razvoj bolnice u raznim epohama, a to je poduža lista. Prikazan je rast i razvoj bolnice sve do današnje suvremene ustanove.
Spomenuti su i brojni liječnici koji su doprinijeli radu bolnice i formiranju pojedinih odjela kroz povijest. Naveo je, između ostalih, dr. Vandu Hahamović, pedijatricu koja je, u nedostatku pedijatrijskog odjela četrdesetih godina prošloga stoljeća pregledavala djecu na bolničkoj porti, a potom ih liječila u dijelu tadašnjeg zaraznog. Bilo je govora i o jednoj od prvih pedijatrica novijeg doba koje se starije generacije sigurno sjećaju, Nadi Sišul. Spomenuti su cijenjeni liječnici rendgenolozi Teodor Maksimov i potom svestrani Ivo Borovečki, zatim neuropsihijatar (dok se specijalizacija zvala tako) i ravnatelj bolnice Zvonimir Duić, doktori Tonković, Dabo, čiji je unuk bio u publici i u ulozi organizatora, kao povjesničar, ali i činjenica da je u rujnu 1980. godine na čelu bolnice bio istražni sudac, poznati Bruno Ivinić neko vrijeme radi sanacije te zdravstvene ustanove, te niz drugih liječnika koji su vodili bolnicu kao Medicinski centar koji je obuhvaćao i današnje domove zdravlja, ali i razne voditelje bolničkih OUR-a, kojih je u nekim godinama bilo jako puno. No, naveo je da je nemoguće sve spomenuti jer su tu bili brojni liječnici koji su tu vrlo predano radili i dali svoj doprinos.
Donkić-Pavičić kazao je da je Medicinski centar kao takav prestao djelovati 1994., potom je ustanovljena Opća bolnica Pula. Bilo je riječi i o zbornicima, znanstvenoj jedinici i znanstvenom radu, spomenut je višegodišnji mandat još jednog uglednog liječnika, Lemsa Jerina, sve do današnje ravnateljice dr. Irene Hrstić.