PRIČA IZ PRVE RUKE: Kako sam proživjela dramatično slijetanje aviona u pulsku zračnu luku. Neki su se molili, djeca su povraćala. Mislila sam da smo gotovi

Ryanairov zrakoplov koji je u nedjelju jedva sletio u Pulu / Lara Bagar

Mislila sam da ću umrijeti. Onako kako se događa u filmovima katastrofe. Sjediš u avionu, a on kao da je izgubio kontrolu, ubrzava i ide prema dole pa se naglo digne. Strah je, doslovno, paralizirajući. Juriš u smrt. Zavezan za avionsko sjedalo nemaš gdje pobjeći. Gadan osjećaj. Iako sve traje možda koju minutu, djeluje kao vječnost. Nitko ništa ne govori. Ni stjuardesa se ne pojavljuje. Pilot se javlja i kroz zvučnik koji krči i s engleskim naglaskom koji u tom trenutku još manje razumiješ nešto govori vrlo smirenim zen glasom..

U jednom trenutku te od silne panike ulovi spokoj, pomirenje sa sudbinom. Što je tu je. Addio. Zbogom. Konjec. The End. Pred očima ti se vrte razni scenariji - kako se zabijaš u pistu ili more, kako više nećeš vidjeti svoje dijete ili pak kako si preživio i ipak trčiš svojima. Eto, takav je bio osjećaj putnika koji su protekle nedjelje na letu Ryanairom iz Londona prema Puli pri slijetanju zbog orkanske bure, odnosno jakih turbulencija doživjeli filmsku scenu koju dugo neće zaboraviti.

Naime, vrlo ugodan let se na svom kraju, zbog strašnih naleta vjetra kada je trebao sletjeti na pistu pulske Zračne luke, pretvorio u pravu noćnu moru. Jaka bura je gadna. Znaju to moreplovci, a i piloti. Ono što se događa na brodu događa se i u zraku. Tako se u jednom trenutku avion počeo ljuljati gore dole, a zvuk motora bio je sve glasniji. Što se više zvuk pojačavao, to je atmosfera u avionu bila napetija te se mogla rezati žiletom.

Uspavani putnici odjednom su se ispravili i grčevito se držali za sjedala. Srećom da su još uvijek pri letu potrebne zaštitne maske pa su one štitile od uzvika. Samo su oči iznevjereno gledale jedne druge. Tišina koja je gora od bila gora od buke. Nitko ništa ne govori, ali slijetanja nema. Ubrzavanje prema pisti i onda dizanje. Kruženje oko aerodroma. Panika na letu. Neki se mole, drugi zatvaraju oči, djeca povraćaju. Jedni se pitaju "Ima li pilota u avionu", cinici misle da je ovo možda prvi pilotov let jer je povratna karta koštala oko 30 eura, pa eto ti sad, koliko para toliko muzike.

No, činjenica je da je pilot toliko iskusan i zna do kuda može letjeti te da ni u jednom trenutku ne ugrožava let putnika. Zapravo, naznake da nešto ne valja bile su na samom početku. Polijetanje sa londonskog Stansteda kasnilo je pola sata. Nitko nije mogao pomisliti da je to zbog vremenskih uvjeta, no vjerojatno je bilo upravo zbog toga jer je let za Rijeku u isto vrijeme bio otkazan. A pulska bura prema riječkoj je povjetarac pa su ipak procijenili da mogu krenuti. Da su znali, vjerojatno ne bi, ali isto tako da nisu mogli sletjeti ne bi riskirali te bi nas odveli do Venecije, gdje su navodno neki letovi i završili, a i mi smo to pomislili u trenutku kada smo se udaljili od Pule te se našli iznad Kamenjaka i Porera i kružili u zraku. Tako blizu a tako daleko.

U jednom trenutku pilot je procijenio da je "zrak čist" i krenuo prema pulskoj zračnoj luci. More s bijelim ovčicama iz ptičje perspektive djeluje predivno, no tada nije bilo tako, znak je to da bura i dalje dere. Nada i strah. Pomiješane emocije među putnicima. Hoće li uspjeti? Hoće. Lovi prostor između dvije struje i nekako se ne baš elegantno i vrlo vješto provlači i dosta grubo slijeće na pistu. Bilo je to najgore i najbolje slijetanje ikada. Manevar je savršen i pljesak u avionu nije onaj konfekcijski nagradni nego su to prave ovacije pilotu kojemu ovo, definitivno, nije prvi let.

Djeca su uskliknula sa ručicama u zraku, njima je to bio kao Gardaland. "Putovao sam svugdje po svijetu ali ovo još nisam doživio", kaže mi Amerikanac globetrotter kada smo sletjeli na pulski aerodrom. Bio je to onaj trenutak kada ljubiš tlo, ne iz domoljubja već od sreće da si preživio. Dođe ti da izvadiš bocu dobrog džina koji si po jako povoljnoj cijeni kupio u londonskom dutyju ili da se zaletiš do ovoga pulskog i kupiš nešto po isto tako povoljnim cijenama da proslaviš povratak domu, slatkom i sigurnom domu.