Nema tog zakona, propisa ili ugovora u kojem snalažljiviji građani ne mogu pronaći barem rupicu kroz koju bi provukli svoje interese. Kupovina prvog stana za mlade obitelji, sufinancirana modelom poticane stanogradnje, znane kao POS, godinama je smatrana dobrim načinom državne potpore onima koji bi teško stekli vlastiti krov nad granom. Ali, poduzetniji posovci u nekoliko istarskih gradova smislili su i originalniji način za upotrebu uz poticaje kupljenog stana. Oni su ga, kako smo izvještavali u našem listu, iznajmljivali turistima, pa smo tako, uz državnu potporu, dobili poticanu apartmanizaciju, odnosno trošenje javnog novca za privatni biznis.

Skandal je najprije izbio u Umagu, gdje se iznajmljuje više od polovice stanova u POS-ovim zgradama namijenjenim klasičnom, obiteljskom stanovanju. Neki od tih stanova kategorizirani su kao apartmani za najam turistima, drugi se iznajmljuju ilegalno, a u svakom slučaju riječ je o snalažljivosti iznajmljivača koji koriste činjenicu kako u zakonu nigdje ne piše da se stanovi kupljeni preko modela POS-a ne mogu iznajmljivati ili prodavati.

Dodatna zanimljivost je da se u Umagu time bavi i činovnik u gradskoj upravi kojem POS-ovi stanovi i njihova prodaja spadaju u opis poslova na radnom mjestu. Iznajmljuju se i POS-ovi stanovi izgrađeni u Puli, i sve je to posve legalno, što su potvrdili i u državnoj Agenciji za promet nekretnina. Trend je i da se stanovi iznajmljuju barem preko ljeta – u to vrijeme obitelji koji u njima žive presele negdje drugdje – kako bi se lakše otplaćivali krediti na poticane stanove.

Ipak, činjenica je kako iznajmljivanje POS-ovi stanova iako je legalno, nije i pošteno. Ne samo zbog povoljnijih uvjeta pod kojima su kupljeni, nego i zbog jednostavnog razloga da se tako narušava kvaliteta života onih stanara koji ne iznajmljuju teško stečene kvadrate. Njima turisti mogu samo smetati, ali i oni smetaju turistima koji žele mir i komfor kao da su u apartmanskom naselju.

Da se tom problemu može jednostavno doskočiti, pokazali su ovih dana u Novigradu gdje su kupcima subvencioniranih stanova postavili ograničenje prodaje i(li) iznajmljivanja stana na pet godina od dana kupnje. Iznajmi li se stan turistima u tom roku, on će se vratiti u vlasništvo grada Novigrada, a vlasnici će morati potražiti drugi krov nad glavom.

Zašto se tih „detalja” nisu sjetili u drugim gradovima, odnosno na razini cijele Hrvatske, posebno je pitanje. U zakonske akte i pravilnike po kojima se kupuju POS-ovi stanovi ne bi bilo problem uvrstiti takvu ili sličnu klauzulu kojom se jamči da država ili gradovi ne potiču apartmanizaciju, nego isključivo, koristeći novac poreznih obveznika, pomažu onima koji do stana drukčije ne mogu doći.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961