Pola milijuna kuna je malo. Trebalo bi biti više ukrasa, kao u Zagrebu, lampice posvuda, ne samo u užem centru, kaže srednjoškolka Sara Ivančić * Možda ove godine nije primjereno trošiti veliku svotu novca na šljašteće urese, smatra umirovljenik Crispino Visintin. Na Božić bi, kaže, Grad taj novac, ili barem dio, trebao dati uljanikovcima, nekome tko jedva krpa kraj s krajem

Je li nešto više od pola milijuna kuna, koje će Grad Pula potrošiti na ovogodišnju blagdansku rasvjetu, puno ili malo, priupitali smo Puljane uoči tradicionalnog ukrašavanja grada. Naime, prošlogodišnji je prosinac definitivno, i bez pretjerivanja, bio najšareniji i najblještaviji u povijesti Pule. Za prigodnu blagdansku dekoraciju iz gradskog je proračuna lani potrošeno 1,3 milijuna kuna, a s obzirom da se sada neće nabavljati nova rasvjeta, već samo obaviti popravci i postavljanje, ovogodišnje će nas lampice stajati upola manje, ali opet značajnih 540.500 kuna.

Nisu samo Giardini Pula

Na Forumu, gdje će se uskoro postaviti najveća kugla u Europi, kako ju je još 2014. godine prozvala gradska vlast, susrećemo umirovljenicu Adu Jovanović. Vraća se iz pošte, u rukama drži odrezak računa. Mišljenja je da će, poput čovjeka koji je svaki dan primoran rasporediti svoj budžet na hranu, režije, kredite, i Grad potrošiti točno onoliko novca koliko ima na raspolaganju. "Ja sam sada platila nekoliko računa. Evo, potrošila sam 300 kuna, a nisam niti izašla iz kreveta. Tako će i Grad. Potrošit će koliko bude trebalo", kaže gospođa Ada.

Njezina sugrađanka, učenica Medicinske škole Sara Ivančić ne smatra da je pola milijuna kuna puno, naprotiv. "Pola milijuna kuna je malo. Trebalo bi biti više ukrasa, kao u Zagrebu. Kod nas ukrase samo Giardine, a oni pak previše bliješte". Lampice bi, veli Sara, Grad trebao postaviti svukud, ne samo u užem centru, nego i u okolici.

Da možda ove godine nije primjereno trošiti veliku svotu novca na šljašteće urese, smatra umirovljenik Crispino Visintin. Na Božić bi, govori gospodin Crispino, Grad taj novac, ili barem dio, trebao dati uljanikovcima, nekome tko jedva krpa kraj s krajem. Takvih, kaže, u ovom gradu ima i više nego što mislimo. "Pola milijuna kuna je jako puno, ako neće kupovati ništa novo. To je previše. Mislim da je normalno da imamo ukrašen grad, ali kod nas to ionako sve izgleda kao neka mižerija. Bolje bi bilo taj novac uložiti u nešto drugo". Ispred zgrade već cakum-pakum ukrašenog Mullera, prilazi nam još jedan umirovljenik. Ne želi se predstaviti, dugo je godina, govori nam, radio u gradskoj upravi. Ovo što će reći, upozorava, malo je škakljive prirode. "Ako mene pitate, vajk se na to trošilo više šoldi nego ča vrijedi. To je prava istina".

Jasmin Idrizi, konobar u kafiću Qpola, jako dobro zna kako izgleda blagdanski duh u Puli. Tik do njegove terase za dvadesetak dana postavit će veliku jelku s kojom svečano počinje program Prosinac u Puli. Prošle godine je, prisjeća se, to bio pravi božićni ugođaj. Osjećao se duh tradicije, a sve je bilo uredno. "Iskreno, ne znam niti otprilike koliko košta postavljanje dekoracija, ali pola milijuna kuna mi zvuči puno", rekao nam je Jasmin.

Više turista, više ukrasa

Ni Andrea Vidović nije znao da je prošle godine za blagdansko ukrašavanje potrošeno više od milijun kuna. "Ja bih bio rekao 700 tisuća, maksimalno 900 tisuća. Ako ove godine neće trošiti na nove ukrase, onda je i pola milijuna previše", kaže Andrea Vidović. Ako Grad malo pretjera i potroši koju kunu više, međutim, ne smeta Jetišu Eku Bajramiju s kojim pričamo u Uliksu. "Svake godine bi trebalo trošiti sve više i više. Ovako kako je bilo do sada je skromno. Imamo sve više turista pa bi zbog njih trebali imati i više ukrasa", siguran je Eko. (Chiara BILIĆ)