(snimila Borka Petrović)
Život na drugoj strani pulskog zaljeva, nakon što je Vallelunga razminirana i otvorena za građane, i dalje je trom. Pokoji trkač, nekoliko biciklista i usamljeni ribič kojemu nije do razgovora. Vjerojatno jer riba loše grize. Življe je jedino vikendom kada se Puljani sjate i ove strane svog zaljeva.
Radnim danom ovdje je doista tiho i pusto. U oronulim zgradama, nakon što je s njih pokradeno sve što se počupati moglo, izgleda da uživaju još samo grafiteri. Prazni zidovi dušu su dali za crteže i grafite koji se kreću od amaterskih žvrljotina na golim zidovima do zaista respektabilnih grafiterskih djela i natpisa s jasnim porukama. Jedan od upečatljivijih crteža svakako je onaj ogromnog hibrida pauka i konja na stražnjoj strani jedne od napuštenih zgrada.
"Doći u Pulu - dospjeti u tapiju" veli jedan od natpisa aludirajući na naslov knjige našeg sugrađanina Andree Matoševića, ali i svakodnevicu koju godinama živimo. Nešto jači moto, prepoznatljivog rukopisa, u uvali preko puta ugaslog Uljanika poručuje "Cijela Pula u takuin stane". Tko zna na čije su to takuine autori mislili?
Imena luda nalaze se svuda pa tako i na Vallelungi, nije ih lako ni pobrojati, ali zanimljivi su crteži na kojima se ribica pita "Gdje je after", a crni pauk poručuje da je došlo vrijeme da vrate svoju snagu: "Yo, we gotta take the power back". Hoće li im to uspjeti?