Šta mogu reći? Tako je moralo biti. Tko je kriv? Menadžeri, oni koji su pokupili novce, kaže Ivan Hrčka * Mi smo ovdje samo rekla-kazala. Na ulicu ćemo, na klupu, ako ovo propadne. Netko kaže da je Grad uzeo zgradu, drugi kažu da nije. Kako da znam, pita se stanar Uljanikovog samačkog hotela u Balotinoj ulici

Ispred Uljanikovog samačkog hotela u Ulici Mate Balote 3, u blizini Ekonomske škole, u svako doba dana možete zateći stanare. Sjede na stepenicama i zamišljeno uvlače dim cigarete. Pored njih, na tlu, pokoja poluispijena boca piva. Odmah pored ulaza u "hotel" nalazi se dućan, a uz njega kafić. Međutim, društveni život odvija se izvan ovih prostora. Točnije, ispred njih.

U ovoj, ali i drugoj zgradi preko puta puno je Uljanikovih penzionera, ali i ljudi koji nisu potekli iz Arsenala. Sobu od osam kvadrata možeš dobiti ako platiš 40 kuna dnevno i boraviš najmanje tri dana. Mjesečni smještaj košta 1.200 kuna. U tu cijenu uračunati su troškovi režija, struje i vode. Ali, grijanje moraš osigurati sam, nabaviti kakvu pećicu, radijator. Za penzionere brodogradilišta smještaj je nešto jeftiniji, tisuću kuna mjesečno.

Na ulicu, na klupu

- Mi smo ovdje samo rekla-kazala, kaže jedan od njih dok uzaludno pokušavamo doći do njegova imena i fotografije.

Zanima nas zapravo strahuju li da će nakon likvidacije Uljanika d.d. nekretnine biti rasprodane, a oni izbačeni na ulicu. Mnogi od njih nemaju rodbine u Puli i nemaju kamo otići, a penzija koju primaju dovoljna je da (p)ostanu socijalni slučajevi.

- Na ulicu, na klupu, ako ovo propadne. Netko kaže da je Grad uzeo zgradu, drugi kažu da nije. Kako da znam, pita se čovjek.

Prenosimo mu informaciju da je ovaj dom zbog dugova Uljanika bio pod hipotekom Grada, ali je založno pravo uklonjeno nakon što je dug podmiren. Međutim, njima bi više pasalo da je Grad preuzeo zgradu koju je Uljanik 60-ih godina podigao za svoje radnike. Vjeruju da bi tada bili zaštićeniji. Ovako, nitko ne zna što će neki budući vlasnik učiniti sa zgradom i njih potjerati na ulicu, hoće li u ovoj zgradi, ali i onoj pored, u Kovačićevoj 8, urediti hostel. Turizam je na uzlaznoj putanji, a lokacija je idealna, nadomak samog centra grada.

- Uopće ne razmišljam šta će bit. Bit će šta bude! Sad ću još gubit živce, kaže Nenad Radosavljević, koji živi u jednom od sedam skučenih prizemnih garsonijera u Kovačićevoj.

On je tu punih 40 godina, od 1980., otkako se zaposlio u Uljaniku. Nakon što plati tih 18 kvadrata i podmiri trošak režija s obzirom da ima vlastito brojilo, od penzije mu ostane tek nekoliko stotina kuna.

- Kad bi se ovo prodalo, ne znam gdje bih, rodbine nemam niti primanja kojima bih mogao platiti 2.000 kuna najam stana, priznaje. Misli da će ove zgrade, koje su u vlasništvu Uljanik Standarda, otići na dražbu nakon likvidacije krovnog dioničkog društva Uljanik.

Ivan Hrčka 20 je godina radio u Uljaniku kao varilac. Isto toliko je u samačkom hotelu u Balotinoj. Iz Slavonije je, razišao se sa ženom i sad čeka rješenje za penziju. Dobiva akontaciju od 1.840 kuna, a trebao bi još nešto dobiti. Pitamo ga strahuje li od gubitka smještaja.

- Šta mogu reći? Tako je moralo biti. Tko je kriv? Menadžeri, oni koji su pokupili novce, kaže. Ako se zgrada i proda, on ne brine. Ima kuću u Slavoniji u kojoj mu živi bivša žena, a može i iznajmiti sobu.

Povezane vijesti

• Stotinjak stanara Uljanikovog samačkog hotela u Puli strahuje za svoju sudbinu. Zgrada se prodaje, a oni, većinom stariji, teško bolesni i siromašni, nemaju alternative. "UMRIJET ĆEMO NA ULICI"
• Dobre vijesti: Labinski Samački hotel dobit će dvije solarne elektrane
• Postavlja se druga fotonaponska elektrana na zgradi "Samačkog hotela" u Labinu