Izdvojeni iz obitelji
NEVJEROJATNA PRIČA PULJANKE MAJE MIHALIĆ: "Za mene bi pravi božićni poklon bio da nakon 21 godinu vidim svog brata"
Teško je kad znate da on postoji, a ne znate ništa o njemu. Otići ću bilo gdje, gdje god da se nalazi. Samo ga želim upoznati, vidjeti tko je, što je, kako je – je li živ i zdrav, kaže 28-godišnja Maja Mihalić, rođena Puljanka, koja godinama pokušava pronaći brata. Posljednji put vidjeli su se kada je Maja imala sedam godina, a brat tri mjeseca. O njemu zna tek da se zvao Denis Javor i da je rođen 28.12.1999. godine
Maja Mihalić
Maja Mihalić posljednji je put vidjela svojeg brata prije 21 godinu kada je on imao tri mjeseca, a ona sedam godina. Rođena Puljanka, 28-godišnja Maja, djevojačkog prezimena Javor, nekoliko je puta pokušala pronaći svojeg davno izgubljenog brata. Nakon što je navršio 18 godina, u dva navrata je preko Centra za socijalnu skrb u Puli pokušala doći do brata. Nadajući se da će tako doći do više informacija o njemu, svoju je priču podijelila i u Facebook grupi „Pokidane veze-tražite školske prijatelje ili druge osobe“ u kojoj je gotovo 60 tisuća članova. No, iako su ljudi bili spremni pomoći, još uvijek nije uspjela saznati neku korisnu informaciju koja bi je povezala s njezinim biološkim bratom.
Izdvojeni iz obitelji
Maja o bratu zna tek podatak da je rođen u Puli 28.12.1999. godine i da se zvao Denis Javor.
- Vjerujem da su mu u procesu posvajanja promijenjeni ime i prezime, ali pretpostavljam da je posvojen u Istri i da se i dalje tu nalazi, kaže nam sugovornica i napominje da je ustrajna i ne odustaje od potrage za bratom, premda nema puno informacija. Svjesna je da postoji mogućnost da brat ne želi stupiti s njom u kontakt, ali moguće je i da on niti ne zna da ima biološku sestru.
- Bilo bi mi lakše kada bi on znao da postojim i da pokušavam stupiti s njim u kontakt, kaže nam Maja koja osim njega, nema druge braće i sestara.
Priča nam da je s roditeljima prvih sedam godina živjela u staroj kući u blizini Opće bolnice na adresi Krmpotićeva 6. Već teškoj obiteljskoj situaciji u kojoj je vladalo siromaštvo nisu pomogli ni očeva ovisnost o alkoholu i neprimjereno ponašanje, kao ni nedovoljna posvećenost roditelja djeci. Maja priznaje da je zbog teške obiteljske situacije često bježala, a zbog siromaštva je znala i prositi po ulicama grada.
- Kao što to inače biva u sličnim situacijama, aktivirao se Centar za socijalnu skrb. Sjećam se, kao da je danas bilo, kada su došli po mene i brata. Razdvojili su nas, on je otišao u jedan auto, a ja u drugi. Imao je tri mjeseca, a ja sedam godina. Od tada tu sliku nikako ne mogu zaboraviti. Ja sam potom otišla u dječji dom, a on- ne znam gdje je završio.
- Bila sam kratko vrijeme u Domu za odgoj djece i mladeži u Puli iz kojeg sam znala pobjeći, pa su me prebacili u Dom za djecu „Svitanje“ u Koprivnici. I tamo sam bježala, nakon čega sam otišla kod udomitelja u Grubišno polje i bila kod njih od svoje osme do osamnaeste godine, pojašnjava Maja i kaže da ju je i majka znala posjećivati.
Majka nije pokazala dovoljan interes i želju za pronalazak svojeg sina, Majinog brata. Ipak, Maja ne smatra svoje roditelje krivcima za to što su razdvojeni, već to pripisuje teškim životnim okolnostima i različitim nedaćama koje su ih snašle. Otac joj je u međuvremenu umro, a premda rijetko, i dalje je u kontaktu s majkom koja je preselila u Bosnu. Majka Majinu potragu za bratom smatra uzaludnom zbog nedostatka informacija, no naša sugovornica je optimistična.
- Znam da za ovakve stvari treba vremena, tražim ga polako, dan po dan i možda ga ipak pronađem. Prvo sam krenula sa slanjem dopisa u Centar za socijalnu skrb u Puli. Poslala sam im dopis 2018. godine kada je on postao punoljetan. Više od pola godine od Centra nisam dobila nikakav odgovor. Potom im se obratila socijalna radnica zadužena za moj slučaj i odgovor je stigao nakon dva dana. Kazali su da su stupili u kontakt s mojim bratom, ali da on nije spreman upoznati me, objašnjava Maja i dodaje da u tu priču ne vjeruje.
Ustrajna u traganju
Prije nekoliko dana ponovno je poslala dopis Centru za socijalnu skrb u Puli sa zahtjevom za informaciju o njezinom biološkom bratom i sada, kaže, čeka na njihov povratni odgovor.
Maja je danas majka troje djece, živi sretnim životom sa svojom obitelji u Grubišnom polju kraj Bjelovara, ali ne prođe niti dan da ne pomisli gdje je njezin brat.
- Znate, teško je kad znate da on postoji, a ne znate ništa o njemu. Bitna mi je bilo kakva informacija, možda njegovi usvojitelji, prijatelji ili susjedi prepoznaju ovaj slučaj i pomognu. Možda se on prepozna prema datumu rođenja. Nadam se da će mi se javiti netko tko nešto zna o njemu. Otići ću bilo gdje, gdje god da se on nalazi. To mi uopće nije problem. Samo ga želim upoznati, vidjeti tko je, što je, kako je – je li živ i zdrav.
Ako imate saznanja ili bilo kakvu informaciju o Majinom bratu, njena je želja da se javite na broj 098 953 4021. Vjerujemo i nadamo se da će se Maja i njezin brat barem još jednom sresti i popričati ili barem stupiti u kontakt.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
