(D. MEMEDOVIĆ)
Prije dvije godine, baš prije izbora, Ale Trešnjić kaže da je vidio dva kamiona koja su poravnavala bijeli put ispred njegovog prilaza, pokušavali su malo počistiti. To je bio prvi i zadnji put da je netko pokazao interes. Prvo bi, naglašava, Grad trebao sprovesti vodu, pa kanalizaciju, a vanjsku rasvjetu, dodaje razočarano, neće niti spominjati
Na dijelu prigradskog naselja Komunal, u Puli, nema rasvjete, ni vode, a ogorčeni mještani svakodnevno se voze po cesti koja više nalikuje nekakvom kozjem putu, nego prometnici u prigradskom naselju. Gradske vlasti, ističu stanovnici ovog kvarta koji administrativno pripada mjesnom odboru Busoler, zaboravili su ovaj dio grada.
Ispada da javna rasvjeta, po onome što smo na Komunalu jučer zatekli, nakon Valmada nikome nije potrebna. Tamo staje, a nekoliko uličnih lampi pojavljuje se tek ispred "Ville Vale" u Ulici Komunal, gdje ujedno prestaje asfaltirani dio ceste. Nakon toga možete voziti brzinom od najviše pet kilometara na sat, sa zatvorenim prozorima, put je zapravo makadam, a izvjesno je da ćete nakon vožnje po Komunalu s automobilom poželjeti čim prije otići u autopraonicu. Ceste su uske, ni na jednom dijelu nema prostora za dva vozila.
Izolirao se
- To je tako već 15 godina. Ovdje nitko ništa ne zna. Prije dvije godine smo dobili struju. Ja sam, evo, stavio mrežu na portun zbog prašine. Zezaju me da se želim izolirati jer sam Makedonac, ali imam unučad koja se igra u dvorištu, a prašina im smeta, rekao nam je Rihan Belov kojeg smo susreli na adresi Komunal 155.
Dio bijelog puta ispred kuća u ovom dijelu, priča dalje Rihan, sami su nasipali šljakom, njih šestero iz susjedstva. On se, priznaje, već prestao nadati da će ikada u ovom kvartu vidjeti kolnik.
- Vjerojatno će za jedno 10 godina nešto napraviti, veselim se tome, sarkastičan je Rihan. Otprilike pet, šest mjeseci unazad, govori, vidio je da su nešto mjerili po kvartu, ali to, dodaje, ništa ne znači. Siguran je da će se Grad sjetiti da Komunal postoji tek pred izbore, a to je, naglašava, već za dvije godine.
Nekoliko kuća i par grama prašine dalje pričamo s gospodinom Aleom Trešnjićem. Jedva je čekao, veli, da ga netko nešto pita. Ovo je, priča snažno gestikulirajući, nevjerojatno, platili smo sve, a nismo dobili ništa. (Chiara BILIĆ)