Za sve rođene tijekom 60-ih, otvorenje Robne kuće Pula na samom isteku 1978. godine, značio je, osim širokog asortimana na tri kata, uz podjednako ogroman suteren i prizemlje, i otvorenje mjesta vrhunske zabave, u čijem su središtu bile prve pokretne stepenice - to što se izvodilo na njima zadovoljio bi i najzahtjevnijeg profesora tjelesnog odgoja.

Navlačenje na glavu perika, mađioničarska poigravanja s ogledalima, bacanja na nove krevete na trećem katu rezerviranom za namještaj, ponekad i pokoje brzinsko drpanje (ili bar imitiranje) bio je sastavni dio tog tinejdžerskog obilaska prvog velikog trgovačkog centra u Istri. Mlađa djeca skrivala bi se u gusto nanizanim odjelima, gradeći među njima svoje intimne kućice, dok bi ih roditelji uplašeno tražili.

Najsnažnije je, gotovo transcedentalno, svijetlio dio drugog kata rezerviranog za glazbene instrumente. Kolikogod je tada dominirala ponuda iz Čehoslovačke - bubnjevi Amati ili električna i bass gitara Jolana, njihov dizajn koji je oponašao vrhunske brendove, s tim jakim bojama, podjednako je uzbuđivao i najmlađe punkere i suprotstavljene im heavy metalce, sve one koji su s 13, 14 ili koju godinu više već imali bend i, štoviše, planirali snimiti album, a da su imali tek dvije akustične gitare (s onom palmom), na kojima nisu znali pošteno odsvirati ni jedan akord kako treba, prihvaćajući iz ulične škole posve krivi način sviranja bare hvata.

No, energije i mašte nije nedostajalo. Pogotovo kad je kasnije sve ozvučila struja.

Na današnji dan prije 42 godine u Glasu istre objavljena je velika reklama, točno tjedan dana uoči službenog otvaranja Robne kuće, koje se dogodilo točno 27. prosinca 1978. godine. Danas, više od četiri desetljeća kasnije, taj je prostor prepušten propadanju, prljav i derutan - u najkomercijalnom središtu grada, naslonjen na glavnu gradsku tržnicu.

Lokalni tajkuni i partijski mešetari su pobjegli u hlad mirovine, a pravi investitori, u ovakvim fragilnim pravosudnim okolnostima, zaobilaze nas u najširem luku. Umjesto sjaja Robne kuće, kao i s Uljanikom, ostala je bijeda. No, sjaje njihova privatna imanja, agroturizmi, vile za odmor. Franci bi rekao - bazenologija, a ja bih pridodao glembajevština, pa će tako i završiti.

Povezane vijesti

• GLAS ISTRE SE NA DANAŠNJI DAN 1980. BAVIO I PRIJEVOZNIČKIM PROBLEMIMA: Taksist dobio godinu dana zatvora zbog preskupih vožnji!
• NA DANAŠNJI DAN 1977. GODINE: U podmorju pronađen kvalitetni plin - samo što nije stigao