JOSIP BEPO NADENIĆ (1933.-2019.) OTIŠAO JE NAJSTARIJI ISTARSKI TRKAČ Neponovljivi Bepo možda sada trči nekim nebeskim prostranstvima

Nadenić je bio ne samo najstariji trkač Poluotoka, pa čak i Hrvatske, već i nadahnuće za mnoge, stare i mlade naraštaje, koji su u njemu vidjeli uzor i dokaz da se, unatoč brojnim životnim nedaćama, trčati mora!

Najstariji istarski trkač, Josip Bepo Nadenić, napustio nas je iznenada u 87. godini života. Ova neočekivana vijest rastužila je istarsku javnost, prije svega njegovu obitelj i prijatelje, ali zasigurno i mnogobrojnu trkačku obitelj, poznanike i rekreativce, čijoj je zajednici i Nadenić pripadao već nekoliko desetljeća. Bio je, ne samo najstariji trkač Poluotoka, pa čak i Hrvatske, već i nadahnuće za mnoge, stare i mlade naraštaje, koji su u njemu vidjeli uzor i dokaz da se, unatoč brojnim životnim nedaćama - trčati mora!

Šahist i uljanikovac

Početkom rujna sjedili smo u Cokunima, nakon još jednog odrađenog Memorijala "Antonio Cukon". Raspoložen, okružen prijateljima, što bi rekli, u svom elementu, Bepo, kako su ga mnogi jednostavno zvali, rekao nam je da mu je to bio 14-ti put na ovoj utrci koju je preskočio tek dvaput, jednom zbog bolesti i drugi put zbog izrazito lošeg vremena. U svojoj 35-godišnjoj trkačkoj karijeri, prošao je on brojne utrke, i velike i male, i lokalne i svjetske, i maratone i polumaratone… Kilometara u nogama imao je toliko da je s ponosom isticao da će ih "još malo imati kao da je dvaput obišao kuglu zemaljsku".

Rođen 1933. godine u Bankovićima pored Vodnjana radni je vijek proveo u Uljaniku. Bio je i veliki zaljubljenik u šah kojeg je počeo igrati s 15 godina, bio je i jedan od osnivača Šahovskog kluba Vodnjan, a ostao je vjeran šahu i svom vodnjanskom klubu do kraja. No, životne prilike okrenule su ga i trčanju, doduše dosta kasno, te je prvi maraton istrčao u 54. godini života.

"Znao sam iz novina da je to zdrav sport, ali sam tada mislio da je to za posebnu sortu ljudi. Ja sam bio malo deblji i nisam se vidio u trčanju. Tako da je sve počelo slučajno. Kad je 1983. godine formirana grupa trkača u Uljaniku zvali su me da im se priključim, ali nisam htio. No, onda sam na tranzistoru čuo liječnika kako priča o trčanju. Pričao je da to mogu svi i da je trčeći bio u San Franciscu, Berlinu i brojnim drugim gradovima i to me zainteresiralo. Nakon toga sam se učlanio u grupu za trčanje. Prvi sam maraton u životu istrčao u listopadu 1988. godine na Plitvicama", ispričao je svojevremeno Bepo našem novinaru njegov put do vjernog člana danas DSR-a Maraton Uljanika.

Svoj rekordni maraton istrčao je u Zagrebu sa 68 godina u vremenu 3:32.39 sati, a polumaraton sa 67 godina za 1:33.02 sata, također u Zagrebu. Rekord na 61 kilometara (Zagreb - Čazma) bio mu je 5:46.17 sati, istrčanih također sa 67 godina.

Godine 2015. kao tada najstarijeg hrvatskog trkača, ugostili su ga i čelnici Grada Pule. Te je godine Bepo sudjelovao na 20. jubilarnom Ljubljanskom maratonu, kojeg je istrčao za pet sati i jednu minutu i time ispunio svoj "plan 21". Bio je to, naime, njegov 21. ujedno i posljednji maraton u karijeri kojeg je istrčao tri dana nakon 82. rođendana, za fenomenalnih pet sati.

Trkačka legenda

Malo je reći da je bio trkačka legenda, a posebnost je bila i činjenica da je sudjelovao u gotovo svim "Trkama Uljanika" koje su se održavale gotovo četiri desetljeća. Razlog je bio, kako je pojašnjavao, što je iz Uljanika i otišao u mirovinu. Do 1992. godine radio je, naime, kao konstruktor-projektant, a konstruirao je uške za okretanje i transport na brod. Potom mu je ostalo zadovoljstvo trčanja Uljanikom. Godine trčanja pulskim brodogradilištem donijele su mu brojne radosti, brojne prijatelje i brojne medalje. "Imam pehara i medalja kao u priči", znao je u šali govoriti. Na pitanje što bi poručio mladima danas, znao je Bepo reći da bi svima preporučio da trče i da se bave sportom budući je to jedini način da se izbjegnu bolesti, temperatura i loše raspoloženje.

Prijateljstva s Bepom dugim čak 37 godina prisjetio se i ponajbolji istarski i hrvatski maratonac te predsjednik DSR-a Maraton Uljanika Ozren Rnjak. Vidno potresen, rekao nam je da ne može vjerovati da njegovog prijatelja više nema.

- Ne mogu vjerovati, tužan sam do neba, sve očekujem da će doći, da će se pojaviti, a znam da neće. Bio mi je kao član obitelji. Znao sam da je tužan i činio sve da bude s nama, donio sam mu nedavno i pivu s Plitvičkih jezera koju je rado popio, pričali smo i zezali se, ali mi je rekao da je gotovo s trčanjem. Ali nije bilo pa je i opet trčao s nama Zimsku ligu, i prvo kolo u Medulinu, i potom Poreč i Pazin. U Rapcu nas je sve zvao na pizzu i počastio šampanjcem. A onda se nešto zadnjih dana slomilo u njemu, kroz suze nam je ispričao Rnjak.

Prisjećajući se svog nevjerojatnog prijatelja Bepa, kaže nam i da su njegovi trkački rezultati bili nevjerojatni. Prije svega, naglasio je činjenicu da je Bepo zadnji maraton istrčao sa 81 godinom i to u Ljubljani, prešavši 42 kilometra u svega pet sati. U cilj su, kaže, ušli zajedno. Čovjek je to, ističe Rnjak, koji je prije 20 godina, sa 65. godina života otrčao polumaraton u vremenu 1:33 i maraton za 3:40 sati.

- Bio je naš član, osim na prve dvije utrke Uljanika, bio je na svakoj, i u ime DSR-a Maraton Uljanika mogu tek reći da smo ga svi voljeli i da ga volimo te će i dalje biti s nama na svakoj utrci, na svakom događaju, rekao nam je Rnjak.

Pomicao granice

Jedan od njegovih prijatelja iz DSR-a Maraton Uljanika bio je i Christian Gallo, koji je naglasio da je Bepo "bio osoba koja je pomicala granice i koji je bio živi dokaz da ništa nije nemoguće".

- Bepo je bio jedinstven! Stvarno, izuzetno pozitivna osoba, veseo, volio je druženja, a posebno trčanje. Uvijek su nam najljepša druženja bila na Plitvičkim jezerima, gdje smo odlazili na više dana pa smo se zafrkavali i mimo staze. No, bio je pravi motivator jer u trčanju nije znao za "ne mogu". Pamtim još godinu 2016. kada je u Ljubljani želio istrčati maraton, a to su dva kruga od po 21 kilometar. Međutim, već na prvom krugu nije imao dobro prolazno vrijeme za maraton pa su ga preusmjerili prema cilju. I dok je njega to jako naljutilo, jer nije uspio u zacrtanom, meni je to bilo simpatično jer je ipak imao lijepe godine, a opet toliko želje za trčanjem. Godinu ranije upravo je tu istrčao svoj zadnji maraton i bio prava atrakcija jer u tim godinama nije imao konkurencije. Bio je on naš neponovljivi Bepo i ja mu želim prostrane staze negdje tamo daleko!, rekao je Gallo.