Čula sam da si nešto boležljiv, a netko je rekao da "kad Ti kihneš, prehladi se cijela Pula". Nemoj, Uljaniče, nikako na propuh!, napisala je Bijažić u radu koji joj je donio kumstvo broda Arena i stipendiju za studij

Maturantica pulske gimnazije Ivana Bijažić 2000. godine poslala je svoj tekst o Uljaniku na natječaj Uljanik Plovidbe i - pobijedila. Dobila je stipendiju za studij i priliku biti kuma brodu Arena, a njezina škola računalo.

Ivana se javila u našu redakciju potaknuta, kako je napisala, "događanjima i nesretnim raspletom priče oko našeg brodogradilišta Uljanik". Danas ona živi i radi u Zagrebu. Njezin tekst je vrlo emotivan doživljaj najveće tvrtke u Istri iz kuta mlade osobe, gimnazijske maturantice. Zanimljivo je da je i ona, prije 19 godina, već znala da je Uljanik u opasnosti…

PRIČA O ULJANIKU

Uljaniče, htjela sam Ti napisati priču i sve o tebi reći. Obišla sam tvoje zidove građene još dok si bio austrijski arsenal jer ti moja baka još i danas tepa „ršenal“. Pogledala sam Te iz Kaštela. Zar nisi rastao upravo tu, od Tvornice cementa do otoka Uljanik? Gledala sam i goleme dizalice sa žaljenjem da nikada neću vidjeti uliku po kojoj su ti nadjenuli ime. Ali koje, zapravo, Ti imaš veze s ulikom, osim starog stabla koje je nekada širilo svoje grane na otoku? Ti, Uljaniče, imaš veze s maslinom, lozom, drvom, željezom i sa svime si povezan jer Ti si Uljanik. Dovoljno je reći Uljanik iz Pule i svi znaju tko si, odakle si i otkada si. Država Hrvatska, Sjeverni Jadran, jug najvećeg hrvatskog poluotoka.

To je danas. Povijest govori da su se, dok Ti još nisi bio Ti, na ove prostore nastanjivali Argonauti i Rimljani. Koliko je za Tvoje tlo bila zainteresirana Venecija, a Tvoja majka Austrija, koliko Te ona voljela! Sjećaš li se Franje Josipa? Zar Te on nije pohodio, a upravo zbog Tebe 1876. godine i gradio prugu Divača - Pula! Na popisu brojnih gospodara bio si talijanski, jugoslovenski, a sada spadaš u perjanicu, biser hrvatske brodogradnje.

Što si, zapravo, Ti, Uljaniče? Poduzeće sasvim sigurno, no Ti si više od poduzeća, više od otoka, više od navoza, gradnje trupa, opreme brodova... Uljaniče, Ti si Pula i ne samo Pula, Istra, i više od toga. Ma, Ti si, čovječe, svijet, što bi rekli mi mladi. Čula sam da si nešto boležljiv, a netko je rekao da "kad Ti kihneš, prehladi se cijela Pula". Nemoj, Uljaniče, nikako na propuh! Sjeti se kada si posljednji put bio na bolovanju. Ma, zdrav si Ti i uporabljiv kao što si bio oduvijek! Gradio si brodove, Tvoji su brodovi gradili Tebe, a Ti si gradio nas. Tvoji su brodovi plovili, plove i plovit će svjetskim morima. Vidiš, Pula je zahvaljujući Tebi jedan veliki brod. Stanovi su Tvoji, asfalt po ulicama je Tvoj, nogometna igrališta su Tvoja, gospodar si vrtića, škola i drugih učilišta. Mislim da imaš čak i hotele, a vjerojatno si gospodar pokojeg sela, posebno na južnome dijelu poluotoka.

Tko to nema barem dio Tebe? I ja Te imam: pohađam Tvoju školu, obilazim Tvoju tržnicu, muzeje... Čula sam da imaš veliku reklamu na Velesajmu, apartmane u Sloveniji... Čula sam i za Tvoje kume što krste brodove razbijajući boce pjenušca o njihove divovske trupove. Koliko je samo pjenušca poteklo u more? Možda se i ne čini puno u odnosu na putove koje su prošli Tvoji brodovi.

Marni brodograditelji lijevali su znoj. Tebi su dali puno, a za sebe su uzeli onoliko koliko su im dali, možda malo, ali i to malo za njih je puno. Velika je Tvoja obitelj, Uljaniče moj! Radnici se broje u tisućama, a sjećam se da su Te kritizirali jer upošljavao si više od deset tisuća radnika! Više od deset tisuća radnika! Svima plaće, regrese, putne troškove, standard... Što je, pobogu, Tebi ostalo? Kad je trebala elektroda za zavarivanje, Ti si je imao, rukavice su iz Tvoje nabavne službe, aparati za zavarivanje, vijci, matice, radna odijela, odmarališta... Ma, ostalo je i tebi, moj Uljaniče! Mi smo ostali. Jer, ako su naši prapradjedovi i djedovi bili Tvoji radnici, a našim si očevima davao egzistenciju, onda ćeš i nama nešto dati. Znaš, mi smo skromni, tražimo malo, ali od srca, a tako si davao za marne Uljanikovce i našu domovinu.

Eto, htjela sam napisati priču o brodovima, morima, pomorcima i lukama u koje uplovljavaju Tvoji brodovi. Ništa od priče, ništa od romana. Napisala sam tek nekoliko rečenica Tebi u spomen. Lako je pisati o malom, treba se suočiti s velikim, a ja sam ipak premlada da bih se mogla suočiti s Tvojim dijelom Pule: Tvojim brodovima i radnicima što su ih gradili. Uljaniče, hvala Ti i nemoj se prehladiti!