Banjole, malo mjesto u medulinskoj općini, istovremeno su jedno od mjesta u Hrvatskoj s najviše privatnih autokampova. Iako, prema zadnjem popisu iz 2011. godinu nisu imali niti tisuću žitelja, točnije tek 983, na ovom području posluje čak 24 autokampova s ukupnim kapacitetom od 2.907 mjesta. Najstariji među njima postoji više od četiri desetljeća, a najmlađi je otvoren prije šesnaest godina.
Treća generacija obitelji Danzante
S obzirom da ih je mnogo, razlikuju se i u načinu poslovanja, ali i u kategorizaciji. Tako dva kampa s kapacitetom od 1.662 mjesta vode trgovačka društva, sedam kampova s kapacitetom od 810 mjesta vode fizičke osobe kao vlasnici obrta, dok petnaest kampova s kapacitetom od 435 mjesta vode fizičke osobe čiji su kampovi kategorizirani kao objekti u domaćinstvu.
Kako sve ne bi ostalo samo na priči o njihovim uspjesima, posjetili smo dva kampa i to jedan od najstarijih tj. Kamp Mira i najmlađi Kamp Diana te razgovarali s njihovim vlasnicima. Kamp Mira, kako saznajemo, pokrenula je nona sadašnjeg vlasnika. Točan naziv kampa Mira je prema kategorizaciji "Kampiralište Mira" koje posluje u Ugostiteljskom obrtu Mira čiji je vlasnik Robert Danzante.
- Suprug je vlasnik kampa, a u poslovima mu pomažemo dva sina i ja, rekla nam je tijekom posjeta Tatjana Danzante te dodala kako Kamp postoji više od četrdeset godina.
- Iznajmljivanjem se prva počela baviti nona mog supruga po kojoj je kamp dobio ime, i to u vrijeme kada se turizam tek počeo pojavljivati i razvijati u Banjolama. Nakon njene smrti posao je nastavio moj, također pokojni, svekar Dino, a onda je obrt prenesen na mog supruga, tako da je to obiteljski posao koji se sad nastavio na treću generaciju, kaže nam Danzante.
Prijateljski odnos s gostima
- Neki gosti su kod nas i više od trideset godina, odnosno sad već dolazi i njihova treća generacija, bake i djedovi s djecom i unucima, kaže Danzante i dodaje da ne zna što bi navela kao tajnu njihove dugogodišnje održivosti, no kako su s gostima stvorili i prijateljski odnos tijekom godina druženja. - Svake godine nešto renoviramo da bi održali kvalitetu koju imamo. S obzirom na položaj, gostima je more blizu pa im to odgovara, a imamo besplatan WiFI koji danas obavezno svi traže, posebno mlađi, zaključuje Danzante.
U Banjolama je, dodaje nadalje, oduvijek bilo kampova koji posluju obiteljski, ali to nisu veliki kampovi stoga se ne mogu usporediti s kampom Arena Hospitality Group koji zbog veličine ima i bolju infrastrukturu i ponudu od njih.
- Možda je tajna i u tome što je zbog veličine kampa drukčija atmosfera za razliku od velikih kampova te se ovdje gosti međusobno poznaju i u kampu je mir pa se mogu odmoriti, a kad zažele provod odu u okolna mjesta na mjesne fešte i razna događanja, kaže te dodaje kako je možda baš ta obiteljska atmosfera nešto što gosti traže jer im i dolaze pretežno obitelji. - Mladoj ekipi koja voli partijati sigurno ne bi odgovarali, govori nam Danzante i dodaje kako su u prošloj sezoni ostvarili oko 4.400 noćenja, a kamp počinje s radom sredinom travnja i radi do kraja rujna. - Rad u turizmu je i naporan i lijep. Ulagati morate stalno iz godine u godinu ako mislite opstati na duži rok, a gostima morate biti na raspolaganju, odnosno "pri ruci" ako treba da pomognete ili ih uputite, stoga u sezoni nemamo niti jedan dan slobodan za sebe, ali to se nadoknadi kad završi sezona, zaključuje Danzante.
Najmlađi je kamp Diana
Kamp Diana kao posljednji otvoreni kamp u Banjolama, spada također u manje kampove i može primiti pedeset prikolica ili šatora, odnosno oko dvjestotinjak osoba. Ujedno je to i mali obiteljski kamp, okružen drvećem i hladom, udaljen od gradske gužve i buke.
- S pokojnim mužem sam imala restoran, no kako je on počeo pobolijevati dobio je ideju da radi vani na zraku, a ne samo u unutarnjem prostoru, odnosno u restoranu u dimu s ljudima, od jutra do mraka, te smo od tatine zemlje, točnije nekadašnjeg vinograda napravili mali kamp, započinje priču Deana Modrušan, vlasnica kampa Diana, koji je s radom započeo 2002. godine i najmlađi je privatni kamp u Banjolama.
- U doba kada smo otvorili nije bilo ničega, bili smo sami u šumi. Tek nedavno su se izgradile kuće za odmor u blizini, kaže Modrušan te dodaje kako su nedugo nakon otvorenja dobili nagradu za najljepši kamp u Hrvatskoj, a jedan su od rijetkih kampova koji imaju bazen.
U kampu Diana i najmlađi imaju kutak za sebe. Osim toga, tu je i boćalište, igralište, ping-pong, a gosti mogu uživati u domaćim specijalitetima s grila, a u blizini kampa nalazi se i plaža.
- U svibnju, lipnju i rujnu su stari gosti, ostale mjesece su svi drugi i to mahom obitelji, kaže te dodaje kako gosti ne budu samo u kampu, već odu razgledavati znamenitosti po Istri.( Andrea LONČARIĆ)