Marijana Bošnjak svestrana je poslovna žena, posljednjih 20-ak godina bavi se kriznim menadžmentom, a šira javnost je poznaje kao prvu i do sada jedinu ženu na čelu Hajduka u povijesti tog kluba.

Preselila se u Pulu prije pet godina, no zbog poslovnih i životnih okolnosti živi na relaciji Pula - Osijek. U razgovoru nam je otkrila kako se snašla kao predsjednica Hajduka, kako je živjeti u Puli, a ispričala nam je i mnogo o svojem bogatom poslovnom i životnom iskustvu.

- Cijeli sam život ulazila iz jednog "muškog" posla u drugi, iz jedne branše u drugu. Bila je privilegija i čast biti prva žena predsjednica jednog nogometnog kluba, a osobito takvog kluba kao što je Hajduk. S druge strane, bila je to i velika odgovornost. Ne samo zbog opsega posla, nego i zbog drugih žena kojima radom na takvim pozicijama otvarate put. Prvo, primjerom pokažete da je to moguće, drugo, kompetencijom pokažete da iza sebe možete ostaviti zbilja dobar rezultat, te treće, pokazatelj je to da zapravo ne postoji razlika između muškog i ženskog posla, što je u percepciji naše sredine zapravo poprilično učestalo. Ulazak u taj posao dogodio se potpuno slučajno, to je jedna neobična i zanimljiva priča, kaže Bošnjak, pa dodaje da je ipak naišla na predrasude i da joj u svemu tome nije bilo lako.

- Svaki put kada radite na poziciji koja je osobito upravljačka, a dolazite iz druge branše, žena ste, radite manje-više konzultantski ili krizni posao, onda u startu imate otpor sredine, no mislim da je taj otpor jednak i prema muškarcima i prema ženama s obzirom na poziciju. U svakoj sredini imate ljude koji pružaju otpor, ali i one koji pružaju podršku. No, umjesto da se bavimo onima koji pružaju otpor, trebamo se koncentrirati na kvalitetne i dobre suradnike, a takve sam ja tamo i imala i zahvaljujući njima odradila sam uspješno svoj posao. Također, došla sam u jednom vrlo ozbiljnom i izazovnom trenutku za Hajduk te je valjalo sve to pohvatati u ekstremno kratkom vremenu, a moj je posao bio premostiti razdoblje između dvije uprave, prisjeća se naša sugovornica.

Ego članova uprave

Objašnjava kako posao kriznog menadžera ljudi često miješaju s poslom stečajnog upravitelja, te iako postoje neke sličnosti, ono nema veze jedno s drugim.

- Posao kriznog menadžera jest taj da kod tvrtke koja ima poteškoće u poslovanju napravi jedan duboki "screen" samog društva. Pritom ispituje postoje li prostori gdje se ono može transformirati u profitabilno i održivo poduzeće. Iz iskustva kojeg sam do sada imala, svi projekti u kojima sam se našla pokazivali su na propuste uprave, odnosno na loše upravljanje. Vrlo često u okruženju znamo čuti da su radnici ovakvi i onakvi, no sva trgovačka društva koja su došla u poteškoće, došla su do toga krivim odlukama uprave i nadzornih odbora. Ljudi su to koji su se najčešće vodili svojim egom, svojom superiornošću, umjesto da su pratili okolnosti na tržištu i njima se prilagođavali.

Kaže kako je profil ljudi poput njenog vrlo tražen na tržištu te da je jako mali broj ljudi koji je spreman upustiti se u takve rizične poslove.

U ovom poslu izlažete i sebe i svoj ugled, a svoje kompetencije i one svoga tima stavljate na kocku. Istina je da sam radila na više kontinenata, u različitim zemljama, i gdje god sam radila, niti jedan moj poslovni subjekt nije završio u likvidaciji. Zato i jesam, kao što i drugi kažu, jedan od najtraženijih stručnjaka u tom području, priča Marijana. Dodaje da je opća percepcija društva kod svake uspješne žene ta da joj je netko namjestio posao, da ju je do određene pozicije doveo ljubavnik, muž, otac, mama, stric političar i tako dalje.

- Često čujemo priču, ona je sposobna, no uvijek se na to nastavno dodaje onaj "ali". Sa svim poduzetnim, uspješnim i pametnim ženama koje ja poznajem to nije slučaj, počevši od mene same. Ondje gdje jesu, sve su se pozicionirale same. Ako ste vi spremni od najranije mladosti raditi tri posla i raditi na sebi, vaš put je osuđen na uspjeh. Na tom se putu cijelo vrijeme radi na razvijanju kompetencija, vještina i razvijanju instinkta, zbog čega je moguće i vidjeti nekoliko koraka unaprijed, što često kod drugih nije slučaj.

Osječki Kinematografi

Bošnjak je direktorica osječkih Kinematografa punih 14 godina, a otkriva kako joj je upravo taj posao jedna posebna i velika ljubav.

- Započelo je slično kao i s Hajdukom, društvo je također bilo u velikim problemima. Da tada, u tom trenutku nije bila napravljena intervencija i potpuni zaokret, društvo osječkih Kinematografa više ne bi postojalo. Njegova imovina bi bila pretvorena u nešto sasvim drugo, čime bi se u bitnom izmijenile vizure centra grada Osijeka kakav je sada. Nisam imala zapravo namjeru toliko dugo ostati, međutim jedna potreba za intervencijom i čupanjem tvrtke van završila je dubokim vezivanjem za sam koncept i stvaranje jednog odnosa, za koji često studentima kao gošća na predavanju znam reći da si ne smiju dozvoliti i uključivati emocije u posao. A točno to se meni dogodilo s Kinematografima. Iako sada radim druge poslove osim tog, ono će mi uvijek biti prva ljubav. Tvrtku sam zatekla u fazi da ju je bilo nemoguće izvući van, a ona je danas bonitetna, solventna, likvidna i funkcionira dobro. Maknuli smo se iz okvira isključive djelatnosti i pratimo novosti na tržištu, kaže nam sugovornica, koja iza sebe ima dva završena fakulteta iz područja građevine i ekonomije te dva magisterija u području turizma i "risk managementa".

Objasnila nam je i kako je živjeti na relaciji Pula - Osijek i neprestano putovati od jedne do druge destinacije, a kaže da se toj trasi od nedavno dodaje i Zagreb.

- Kada zanemarite aspekt udaljenosti koja se mjeri u kilometrima, radi se o dvije različite regije iz kojih kada živite na način na koji ja živim, zbilja možete izvući najbolje. Također, kako zbog posla često mijenjam mjesto boravka, lakše mi je u drugoj sredini prepoznati ključne potencijale koje ljudi, kad su dugo vremena u nekoj sredini, više ne vide jer su se naprosto na njih naviknuli. Živeći život više godina na toj relaciji, u oba grada se osjećam jednako kod kuće. Kada dolazim u Pulu, dolazim s radošću, a kada dolazim u Osijek, također dolazim s radošću. Ono na čemu trenutno radim jesu dva investicijska projekta koji upravo spajaju različite regije, ne isključivo samo ove dvije s krajnjeg istoka i zapada, već spajaju više različitih potencijala iz više regija u jedan koncept koji još uvijek ne postoji na tržištu, kaže Bošnjak.

Iako o projektu ne može otkriti detalje, pojasnila je kako osim što spaja gospodarske, kulturne, socijalne i druge karakteristike, on je i razvojan, ima veze s održivim turizmom i konceptima koji su primjenjivi tijekom cijele godine, a nisu nužno vezani za dolaske i odlaske, odnosno oni ne utječu na održivost poslovnog koncepta.

Travnik, Los Angeles

Marijana je rođena u Travniku, odrastala je u Heidelbergu u Njemačkoj, a živjela je i u Los Angelesu, Budimpešti i Tel Avivu. Sebe opisuje kao osobu koja ne voli puštati korijene i biti poput stabla na jednom mjestu isključivo.

- Velika je prednost kada puno putuješ i imaš priliku sretati ljude drugih narodnosti, nacionalnosti, kultura, religija i jezika, jer te to uistinu čini bogatijim i mijenja tvoju percepciju. Drago mi je da sam svoj život usmjerila baš u tom smjeru, obrazovanju u različitim područjima, ali i životu u različitim okruženjima, kaže Bošnjak. I u slobodno vrijeme, ističe, putuje na različite destinacije, što joj je dalo jednu širinu i poseban senzibilitet koji se, pojašnjava, ne može nikako drugačije naučiti nego životom na takav način.

- On vas košta, manje spavate, manje ste kod kuće, ali s druge strane jako obogaćuje i vas i one koji rastu s vama, primarno djecu.

Ni jedna životna okolnost koja se čovjeku dogodi nije dovoljan razlog da sam sebe zaustavi. Kada otkrijete da imate većih zdravstvenih problema, imate dvije opcije - prihvatiti bolest i dići ruke od svega, ili pokušate raditi na tome, kaže nam Marijana.

Napominje da je trenutno zanimaju tri ključna područja kojima se bavi. Jedno od njih su kreativne industrije s naglaskom na nove medije i nove tehnologije. U tom kontekstu je, kaže, sa suradnicima osnovala prvi akcelerator u Hrvatskoj, što je bio ulaz u područje novih tehnologija, radeći kao mentor s mnogim start-upovima. Drugo interesno područje je turizam, a treće je vezano za razvoj i provedbu investicija.

- Sva tri područja se isprepliću, i savršeno nadopunjuju kada sliku gledate široko, kaže Marijana i pritom napominje da je ogromna privilegija tako nešto moći primijetiti i znati kako to implementirati.

Povezane vijesti

• Europska liga: Hajduk ispao
• Istarski trend pozitivnog gospodarskog razvoja
• Prva HNL: Inter - Hajduk 0:2