Dr. Saša Nešić uposlen je u Zavodu za hitnu medicinu Istarske županije (Snimio Danilo MEMEDOVIĆ)
Iskusni liječnik Saša Nešić, doktor medicine pri Nastavnom zavodu za hitnu medicinu Istarske županije koji svakodnevno pomaže građanima Pule, ovog je puta ugodno iznenađen iskustvom koje je doživio, u drugoj ulozi, kao pacijent.
Naime, zbog iznimnog pristupa u liječenju i rehabilitaciji njegova ramena prije i nakon operativnog zahvata, zahvalan je zdravstvenim djelatnicima Odjela Fizikalne terapije i rehabilitacije Opće bolnice Pula, a naročito fizikalnoj terapeutici Katarini Mišić. "Naravno da niti jedan sustav nije toliko dobar da ne može biti bolji, ali i naše zdravstvo, kao i ostala u svijetu, osim od financijskih sredstava koja se ulažu u njega, ovisi prvenstveno od ljudi", kaže Nešić.
Ističe da je u zdravstvu među zaposlenicima previše frustriranih i ogorčenih, pogotovo među liječnicima, medicinskim tehničarima i sestrama, no s druge strane, jednako je i među pacijentima. U obje skupine, dodaje, nalaze se oni profesionalnih i moralnih vertikala, kao i oni niskih ljudskih, radnih i kulturnih kvaliteta koji situaciju dodatno čine lošijom, a izglede za unaprjeđenje zdravstvenog sustava nemogućim. Stoga ga je organizacija rada, način pristupa pacijentima i profesionalnim zadacima djelatnika pulske Fizikalne terapije i rehabilitacije oduševio. Pritom posebno ističe voditeljicu odjela dr. Kristinu Vujinović-Poduje i glavnu sestru Laru Elezović.
Njegove su dijagnoze ramena, pojašnjava, bile jako loše, rijetke i neobične, a funkcioniranje ramena ozbiljno narušeno tako da su eminentni ortopedi, profesori iz Zagreba, predlagali ugradnju totalne endoproteze, nakon čega, kaže, više nema povratka. U pokušaju liječenja i poboljšanja funkcioniranja njegova ramena pomogli su mu, kaže, brojni fizikalni terapeuti kojima je zahvalan.
- Sve mi je to koristilo i pomoglo. Svakom pacijentu su pristupali kao i meni, i davali su sve od sebe. Niti meni, kao liječniku, nije bilo potpuno jasno što mogu očekivati od tih fizikalnih tretmana, jer moja prijašnja, prvenstveno samostalna iskustva su davala male pomake. Tad, nekom ludom srećom ili slučajnošću dolazim "u ruke" mladoj sestri, fizikalnoj terapeutici Katarini Mišić koja stažira na odjelu fizikalne terapije, nastavlja svoju pripovijest liječnik Nešić.
- Ona, naime, potpuno drugačijim, meni nepoznatim pristupom rada na rehabilitaciji mog ramena, pomiče daleko prema naprijed nadanja i očekivanja u sretan ishod mog liječenja i vraća mi vjeru u povrat na moje dobro prijašnje stanje ramena. Fizikalna terapeutkinja Katarina Mišić je nešto što je izuzetno rijetka pojava u zdravstvu i društvu uopće.
- Nemoguće je na ovom mjestu spomenuti svaku izuzetnost u pristupu i radu terapeutkinje Katarine, od opuštajuće psihološke potpore i ugodnog karaktera kao osobe, zatim, strpljenja, postupnosti i metodičnosti rada, planu doziranog pojačavanja zahtjeva koje stavlja pred pacijenta i bez štednje u svojim fizičkim naporima i pokretima kojima omogućuje efekt svoje terapijske pomoći. Zahvaljujući njoj ja sad opet vjerujem da ću moći trenirati, plesati, svirati i ponašati se i funkcionirati kao normalan čovjek, ističe Nešić.
Napominje da je imao priliku čuti da je na isti način pomogla njegovim poznanicima i pacijentima s različitim zdravstvenim problemima. "Svi smo se složili da je ona kao naš anđeo na odjelu", dodaje liječnik, međutim, napominje da se talentirana terapeutkinja iz Pule vraća u Osijek. "Ne mogu da se ne rastužim na činjenicu da fizikalna terapeutkinja Katarina odlazi, odnosno, da se po završetku svog staža vraća u svoj Osijek", kaže Nešić podcrtujući da "još uvijek ne mogu vjerovati da se radi o stažistici koja je na početku svoje profesionalne karijere".