Kurijera Istre i vozovi glamura

U proteklih dva tjedna bio sam odsutan. Život izmjenjuje radosno i tužno. Tugu osobne prirode živimo u sebi i s bližnjima. Radosne i javne dijelimo.

Onaj ljepši dio dogodio se u Zagrebu proteklog vikenda, kada se održala promocija autobiografije Luke Modrića. Puno je toga ispričano. I zahvaljujući Glasu Istre, koji mi je omogućio neuobičajen doživljaj da u velikom intervjuu budem s "pogrešne strane". Iskreno rečeno, u trenutku se dopadne uloga aktera. Pogotovo u glamuru poznatih faca iz sportskog i javnog života, uz mnoštvo medija, u ljepoti Smaragdne dvorane hotela Esplanade, ili u ogromnoj gužvi nekada raskošnog Velesajma. Osjetiš, međutim, da po dinamici svojeg posla, nije to tvoja uloga. Ne mogu reći, koliko zvučalo pretenciozno, da se nisam snašao, i da ne bi znao jedriti na valu tih glamura. No, uvjeren sam, sto posto, da se bolje snalazim i ugodnije osjećam s "ove strane kamere". I jedva sam dočekao da se vratim na svoje mjesto.

Bilo je to veliko iskustvo iz kojeg sam dodatno spoznao veličinu čovjeka Modrića. Osjetio sam kako se osjećaju slavni ljudi pod ogromnim pritiskom masa. To je sve samo ne lako. Nakon što je predvodio Hrvatsku protiv Slovačke i izborenu vizu za EURO 2020. Modrić se autobusom vratio u Zagreb oko zore. Par sati kasnije pozvonili smo mu na kućna vrata i po dogovoru krenuli potpisivanje par sto knjiga za potrebe izdavača. Dakako da sam ga molio da brojnim očevima i mamama iz Pule, djeci i prijateljima, odradi set potpisivanja i posvetu.

Učinio je to bez jedne riječi koja bi odala da mu je teško, iako je odspavao tek koji sat. U 13.30 došao je na Velesajam i završnicu Interlibera. Jasno je bilo da neće moći svima, koji su tamo bili, potpisati knjige, gužva je bila prevelika. Iako su zaštitari tražili od njega da se povuče, jer su teško kontrolirali masu, Luka je više puta odgađao odlazak i govorio svima da budu mirni i strpljivi, jer će tako biti više potpisa. No, kad je stvar izmakla kontroli prepustio se zaštitarima koji su ga jedva odvukli do zgrade. Mislim da sam tada prvi put osjetio natruhe stampeda, koji prate fenomene kao Maradona, Ronaldo, Messi, rock bandova, holivudskih zvijezda.

Luka je sve mirno odrađivao i još u zgradi odrađivao selfije i potpise s onim ljudima i djecom koji su se tamo zatekli. Dva sata kasnije već smo bili u Esplanadi, gdje je odradio promociju, a potom gotovo do ponoći, potpisivao knjige i fotografirao se s ama baš svima koji su ga pitali. Nakon cijelog takvog dana, sjelo se na ponoćnu večeru, u kojoj nas je uveseljavao izvanredno pristupačni i jednostavni dečko, Marcelo. Prva stvar koju mi je Modrić kazao, to je da mu je žao što nije svima koji su htjeli, potpisao knjigu. Na opasku kako ih je bilo više tisuća i da je to ne moguće, uzvratio je, "ok, ali krivo mi je…". Po mojoj procjeni, te je nedjelje potpisao više od tisuću knjiga, odradio više stotina selfija, ali niti jednom, u tom ludilu ritma, nije iskazao da mu je dosta. Naprotiv.

Eto, negdje oko 1 sat, dok je napokon počeo jesti u miru, došli su rodbina i prijatelji i, dakako, novi kontingent knjiga. Ustao je i sjeo za posebni stol i krenuo potpisima i slikanjem, kao da je dan tek krenuo. Bili smo bliže zori kad me upitao "što misliš, trebam li još što odraditi, jesmo li nešto zaboravili…".

Nekome će možda biti sve to normalno za čovjeka koji zarađuje milijune i svjetska je faca, ali način na koji je to činio definitivno nije uobičajen. I zato me impresionirao. Možda sam tek sad mogao shvatiti zašto ga ljudi toliko vole, a djeca obožavaju. Uvjeren sam da je razlog upravo u toj jednostavnosti kako im pristupa. Ljudi, a govorim o onima koje uokvirimo kao "obični", jednostavno osjećaju tu Modrićevu iskrenu pristupačnost i pristojnost. Kako ukazuje autobiografija, jedan je od nas običnih, kojem se samo dogodilo da igra izvanredno nogomet i postane zato slavan i bogat. No, kao i svi, ima svoje lijepe i ružne dane, radosne i tužne trenutke, strahove za zdravlje bližnjih, sreću s djecom i obitelji, nemire u napetim danima i tragičnim događanjima, kao što lješkari na moru ljeti kao i svi mi. Luka Modrić nije tip koji gubi noći po lokalima, ne loče alkohol, ne puši, i ne tuče se, ne vrijeđa druge. Normalan je dečko, koji poštuje i drži do toga da njega poštuju. I to je to. Zato je Luka doživljen kao dobar dečko iz susjedstva, koji za razliku od nas "samo" fantastično dobro naganja loptu da mu se svijet divi.

Kad sam se u utorak vratio u Pulu i svoju radnu zbilju, iako je na Drosini igrala reprezentacija, prva stvar koja me zanimala je što je novo u Istri 1961. Dva dana glamura i big story u Zagrebu ok, ali što je novog doma… To je naša štorija. Ima novosti, kažu. Zovu me i iz košarkaškog kluba, kažu da dobro stvari i tamo idu. Sjećam se dana kada je Franko Paulišić za taj klub, nekoć zvan Gradine, doveo sivo-ljubičasti mini bus. Prvi puta sam osjetio uzvišenost pulskog sportskog kluba, koji ima autobus. Franko Paulišić i njegov FILS će Istru 1961 sada prevoziti u luksuznom autobusu "od glave do pete" obojen zeleno-žuto, s klupskim amblemima, slikom Sjevera, s parolom "Forza Istra" i našom kozom! Je, bilo bi lijepo da je bolji rezultat, ali u nizu stvari Istra napreduje, i vjerujem, nadam se, da će uskoro i rezultat biti bolji. U Vitoriji je bio sindaco Miletić. Pričalo se konkretno o jako važnim stvarima (primjerice, kamp), ali i o tome da je najvažnije da projekt dobije na zamahu, da Baski napokon pokažu zašto egzistiraju u Primeri, i kako mogu imati jaču momčad u HNL-u. To je sada obećao glavni gazda, Josean Querejeta. Prvi put osobno. Držat ćemo ga za riječ, još ovog siječnja. Dojam je da se dogodio nužan "klik"“. Gazdi je prekipjelo da se uložilo puno novca, a ispada da nemaju pojma. Za prestiž sportski uspješne grupacije, ova muka u Hrvatskoj je velika sjena. Josean Querejeta je najavio da će osobno nadzirati provedbu jačanja momčadi i da će napokon, u travnju, prvi puta doći u Pulu. Ne voli putovati, ali sada je odlučio doći jer je svjestan da je to nužno. I do travnja će svi morati obaviti svoj dio posla jer vjerojatno vlasniku ne bi bilo dobro da ga dočekaju isti problemi.

Za sada najava važnih stvari je i kupovina elektronskih panoa. Investicija značajna za okvir dugoročne ideje rada u Puli. Kamp od veljače mora biti lociran. Ili Marsovo Polje, ili alternativa koju nudi Grad Pula. Do veljače Querejeta mora riješiti momčad i uz bolje rezultate sve bi trebalo biti lakše ostvariti. Ima tu još jako važnih ideja, i infrastrukturnih na Drosini.

Pula je sportski propustila mnoge kurijere, možda ova zeleno-žuta (kao i vozilo za oružare i oprema) daju simbolički naslutiti novu liniju. Uniline sudjeluje u tome. Najjači turoperator Hrvatske, iz Pule, u kojem je predsjednik Uprave moj dragi školski kolega, još iz Neven Kirca. Boris Žgomba branio je za razred i školu. Dobro je branio. Kao odličan dečko, ali i sposoban tip, uspio je napraviti velike stvari u turizmu. Na nacionalnoj razini je autoritet u poslu. Naš Puležan! Vidio sam ga u loži Drosine kada igra Istra. I to mi je dobar znak. Autobus Istre može biti dvije poruke u jednoj. Njihova da misle ozbiljno, ali i poruka okruženja gazdama, dajte napokon složite momčad koja će sve na Drosini razveseljavati. Lijepo je bilo u Zagrebu na sjajnoj promociji. Kod kuće bi doživljaji uspjeha bili emotivno najjači.